PROFESOR Petar Popović s Fakulteta političkih znanosti komentirao je za N1 situaciju u Ukrajini.
"Traje hladni rat, ali i svjetski"
Ovaj profesor međunarodnih odnosa podsjeća da je pojam "novi hladni rat" novinar i bivši urednik Economista Edward Lucas skovao još 2008. godine za naslov svoje knjige u kojoj razmatra zaoštravanje odnosa Rusije i Zapada.
"Dakle, pojam je duže vrijeme u uporabi i može se odnositi na 2007./2008. kako sugerira Lucas, ali i 2011. godinu kada Obama najavljuje strateški zaokret prema Kini, 2014. kada se dogodila ruska aneksija Krima ili ova godina kada je započela agresija na Ukrajinu", pojašnjava Popović.
Na početak hladnog rata koji u ovim kriznim okolnostima vodi u jačanje blokovskih podjela upozorio je prošlog tjedna i kineski veleposlanik Geng Shuang na izvanrednoj sjednici Opće skupštine UN-a o Ukrajini, na kojoj je i izglasana rezolucija kojom se osuđuje ilegalna ruska aneksije četiriju ukrajinskih regija.
Međutim, dok Kina govori o početku hladnog rata i upozorava na opasnost blokovske konfrontacije, profesor Popović ukazuje da je svjetski rat već počeo, ali zasad konvencionalnim sredstvima.
"Zanimljivo je da se uz novi hladni rat naizmjenično sve više koristi sintagma 'treći svjetski rat'. Mislim da je sadašnja situacija mješavina obje, odnosno da se doista vodi svjetski rat, neograničeni, ali nekonvencionalnim sredstvima: hibridno ratovanje, strateška korupcija, ekonomske sankcije, kibernetski napadi i tako dalje", kaže Popović ističući da istovremeno prevladava hladnoratovska psihoza utrke u naoružanju, i to posebice oružja koje koristi umjetnu inteligenciju, te odvraćanja od mogućeg nuklearnog rata.
Opća neodgovornost svjetskih vođa najveća prijetnja
Kada se povlači paralela s Hladnim ratom koji je trajao od kraja 40-ih do početka 90-ih godina prošlog stoljeća, neizbježno se otvara pitanje je li novi hladni rat još opasniji s obzirom na to da sada imamo puno više nuklearnih sila. Profesor Popović slaže se da je današnja situacija opasnija nego u razdoblju od 1945. do 1990., ali ne zbog povećanja broja nuklearnih sila, nego opće neodgovornosti svjetskih vođa.
"Ovisi kako se tumači činjenica povećanog broja država s nuklearnim naoružanjem. Kakva bi danas bila situacija da se Ukrajina 1991. nije odrekla svojih nuklearnih arsenala? Bi li se Putin upustio u agresiju? Sadama Husseina je srušila američka invazija ne zato što je imao ili mogao imati nuklearno oružje, nego jer se znalo da ga nema. Iz istog je razloga intervencija protiv Sjeverne Koreje nemoguća", kaže stručnjak za međunarodne odnose navodeći potom niz primjera koji ukazuju na nedogovornost današnjih lidera:
"Najraniji znak je odluka Georga W. Busha da 2002. povuče Ameriku iz Ugovora o antibalističkim raketama (ABM). Umjesto da Rusija mobilizira međunarodnu zajednicu, Putin je iskoristio priliku da pokrene modernizaciju nuklearnog oružja i 2018. svečano predstavi pet novih Sarmat interkontinentalnih nuklearnih raketa, poznatijih kao Sotona II. Važan sporazum INF (o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa) je sada stvar prošlosti; Amerika se povukla 2019. zbog Rusije, koja ga je pak od 2008. sustavno kršila. Ugovor o ograničenju interkontinentalnih nuklearnih raketa START između Rusije i Amerike skoro da nije produžen za narednih pet godina."
Najveća opasnost
Upravo takvo bezvlašće koje danas vlada Popović vidi kao najveću opasnost. Pritom napominje da izostaje bilo kakav efikasan pravni okvir koji bi se temeljio na minimalnom povjerenju kao u doba Hladnog rata.
"Umjesto ograničenja dolazi do opće proliferacije nuklearnog naoružanja. Kineski je cilj 1000 nuklearnih bojevih glava do 2030. i Kina odbija sudjelovati u bilo kakvim pregovorima. Britanija je prošle godine najavila da ograničenje podiže s 225 na 260 nuklearnih bojevih glava. U takvim okolnostima i ne čudi nečuvena retorika vođa poput Putina koji otvoreno prijeti nuklearnim ratom, ili Liz Truss koja neposredno prije nego je postala premijerka Britanije govori kako je spremna koristiti nuklearno oružje. Dakle, možda glavni faktor zašto je danas situacija opasnija nego onda jest što je državništvo u doba Hladnog rata bilo u političkom, moralnom, intelektualnom i svakom drugom pogledu superiornije u odnosu na ovo što imamo danas", zaključuje Popović.
Uloga velikih igrača
Kako bi ostale nuklearne sile koje trenutno nisu uključene u sukob reagirale da se pokrene direktan sukob NATO-a i Rusije?
"U sukob se vjerojatno niti jedna strana ne bi miješala. Međutim, ako Putin doista upotrijebi taktičko nuklearno oružje, onda bi te države morale pokazati jedinstvo i solidarnost u izopćenju Putinovog režima iz međunarodnopravnog poretka", ocjenjuje Popović.
"Izrael se postavio kao medijator na nagovor Njemačke. On je pogodan jer gaji dobre odnose s obje zemlje. Izraelska taktika je bila da ne posjedne obje strane za pregovarački stol, nego da poput kurira prenosi poruke i prijedloge iz jednog tabora u drugi. Već u proljeće ove godine izraelski napori dali su rezultata i blagi pomaci su bili vidljivi; Rusija je najavila da je spremna priznati ukrajinski suverenitet, a Ukrajina je pak izrazila spremnost da odustane od NATO članstva", podsjeća Popović za N1.
Raspetljavanje krize
Na pitanje koji su realni scenariji za raspetljavanje krize, profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti odgovara da je teško reći "jer smo u bezizlaznoj situaciji".
"S jedne strane, Putinu bi trebalo ponuditi donekle manevarskog prostora na diplomatskim planu, jer mora dobiti nešto kako bi što prije obustavio agresiju. Međutim, u tom slučaju kolektivni Zapad vodi Chamberlainovu politiku koja uvijek završava u onome što nastoji izbjeći - ratu. Tipovi poput Putina ne mogu biti zadovoljeni; sada traži Donbas koji je netom formalno pripojio Rusiji, ali ako mu se tu popusti opet će tražiti čitavu Ukrajinu; pa Pridnjestrovlje, pa možda Baltičke zemlje i tako dalje", objašnjava Popović, ali pritom ukazuje i na opasnosti koje vrebaju iz politike bez popuštanja.
"Ako ga se nastavi do kraja pritiskati s podupiranjem ukrajinske vojske i ekonomskim sankcijama, mogao bi se naći u bezizlaznoj situaciji i zaratiti sa Zapadom. To su projekcije samih službi na Zapadu. Dakle, jedino što ostaje je održavati ovakvu situaciju - sankcije i vojna potpora Ukrajini - te se nadati da će Putin ili biti svrgnut ili popustiti zbog iscrpljenih kapaciteta ruske ratne mašine", zaključuje Popović.