OCEAN Cleanup Project, sustav za prikupljanje velikih količina plastike koja zagađuje svjetske oceane, objavio je u srijedu da je ostvario prvi veliki uspjeh.
Projekt je 2012. pokrenuo mladi izumitelj hrvatskog podrijetla Boyan Slat, koji živi u Nizozemskoj, a dobio je veliku podršku nizozemskih vlasti i brojnih bogatih filantropa iz Europe i Silicijske doline kao što su Peter Thiel i Marc Benioff. Nakon više godina testiranja, nekih početnih neuspjeha i rezultirajućih poboljšanja sustav dužine 600 metara uspješno je obavio prvo prikupljanje u poznatoj Velikoj nakupini smeća u Tihom oceanu, otoku plutajućeg smeća koji je oko tri puta veći od Francuske i postojano raste. Da stvar bude zanimljivija, sustav nije prikupio samo velike predmete od plastike već i mikroplastiku dimenzija većih od 1 mm.
Poboljšani sustav nazvan System 001/B lansiran je u lipnju ove godine u Vancouveru, a Slatov tim objavio je da je ugodno iznenađen činjenicom da prikuplja čak i sićušne komadiće plastike.
Objavljujući fotografiju na kojoj se vidi mnoštvo smeća od plastičnih spremnika do automobilskog kotača, Slate je na Twitteru napisao:
"Naš sustav za čišćenje oceana napokon hvata plastiku, od lutajućih mreža od jedne tone do sitne mikroplastike! Također, fali li nekome kotač?"
Nova verzija uspješno koristi sile prirode
System 001/B u svojem funkcioniranju koristi prirodne sile – vjetar, valove i struje. Osnovna ideja je da bi prikupljanje uz upotrebu brodova koji bi stalno morali biti u pogonu bilo previše skupo.
Slatov koncept temelji se na razlici u brzini između smeća i mreže koja ga hvata. Naime, da bi sustav hvatao smeće koje pluta u moru, mreža se mora kretati brže ili sporije od smeća. Ako se kreće istom brzinom, ništa se neće događati – zajedno će plutati unaokolo. Slatov tim stoga je testirao obje opcije – ubrzavanje i usporavanje – i utvrdio je da je usporavanje bolje. Stoga je u sustav ugradio svojevrsne podvodne padobrane koji usporavaju kretanje mreže u odnosu na smeće.
Kako grafika dolje pokazuje – vjetrovi, valovi i struje guraju smeće u određenom smjeru. Zahvaljujući padobranu, sustav je otvorenim krajem okrenut prema smeću i istovremeno se kreće sporije od smeća. Na taj način smeće ulazi u sustav kroz njegov otvoreni dio, koncentrira se i završava u zatvorenoj mreži. Gornji dio sustava sastoji se od nanizanih brojnih plutača koje ga drže na površini i ne dozvoljavaju da smeće koje se nakuplja prelazi preko mreže. Na plutače je obješena gusta mreža koja pak ne dozvoljava da smeće prođe s donje strane. Kada se smeće koncentrira i prikupi u mreži u dovoljnim količinama, po sustav dolazi brod koji ga izvlači na palubu.
Ambiciozni planovi – 50% smeća do 2040.
Prema službenoj stranici Ocean Cleanupa, projekt bi u roku od pet godina mogao očistiti oko 50% smeća koje se trenutno nalazi u Velikoj nakupini u Tihom oceanu, a do 2040. mogao bi očistiti oko 90% oceanske plastike.
Tim ističe da je sustav autonoman, da nakon optimalnog postavljanja na nekoj lokaciji sam luta i prikuplja smeće.
Istovremeno je energetski neutralan jer se u potpunosti oslanja na prirodne sile. Sva elektronika koja se pritom koristi radi na solarnu energiju.
Konačno, sustav se postupno može povećavati na temelju prikupljenih iskustava u praksi.
Čovječanstvo u oceane svake godine ispušta oko osam milijuna tona plastike. Uz to, u morima završava između 600.000 i 800.000 tona potrganih i izgubljenih lutajućih ribarskih mreža. Prema procjenama stručnjaka trenutno u oceanima pluta oko pet milijuna komada plastike.