SVJEDOK optužbe Ante Marinović u četvrtak je na haškom suđenju bivšem čelniku pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milanu Martiću, opisao kako je preživio pokolj koji su tzv. "Martićevci" izvršili u prosincu 1991. u benkovačkom selu Bruška, ubivši devet hrvatskih i jednog srpskog civila.
Svjedok je ispričao kako su navečer 21. prosinca 1991. u njegovu kuću u Bruški upala "tri naoružana pripadnika milicije Krajine" dok su on, njegov brat, otac, tetak i susjed Stevo Drača kartali.
"Rekli su dižite se sa stola, hajde vanka, izveli nas iz kuće, poredali pred zid i počeli pucati", rekao je svjedok.
Kazao je kako su Sveto i tetak Petar počeli trčati pa su pucali na njih i ubili ih na vratima dvorišta, dok je on pao pogođen mecima zajedno s ocem i bratom, Dušanom i Draganom Marinovićem.
"Ranjen sam s pet metaka, pao sam na zemlju i izgubio svijest. Kada sam se osvijestio, vidio sam oca i brata mrtve kraj sebe", rekao je.
Ante Marinović je ispričao kako je potom otišao kroz šumu do sela Klanjeva draga, udaljenog 6-7 km, gdje su ga primili rođaci koji su pozvali Hitnu pomoć. Odvezen je prvo u Benkovac, gdje su ga previli a potom u bolnicu u Knin gdje je ostao 10-ak dana. Istaknuo je korektan odnos liječnika u Kninu.
Ispričao je kako je u bolnici u Kninu saznao da je u napadu na Brušku ubijeno još šest civila - Ika, Dragan, Stana, Manda, Krste i Draginja Marinović.
Na pitanje tužitelja zna li zašto su oni ubijeni, odgovorio je: "Samo zato što su bili Hrvati". Potvrdio je da su svi bili civili bez oružja i da nisu pružali otpor. Na povratku iz bolnice u Bruškoj je zatekao žive samo strica i strinu, a potom je otišao kod sestre i zeta u Liku.
Ante Marinović kazao je kako i danas nosi teške posljedice ranjavanja, da otežano pokreće ruku, trpi velike bolove u nozi i da zbog toga više nije sposoban za rad.
Na suđenju Martiću 9. veljače svjedočila je još jedna žrtva pokolja u Bruškoj, Jasna Denona rođ. Marinović, koja je također bila teško ranjena i danas trpi posljedice.
Martić, ministar unutarnjih poslova i obrane samoproglašene RSK optužen je za ratne zločine protiv hrvatskih civila na okupiranim područjima 1991-95., za zločine u BiH i raketiranje Zagreba 1995.