DVOGODIŠNJU Danku Ilić, koja je prošlog utorka nestala u prigradskom naselju Banjsko polje u Srbiji, ubila su dvojica radnika komunalnog poduzeća Vodovod. Prema navodima policije, ubojstvo su priznali Srđan Janković (50) i Dejan Dragijević (50) koji su službenim automobilom naletjeli na Danku, zatim njezino tijelo stavili u gepek i odvezli na deponij.
Još uvijek traje potraga za tijelom dvogodišnje djevojčice, a načelnik Uprave kriminalističke policije Ninoslav Cmolić tijekom gostovanja na Informer televiziji iznio je nove detalje o slučaju. Kazao je kako su osumnjičenici mislili da je Danka mrtva nakon što su je udarili autom pa su je ubacili u gepek, ali se djevojčica u jednom trenutku probudila.
"Po njihovim navodima, stali su da uriniraju blizu kuće. Kasnije, kad su nastavili, udarili su Danku i onda je stavili u gepek. Na GPS-u je zabilježeno čudno kretanje njihovog vozila. Priče im se ne poklapaju o davljenju djeteta jer se dijete probudilo u tijeku vožnje i oni su je zadavili. Ne mogu se dogovoriti tko je izvršio davljenje, a kasnije su je bacili na deponij", izjavio je.
Psihijatar: Iz prometne nesreće dogodio se strašan zločin
O tragičnom slučaju djevojčice Danke razgovarali smo sa splitskim psihijatrom Ivanom Urlićem, koji je kazao kako ne pamti toliko stravičan slučaj na našim prostorima, posebice jer se radi o dvogodišnjem djetetu.
Psihijatar Ivan Urlić
"Jadna mala Danka je slijedila svoje impulse da istražuje kao svako malo dijete zbog čega je u jedan tren nestala iz vidokruga majke. Iz jedne prometne nesreće dogodio se strašan zločin jer počinitelji nisu imali savjesti", rekao je psihijatar Urlić.
Na nove informacije načelnika policije kako su djevojčicu osumnjičeni za ubojstvo zadavili, psihijatar Urlić smatra, ako su navodi istiniti, da se radi o osobama bez morala i savjesti.
"Imali su čak šansu, što je osnovni ljudski poriv, da pomognu ako se već dogodila nevolja koja se može dogoditi u prometu, gdje smo tako svi potencijalni počinitelji neželjenih djela. Umjesto da su dijete uzeli i pohitali u prvu bolnicu, oni su se zapravo dali u nešto što je najgore od ljudskih aktivnosti.
Djevojčici su u životnoj potrebi uskratili pomoć kao i mogućnost da preživi. Zapravo su joj oduzeli život. Teško je zamislivo da se možete naći u takvoj situaciji."
"Mislim da spadaju u kategoriju bešćutnih ubojica"
Psihijatar Urlić napomenuo je kako je jako teško komentirati osobe s kojima nije razgovarao, već je o njihovim djelima čitao u medijima. Bazirajući se samo na informacijama s kojima su u javnost izašle institucije, kaže kako je osumnjičenima nedostajalo empatije.
"Po svemu sudeći, radi se o osobama koje u tom trenutku nisu imale empatije. Mislim da oni spadaju u kategoriju bešćutnih ubojica. Oni su i materijalno djevojčici oduzeli život. Hoćemo se tako početi ponašati?
Pa gdje su ti ljudi, na kojem civilizacijskom nivou? Nevjerojatno je to što su napravili, za svaku osudu, ali najmanje je bitna osuda jer je to automatizam koji slijedi. Što ćemo kazati kakvi su to ljudi i kakav je to odgoj i moral, u koga se oni to ugledaju?" pita se psihijatar.
Smatra kako su prekrivanje tragova, izostanak suosjećanja i sam slučaj bacili sjenu na svu dobrotu ljudi koji su je iskazivali do sada u raznim nesretnim okolnostima.
"Kad se zlo već dogodilo, trebali su ga pokušati umanjiti. Nisu ni to napravili, već su smislili cijeli scenarij da dijete udave, kao što je kazao načelnik policije, što je zaprepašćujuće, i da ga onda na kraju bace u smetlište pa su se kasnije opet vratili i premjestili tijelo.
Oni su zapravo razvijali scenarij i dogovarali se kako će zataškati priču da se sjena ne nađe na njima. Ova situacija se iznenada stvorila u njihovim životima. Vjerojatno su bili u panici, ali su imali izbor, oni su odlučili najgore za malu djevojčicu."
"Oni tada nisu imali savjesti"
U medijima se pojavila informacija kako je jedan od osumnjičenih za ubojstvo sudjelovao u potrazi koja traje od prošlog utorka. Psihijatar Urlić objašnjava kako to ukazuje na nedostatak moralnih vrijednosti koje potvrđuju i drugi dokazi koje je donijela istraga.
"Kažemo da nas savjest grize ako smo u teškom konfliktu između moralnih zahtjeva i onoga čemu se predajemo, ako toga nemamo, nedostaje nam bitan regulatorni mehanizam da se ponašamo kao ljudi koji su vrijedni tog naziva.
Oni tada nisu imali savjesti, a na to upućuje i informacija iz medija da su ocu neposredno nakon događaja rekli da nisu vidjeli curicu te da su sudjelovali u istrazi i mogli su sve to podnijeti misleći da će se izvući jeftino iz situacije za koju su znali da je krajnje tragična."
Psihijatar Urlić gotovo pedeset godina bavi se liječenjem osoba s duševnim poremećajem, susreo se s velikim tragedijama, ali na pitanje je li u nekoj osobi vidio toliki nedostatak empatije, odgovara negativno.
"Ovo je ipak jedan slučaj za koji ne možemo niti reći da je krajnji, nego je iza toga. Iako, zapravo, kad pogledamo malo bolje, onda vidimo da je netko mogao ubiti nekoga svoga i držati ga u frižideru u vlastitoj kući 19 godina.
Tu i tamo dogodi se neka izuzetna okrutnost, šutnja savjesti s kojom živi ta osoba godinama. Ali ovdje se radi o tome da se jedan događaj, koji se u prometu mogao dogoditi svakome, pretvorio u stravičan zločin nad dvogodišnjim djetetom", zaključio je.