U ruskom gradu Kazanu je od 22. do 24. listopada održan summit BRICS-a. Glavni grad Tatarstana je postao domaćin najvećeg sastanka svjetskih čelnika u Ruskoj Federaciji otpočetka rata u Ukrajini. Okupio je čelnike devet zemalja sudionica, osim predsjednika Brazila Luiza Inacija Lule, koji nije prisustvovao zbog zdravstvenih razloga. Doduše, neki analitičari smatraju da je to bio samo izgovor za predsjednika Brazila.
Kako god, uz zemlje članice, na summitu je bilo preko trideset predstavnika iz drugih država te šest izaslanstava međunarodnih organizacija, među njima i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres. Ukrajina je osudila taj potez prvog čovjeka UN-a i podsjetila ga da nije došao na mirovni summit u Švicarsku.
Prema pisanjima zapadnih medija, Ruska Federacija je htjela ovim skupom pokazati svoje savezništvo sa zemljama s kojima ima želju stvoriti svojevrsnu "antizapadnu" koaliciju. Naravno, nisu sve države BRICS-a suprotstavljene Zapadu (Indija npr.), a neke među njima su vezane više za Kinu nego za Rusku Federaciju.
Antizapadni pokret
Mnogi analitičari se slažu s ocjenom da se na ovom summitu, predsjednik Putin postavio kao lider nekog novog "antizapadnog" pokreta. Neki su također summit usporedili s Pokretom nesvrstanih, vjerojatno ponajviše zbog toga što Ruska Federacija pokušava privući i onaj dio zemalja koji se ne žele svrstati na jedan od "polova" i koje imaju tradiciju nesvrstanosti.
Dok govori o budućnosti i novom Pokretu nesvrstanih, Moskva pumpa BRICS antizapadnim sadržajem. To nije prošlo nezapaženo od strane nekih trenutačnih, ali i nekih potencijalnih novih članica BRICS-a. No činjenicu da je do velikog formalnog širenja BRICS-a došlo nakon što je Rusija pokrenula rat u Ukrajini Moskva tumači kao podršku njezinim akcijama. Ili barem to tako prikazuje.
Istodobno, neke članice, osobito Indija i Brazil, nisu u stanju ili mogućnosti radi svojih ekonomskih i političkih interesa podržati liniju konfrontacije sa Zapadom. Zbog toga je jasno da Moskva ne može takve zemlje imati u pokretu koji je isključivo antizapadni. BRICS se zapravo nije pozicionirao kao alternativa postojećim međunarodnim institucijama, već kao "kontrolna" organizacija tih institucija.
Također, među zemljama BRICS-a postoje očite razlike u društvenom uređenju, kao i pogledima prema "politikama koje nameću destruktivne neoliberalne ideološke smjernice". Zemlje jugoistočne Azije te Latinske Amerike po tim pitanjima više baštine "zapadne vrijednosti" nego "ruske". Južnoafrička Republika i Brazil su davno legalizirale istospolne brakove, a Indija je dekriminalizirala istospolne veze još 2018. godine. Također, radi se o zemljama koje imaju demokratski izabranu vlast, što nije slučaj za neke druge članice organizacije. Ironično je da je recimo Brazil blokirao prijem Venezuele u BRICS zbog kršenja demokratskih izbornih procedura.
Uz to, druga velika uloga BRICS-a je zamišljena od strane ruskog predsjednika kao institucija za posredništvo u rješavanju lokalnih i regionalnih sukoba, zarad zajedničkih globalnih ciljeva. Opet paradoksalno, Ruska Federacija, koja vodi rat u susjednoj državi, posreduje između rivalskih zemalja kao što su Saudijska Arabija i Iran ili Egipat i Etiopija. I najbitnije - Indije i Kine, čiji su se čelnici prvi puta formalno sastali nakon pet godina, odnosno prvi puta nakon indijsko-kineskog sukoba u kašmirskoj regiji u 2020. godini.
Opasnost od širenja pokreta
Takva vrsta širenja pokreta Moskvi, koja je najviše zainteresirana za povećanje globalne težine BRICS-a, stvara problem. U trenutku osnivanja, pokret je zamišljen kao ekonomska organizacija četiriju najvećih nezapadnih gospodarstava, a kriteriji za ulazak su bili prije svega ekonomski. S time da je Rusija u to vrijeme bila članica i zapadne organizacije G8. Ustvari, BRICS je trebao biti "most" između Zapada i Juga, a Ruska Federacija se trebala naći kao posrednik.
Sada Moskva inzistira na širenju tog kluba kao antizapadne organizacije bez da se postavljaju jasni kriteriji za ulazak, čime se gubi "elitnost" organizacije. Također, širenjem organizacije Moskvi prijeti i gubitak kontrole nad njom, a na kraju krajeva i smanjuju se mogućnosti da Moskva u organizaciji nametne svoje interese kao interese organizacije.
Naravno, vraćajući se na početak teksta, Moskvi je iznimno bitno pokazati da je predvodnica nekog "novog svijeta" u trenutku kada je gotovo u potpunosti izolirana od Zapada, čak i ako te zemlje ni deklarativno ne podržavaju njezine poteze, a neke otvoreno traže promjenu politike.
Sadržaj
Sve to, naravno, ne znači da osim "antizapadne" propagande i stvaranja "kontrolora" međunarodnih organizacija summit nije imao sadržaj. Zemlje BRICS-a su zainteresirane u plaćanju u nacionalnim valutama, što pomaže zemljama da učvrste svoje valute. Isto tako, Kini se pomaže promovirati Yuan kao rezervnu valutu. Uz to, zanimanje za alternativu SWIFT-u i općenito decentralizaciji i diverzifikaciji globalnog financijskog sustava je nešto što zanima članice ove organizacije.
Također, Kazanska deklaracija je prožeta osudom prema politici sankcija te nedovoljnom zastupljenošću nezapadnih zemalja u međunarodnim organizacijama poput MMF-a. Naravno, na summitu se nije moglo izbjeći pitanje rata u Ukrajini. Jasno da Ruska Federacija trpi određene pritiske od zemalja Juga, prvenstveno Kine, da krene u pregovore. U svojem govoru kineski predsjednik Xi Jinping značajno se dotakao ove teme.
Već neko vrijeme je "na stolu" mirovni plan Kine i Brazila, koji predlaže uspostavu primirja na crti bojišnice te daljnje pregovore. Najvažniji ishod summita po tom pitanju jest da se Kremlj ustvari "solidarizirao" s tom mirovnom inicijativom.
Budući da je predsjednik Putin u lipnju 2024. godine iznio uvjete za okončanje rata, ovo je svakako nešto što se nije moglo očekivati. Također, predsjednik Rusije je izrazio spremnost da uđe u pregovore, ali da ih Kijev odbija. Naravno, upitno je koliko se tu radi zaista o promjeni stava Kremlja, a koliko o diplomatskom manevru jer se sada čini kako Kijev ionako neće prihvatiti inicijativu Kine i Brazila. U tom smislu, Kremlj je to vjerojatno iskoristio isključivo kako bi ojačao odnose unutar BRICS-a i pokazao da zemlje članice djeluju kao jedinstvena fronta.
Diplomatski manevri
Spominjući diplomatske aktivnosti, predsjednik Zelenski je sasvim neočekivano pred summit BRICS-a preko Financial Timesa predložio da Moskva i Kijev zajednički prekinu napade na energetski sektor. Analitičari su to protumačili kao prikriveni poziv zemljama globalnog Juga da potaknu Moskvu da pristane na takav prijedlog.
Slično nešto je predsjednik Putin napravio pred summit u Švicarskoj, koji je predvodio Kijev sa zapadnim partnerima. Tada je ruski predsjednik neposredno pred summit predložio uvjete za prekid vatre te pregovore. Uvjeti su bili: povlačenje ukrajinskih trupa iz Donjecke, Luganske, Zaporoške i Hersonske oblasti te garancija da Ukrajina neće biti članica NATO saveza. Naravno, Kremlj nije očekivao da će netko to prihvatiti, ali se time pokušalo utjecati na ishod summita.
Zadovoljstvo Kijeva?
Ipak, prema završnoj deklaraciji summita, tek se u jednoj od ukupno 134 točaka raspravljalo o ratu u Ukrajini. Tu se navodi da zemlje BRICS-a podsjećaju na svoja stajališta i da zagovaraju mirno rješenje kroz dijalog i diplomaciju. Također, implicitno su zemlje podržale brazilsko-kinesku inicijativu.
Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova ovo je protumačilo kao dokaz da "Rusija nije uspjela izvesti svoje imperijalističke poglede na promjenu svjetskog pravnog poretka i globalne sigurnosne arhitekture kroz agresiju na Ukrajinu sudionicima summita BRICS-a". Odnosno, Kijev smatra da su pokušaji Moskve da nametne svoju ideju o alternativnom stavu globalnog Juga prema ratu u Ukrajini doživjeli neuspjeh.
Jasno da sve zemlje BRICS-a nemaju jednak stav prema ratu i da se pronašao minimalni konsenzus kako bi točka ušla u deklaraciju, a da sve zemlje to mogu prihvatiti. Na kraju krajeva, Ruska Federacija je također potpisala deklaraciju, što znači da je pristala djelovati u okviru brazilsko-kineske inicijative.
Kraj godine i američki izbori
Ono što slijedi jest diplomatska borba između dva formata "potrage za mirom": brazilsko-kineskog i zapadnog. Dok je sada sve jasnija pozicija globalnog Juga kada je u pitanju rat u Ukrajini, na Zapadu će vjerojatno biti zatišje dok ne završe predsjednički izbori u SAD-u. Kijev, ali i Zapad javno imaju izraženo strog i negativan stav prema bilo kakvim prijedlozima za prekid rata duž prve linije. Takvi prijedlozi na Zapadu se obično javljaju u određenim medijima kao probni baloni i neće se čuti u javnosti od strane nekih od visokih dužnosnika zapadnih zemalja.
Međutim potrebno je dočekati kraj izbora u SAD-u kako bi se ili potvrdio ili promijenio smjer američke vanjske politike, kada je Ukrajina u pitanju. U tom smislu, ruska de facto potpora brazilsko-kineskoj inicijativi bi možda mogla otežati Kijevu i zapadnim partnerima, ako SAD nakon izbora počne mijenjati stav.