"UKRAJINCI su oduvijek sebe zvali Rusima i pravoslavcima; modernu Ukrajinu u potpunosti je stvorila Rusija ili, točnije, boljševička, komunistička Rusija; Lenjinova načela državnosti nisu bila samo greška, nego nešto još gore, a nakon raspada SSSR-a to je postalo očito; spremni smo vam pokazati što prava dekomunizacija znači za Ukrajinu; ukrajinske vlasti gradile su svoju državnost na negaciji svega što nas je spajalo; Ukrajina nikad nije imala stabilnu tradiciju istinske državnosti; Ukrajina je svedena na status kolonije u kojoj vlada marionetski režim."
Ovo su samo neke od najzvučnijih teza iz jučerašnjeg izlaganja ruskog predsjednika i hobi-povjesničara Vladimira Putina. Njegov gotovo jednosatni govor u kojem je, okružen članovima iznio svoje tumačenje ukrajinske povijesti i budućnosti bio je uvod u potpisivanje odluke o formalnom priznanju paradržavnih tvorevina, nastalih okupacijom suverenog teritorija Ukrajine, koje sebe zovu Luganska Narodna Republika (LNR) i Donjecka Narodna Republika (DNR).
>> Biden objavio sankcije: Ovo je početak invazije. Šaljemo američke vojnike na Baltik
Putin je priznanje ovih paradržavnih tvorevina, koje su prema svemu što znamo nastale i osam godina se održale samo zahvaljujući njegovoj podršci, opisao kao "zakašnjelo". Mogao ih je, dakle, priznati i 2014., kad su ih ruski separatisti, među kojima su vodeće uloge imali ruski državljani, i proglasili - što se vjerojatno nije dogodilo bez odobrenja, ako ne i na inicijativu Moskve.
Putin je s time ipak čekao gotovo osam godina, dok je u krvavom ratu na obje strane poginulo više od 13 tisuća vojnika i civila, koristeći odmetnute paradržavne tvorevine u ukrajinskoj regiji Donbas kao polugu u pokušaju nametanja vlastite volje Kijevu. Sad kad je gotovo 200 tisuća ruskih vojnika, uz čitav arsenal teškog ofenzivnog naoružanja, raspoređeno oko Ukrajine, jasno je da je dokument o priznanju smokvin list za slanje te vojske preko granice, što je danas i potvrđeno.
U isto vrijeme priznao neovisnost Donbasa i negirao neovisnost Ukrajine
No Putinov jučerašnji čin i govor koji mu je prethodio upadljivo su odudarali jedan od drugog.
Dok je, zajedničkim potpisom s njihovim takozvanim predsjednicima, formalno priznavao državnost ovih ruskih feuda čija neovisnost nema nikakvog legitimiteta ni povijesnog presedana, svojom je retorikom pokušavao poništiti državnost suverene i međunarodno priznate države.
Cijeli Putinov govor, održan u grandioznoj dvorani u Kremlju u kojoj su par sati ranije pred njim drhtali članovi ruskog sigurnosnog vijeća koje je doveo kao statiste, bio je ustvari njegovo proglašenje presude Ukrajini i njenoj neovisnosti. "Narodnih Republika" jedva da se dotaknuo, ovlaš ih spominjući na početku i na kraju.
>> Putin je danas priznao separatiste. Posljedice bi mogle biti katastrofalne
A Putinova presuda bila je jasna - ukrajinska državnost je povijesna greška, odnosno gore od greške, zločin. Njeno odcjepljenje od Rusije raspadom Sovjetskog Saveza bila je izdaja ruskog naroda i katastrofa za ukrajinski - koji je ionako, kako je to Putin lani elaborirao u svom velikom traktatu "O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca", jedan te isti narod.
Putinovo priznanje ruske verzije Republike Srpske Krajine iz devedesetih trenutno je važnije, naravno - i sve upućuje na to da je samo uvertira u invaziju na Ukrajinu - ali njegovo jedva prikriveno negiranje ukrajinske države daleko je konzekventnije na dugi rok.
Putinova presuda Ukrajini
A presuda koju je ruski diktator iznio Ukrajini iznenađujuća je ne samo zbog beskrajne elaboracije (negdje na pola puta između sveučilišnog profesora i zajapurenog ujaka na obiteljskoj večeri), nego i zbog dosad neviđenog prijezira i ogorčenosti kojom su njegove riječi bile natopljene, popraćene grimasama koje su odavale jedva suspregnuti bijes zbog stogodišnje nepravde koju je odlučio razotkriti i izdaje s kojom se odlučio razračunati.
Ta ga je izdaja i nepravda, u koju po svemu sudeći iskreno vjeruje, očito tištila svih ovih godina, a sad je odlučio da je neće više podnositi. Ili je zaključio da je došao pravi trenutak da izmijeni tok povijesti i vrati Rusiji njenu "povijesnu" - dakle, imperijalnu - slavu, moć i veličinu. Da ispuni "povijesnu sudbinu" jedinstvenog ruskog naroda, zvao on sam sebe ruskim, ukrajinskim ili nekim trećim imenom.
Osim prema Ukrajini koja mu je okrenula leđa, nakon svega što joj je Rusija pružila, Putin nije krio svoju ogorčenost ni prema Zapadu i SAD-u, koji smatra pravim gospodarom Kijeva. "Niste željeli da budemo prijatelji, ali niste nas morali učiniti neprijateljima", poručio je melodramatično, gradeći svoj narativ o pokvarenom Zapadu koji želi uništiti Rusiju samo zato što postoji.
>> Putin od NATO-a i Ukrajine traži nemoguće. Zašto?
Količina povijesnog revizionizma i laži koju je ugradio u svoj govor, doduše, nije iznenađenje, ili barem ne bi trebalo biti.
Poruka Ukrajincima je jasna: Bilo bi vam toliko bolje pod Rusijom
Od negiranja ukrajinskog nacionalnog identiteta i državnosti prije Lenjina i Staljina, preko teorija zavjere o nacionalističkom puču 2014. i nadrealnih tvrdnji da Ukrajina namjerava izgraditi nuklearni arsenal i krenuti u rat s Rusijom do zadivljujuće ciničnih optužbi na račun sustavne korupcije, pljačke naroda od strane oligarha i nepostojanja neovisnog pravosuđa, primjera je previše da bi ih se nabrojalo.
No poruka Ukrajincima je jasna: vaše vlasti vas pljačkaju, ugnjetavaju, učinile su vašu zemlju propalom državom i kolonijom Zapada. Pod ruskom, odnosno mojom vlašću bilo bi vam neizrecivo bolje.
Isto tako, Putin nije doslovno rekao da Ukrajina nema pravo postojati neovisna o "bratskoj" Rusiji i da će učiniti sve u svojoj nezanemarivoj moći da je vrati tamo gdje pripada, ali to je bila zastrašujuće jasna poanta njegovog govora, možda i najvažnijeg koji je održao u 22 godine svoje brutalne vlasti.
Svega je u te 22 godine bilo, od trovanja disidenata i oporbenjaka nervnim agensima do sravnjivanja gradova poput Groznog i Alepa uime mira i suvereniteta, ali nikad dosad nije na ovakav način negirao samo pravo neovisne države na postojanje.
Milošević na Gazimestanu: Niko ne sme da vas bije
"Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene", rekao je, prisjetimo se, jedan drugi slavenski satrap koji se također iz komunista transformirao u okorjelog nacionalista. Ime mu je, naravno, bilo Slobodan Milošević, mjesto i vrijeme radnje Gazimestan na Kosovu Polju 1989., a povijest je njegov govor zapamtila kao uvertiru u ratni košmar devedesetih, sve kako bi se negirala neovisnost određenih "bratskih" nacija.
I Miloševiću su odmetnuti separatisti bili ključni alat u osvajačkom projektu. "Niko ne sme da vas bije!" poručio je navodno egzistencijalno ugroženim Srbima na Kosovu, baš kao što danas Putin obećava spasiti ukrajinske Ruse od "genocida".
A kao što je on poslao Jugoslavensku narodnu armiju da "očuva mir" u republikama koje nisu više htjele imati ništa s takvom Jugoslavijom i koje su se legitimno odcijepile, u skladu s ustavom SFRJ, Putin je sad najavio slanje "mirovnih snaga" u ilegalne paradržavne tvorevine koje je odlučio ucrtati na kartu Europe. Bar dok ih ne pripoji majci Rusiji.
Putin dao cijelom svijetu do znanja da mu međunarodno pravo znače koliko i životi ukrajinskih civila
"I politička i sigurnosna struktura svijeta se ruši. Sve što smo znali do jučer, više ne vrijedi", primijetio je Miloševićev nasljednik na mjestu srpskog predsjednika Aleksandar Vučić, hineći zabrinutost zbog tog povijesnog zaokreta - i brže-bolje najavio da stavlja vojsku u pripravnost. Srpski Telegraf za to je vrijeme euforično najavio da "Putin šalje vojsku da spoji Srbiju i Srpsku".
To se, naravno, neće dogoditi, bar ne danas ili sutra. Kao što Ukrajina neće danas ili sutra nestati s karte svijeta.
Ali neokrunjeni ruski car, da ne kažemo vožd, jučer je dao do znanja da od danas možemo računati na sve i da mu međunarodne konvencije znače jednako koliko i životi ukrajinskih civila, s jedne ili druge strane novoproglašene granice. Na onom dijelu svijeta koji još drži do tih konvencija sad je da učini što može da zaštiti Ukrajinu - ili da je ostavi na nemilost paranoičnom i megalomanskom vladaru kojem je najveća država na svijetu nekako tijesna.