KAKO najkraće opisati Putinov govor ruskom parlamentu? Možda ovako – govor k'o govor, što da se kaže, kombinacija obmane i laži. I poznati autokrat u crnom odijelu.
Nije Putinu bilo lako. Morao je barem donekle suvislo pokušati ruskoj javnosti objaviti kako je uspio od vojne intervencije koja je trebala trajati nekoliko tjedana zaglaviti u ratu u kojem ne može pobijediti i pritom imati, ovisno od izvorima, između 40 i 140 tisuća poginulih vojnika i barem tri puta više teško ranjenih. Stoga je održao govor kojeg se ne bi postidjeli ni Hitler ni njegov ministar narodnog prosvjećenja i propagande Goebbels.
Putin otišao u tridesete godine 20. stoljeća
Naravno, kao svaki autokrat i diktator, Putin je za sve što se događa našao krivicu isključivo u drugima. Otišao je tako u jednom trenutku sve do tridesetih godina prošlog stoljeća optuživši Zapad da je otvorio put nacističkoj Njemačkoj.
Zaboravio je pritom činjenicu da je točno u to vrijeme bivši SSSR prolazio kroz najmračnije doba staljinističkih čistki u kojima je NKVD likvidirao oko dva milijuna potencijalnih političkih protivnika, skoro sve odreda partijskih "drugova”.
Ili još puno gore, Holodomor, poznat i kao Gladomor, u kojem je od 1932. i 1933. godine od gladi, bolesti i nasilništva umrlo najmanje sedam milijuna Ukrajinaca.
No, eto, genocidan Zapad koji mrzi Ruse i sve rusko 1933. godine je "uzgojio” nacionalsocijalizam u Njemačkoj, koji je kao jednu od zadaća imao istrebljenje Židova i svih nearijskih naroda. Potpuno isto kako je prije samo godinu dana Putin najavljivao da će denacificirati i deukrajinizirati Ukrajinu.
Pa tako kaže Putin da zapadna mržnja prema Rusiji potječe još iz 19. stoljeća. Valjda je mislio na Napoleona Bonapartea koji je davne 1812. godine osvojio Moskvu. Na kraju je umjesto carske ruske vojske, predvođene Mihailom Kutuzovom (koji je slavu stekao gubeći bitke i bježeći od napoleonske vojske od Beča do Moskve), Napoleona pobijedila ruska zima.
Laž koju će i Rusi teško progutati
Kad se vratio u blisku prošlost, Putin je ustvrdio da su "zapadni čelnici razgovarali o opskrbi Ukrajine nuklearnim oružjem prije ruske specijalne vojne operacije". To je teška laž koju će i povodljiva ruska javnost teško "progutati”.
Istina je da je Ukrajina nakon raspada SSSR-a naslijedila veliku količinu nuklearnog naoružanja zajedno sa strateškim bombarderima, krstarećim i balističkim projektilima pa je onda pod pritiskom tog istog Zapada pristala sve to oružje predati Rusiji.
Zauzvrat je dobila sigurnosne garancije da nijedna od država neće upotrijebiti silu ili prijetnje protiv Ukrajine te da će svi poštivati suverenitet i postojeće granice. Sporazum je također uključivao i odluku da će, ako dođe do agresije, zemlje potpisnice zahtijevati brzu reakciju Vijeća sigurnosti UN-a za pomoć Ukrajini.
Sporazum poznat kao Budimpeštanski memorandum očigledno nije spasio Ukrajinu od ruske agresije ni 2014. ni 2022. godine. Dapače, bombarderi koje je Ukrajina dala Rusiji sada razaraju ukrajinske civilne ciljeve.
Patetika i devedesete
Stoga je Putin krenuo s patetikom prisjećajući se mračnih devedesetih kad je Rusijom vladao Boris Jeljcin, a bogatstva se prelijevala u privatne džepove. Bilo je to doba nastanka prvih oligarha. Istina je da je Putin dolaskom na vlast velik dio Jeljcinovih oligarha ili protjerao iz Rusije ili zatvorio i da je uspio vratiti nadzor nad naftom i plinom te osigurati pristojne plaće i mirovine. Istovremeno je Jeljcinove oligarhe zamijenio svojima. A korupcija je narasla na neviđene razine.
Upravo je ruska agresija pokazala koliko su Putinovi oligarsi pokrali jer u skladištima nije bilo milijuna plaćenih odora, suhih dnevnih obroka i druge opreme. Agresija je pokazala da je ruska vojska, koja se promovirala kao druga najjača sila na svijetu, zapravo vrlo slaba. Pa čak su se "beskonačne” zalihe artiljerijskog streljiva toliko smanjile da moraju racionalizirati te ga kupovati iz Irana i Sjeverne Koreje.
Da bi se donekle ogradio od oligarha, koji su do bogatstava došli isključivo njegovom voljom, ustvrdio je: "Nitko od običnih građana nije žalio zbog onih koji su izgubili ogromne bankovne račune na Zapadu zbog problema. Nikome nije bilo žao zbog onih koji su izgubili palače i jahte.”
Istina, nisu, ali su se deseci tisuća mobiliziranih vojnika žalili da nisu dobili kompletne odore, već su ih morali vlastitim novcem dopunjavati. I da su na bojište poslani bez zaštitne opreme, a mnogi s kacigama napravljenim još u doba SSSR-a (na koje je navučena navlaka od spužve i tkanine kako bi nalikovale novim).
Mnogi su vojnici umjesto pancirki i kaciga dobili zaštitne prsluke i kacige za airsoft navodno velikim dijelom na brzinu uvezenih iz Kine.
Putin je ponovio da će se ulaganje u vojno-industrijski kompleks nastaviti kako bi se osiguralo dovoljno oružja i streljiva. Pritom naravno nije spomenuo da će sve veće preusmjeravanje proračunskog novca u vojne potrebe Rusiju vratiti u doba nestašica i općeg siromaštva SSSR-a.
Nuklearni sporazum
Ako je vjerovati Putinu, onda je najohrabrujući dio došao na samom kraju govora u kojem je isključio mogućnost da Rusija izvede prva nuklearni napad. "Naravno da nećemo napasti prvi i ne moraju imati opasne iluzije”, kazao je.
Naravno, ta bi tvrdnja bila znatno uvjerljivija da pritom nije objavio povlačenje Rusije iz sporazuma o ograničenju i kontroli nuklearnog oružja New START. Sporazum su potpisali bivši predsjednici Obama i Medvedev u travnju 2010. Na snagu je stupio u veljači 2011. i trebao je trajati sve do veljače 2026.
Njime su se SAD i Rusija obvezali da na kopnu i podmornicama neće imati više od 700 interkontinentalnih balističkih projektila te da na njima i strateškim bombarderima neće imati više od 1550 nuklearnih bojnih glava. Doduše, Putin nije najavio odustajanje od sporazuma, već samo njegovu suspenziju.
Za sada ta suspenzija obuhvaća samo nedozvoljavanje redovnih pregleda ruskih nuklearnih snaga kako bi se utvrdilo pridržava li se Moskva sporazuma. Suspenzija bi se mogla protegnuti i na uvođenje novih interkontinentalnih balističkih projektila u operativnu uporabu (prije svega RS-28 Sarmat), a da pritom Moskva ne raspremi stare i tako izađe iz dogovorenih ograničenja.
Bez mogućnosti izravnog inspekcijskog nadzora, jedini način kontrole bit će satelitima i obavještajnim radom što će rezultirati samo povećanjem nepovjerenja u i ovako napete odnose.