RUSKA invazija na Ukrajinu 24. veljače po mnogima je označila kraj svijeta kakav je bio zadnjih trideset godina, koji je obilježila globalizacija. Prvi snažan udarac globalizaciji zadao je bivši američki predsjednik Trump. Međutim, na njegovom udaru nije bio cijeli svijet, već samo Kina.
Trump je od svih američkih saveznica, prije svega europskih, neuspješno tražio da se pridruže njegovim antikineskim trgovinskim mjerama. Europa, predvođena Njemačkom, tome se snažno odupirala.
Drugi snažan udarac globalizacija zadala je pandemija covida koja je pokidala opskrbne lance. Povrh toga, Kina se odlučila za najrigoroznije mjere borbe protiv pandemije, s masovnim karantenama koje obuhvaćaju milijune ljudi istovremeno. Na europskom tržištu odjednom je počelo ponestajati robe na koju su se svi odavno navikli, od kompjuterskih čipova do pomela. Zapadne su države na bolan način postale svjesne ovisnosti o Aziji i neophodnosti da se osamostale.
Biden nije značajnije promijenio Trumpovu politiku prema Kini
Trumpa je zamijenio predsjednik Biden koji je veći gospodin, ali mu je politika prema Kini vrlo slična prethodnikovoj. Tako je na posljednjem NATO-ovom summitu, koji se održao u lipnju u Madridu, prvi put jasno navedeno da novi Strateški koncept saveza obuhvaća i "sistemske izazove koje postavlja Narodna Republika Kina".
Ili, kako je to pomalo nemušto formulirao glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg: "Kina nije naš neprijatelj, ali moramo jasno sagledati koje ozbiljne izazove predstavlja." Drugim riječima, nije neprijatelj, ali nije baš ni prijatelj.
A onda je uslijedila spomenuta ruska agresija. Zapad, koji je manje-više prešutno prihvatio rusku okupaciju, pa onda i aneksiju Krima, sad je "skinuo rukavice". Uslijedile su snažne ekonomske sankcije Rusiji te deseci milijardi eura i dolara vojne pomoći Ukrajini.
Ruski napad na Ukrajinu promijenio je sve
Moskva je na to odgovorila pokušajem jačanja političkih, ekonomskih i sigurnosnih veza sa svim državama za koje je procijenila da bi iz bilo kojeg razloga mogle biti nesklone Sjedinjenim Državama. Sjedinjene Države i najvažnije države Europe na to su, naravno, odgovorile kontramjerama.
Kad je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u srpnju krenuo u posjet Egiptu, Republici Kongo, Ugandi i Etiopiji, francuski predsjednik Macron posjetio je Benin i Kamerun. Posebni američki izaslanik za Rog Afrike Mike Hammer neposredno nakon Lavrova posjetio je Egipat i Etiopiju. Slična diplomatska nadmetanja ne odvijaju se samo u Africi nego i u Latinskoj Americi i Aziji.
Nova blokovska podjela svijeta, u kojoj su Rusija i Kina najveće saveznice, stavlja mnoge azijske države koje imaju loš odnos s Kinom, a do sada su imale bliske odnose s Rusijom u potpuno nov položaj. Jedna od takvih država je Vijetnam. Vijetnamski odnosi s Kinom loši su još od 1979. godine i vijetnamske okupacije tadašnje Demokratske Kampućije (današnje Kambodže).
Kinesko širenje nad Južnim kineskim morom samo je dodatno pogoršalo odnose. Iako se Vijetnam otvorio zapadnom kapitalu (ponajviše u brodogradnji i turizmu), sigurnosnu politiku je vezao uz Rusiju. Međutim, novo strateško povezivanje Rusije s Kinom dovodi Hanoi u poprilično lošu poziciju.
Indija se od nastanka oslanjala na Sovjetski Savez
Jedna od država s kojom se Hanoi politički i sigurnosno snažno povezao je Indija. To ne čudi jer se i Indija nalazi u skoro identičnoj poziciji kao i Vijetnam - ne samo da ima otvorene teritorijalne sporove s Kinom zbog kojih su na samoj ivici rata već je i Kina najveći saveznik Pakistana.
Skoro od samog nastanka 1947. godine Indija se snažno politički, ekonomski i sigurnosno oslanjala na Sovjetski Savez. Nakon njegovog raspada savezništvo je nastavljeno s Rusijom. Kao i Hanoi, i New Delhi sad s nelagodom gleda na sve veće zbližavanje Moskve i Pekinga. Ali i na činjenicu da je u toj vezi Rusija slabiji partner te da će Moskva sve više morati popuštati interesima Pekinga.
Ruski rat u Ukrajini povećao značaj Indije
S druge strane, američka i europska politika počela se zanimati za Indiju. Sve je započeo bivši američki predsjednik Trump koji je djelovao po onoj: "Najveći neprijatelj mog najvećeg neprijatelja moj je, ako već ne najveći prijatelj, onda jako dobar saveznik."
Trump je imao poslovne veze s Indijom i prije nego što je postao predsjednik pa je njegov osobni odnos prema toj državi bio drukčiji od njegovih prethodnika. Bolji odnos Amerika prema Indiji za sobom je povukao i europske države.
A onda je ruska agresija na Ukrajinu dovela važnost Indije na još veću razinu. Izvući Indiju iz ruske zone utjecaja i privesti je u zapadnu sad je strateški cilj od najveće važnosti.
Indija će postati ne samo najmnogoljudnija država na svijetu nego i najveće jedinstveno tržište
I da nije bilo ruske agresije na Ukrajinu, zapadnih sankcija i blokovskog razvrstavanja, važnost Indije samo bi rasla. Indija će najkasnije 2023. godine preteći Kinu po broju stanovnika. Ujedinjeni narodi predviđaju da će se stanovništvo Kine dodatno smanjivati, a Indije rasti, što će samo dodatno povećavati njezinu važnost.
Tako će Indija, ako već nije, uskoro postati ne samo najmnogoljudnija država na svijetu već i najveće jedinstveno tržište na svijetu. Povrh toga, već je najmnogoljudnija ili, kako Indijci vole reći, najveća demokracija na svijetu.
Iako je prije samo deset godina bila na 11. mjestu, Indija je krajem 2021. godine pretekla Ujedinjeno Kraljevstvo i postala peta najveća ekonomija svijeta. Ispred nje sada su samo SAD, Kina, Japan i Njemačka. S obzirom na to kakva teška ekonomska zima očekuje Europu, ne bi bilo čudo da na proljeće prestigne i Njemačku.
Indija nema problem s energentima
Indija ne samo da nema problema s energentima već uspijeva na njima dobro zaraditi. Indijski uvoz nafte iz Rusije porastao je u lipnju na rekordnih 950.000 barela dnevno, što odgovara gotovo petini ukupnog uvoza trećeg najvećeg svjetskog potrošača nafte. Indijsko tržište ne treba toliku količinu naftinih derivata, već naftne kompanije koriste priliku da kupuju rusku naftu s velikim popustom, a naftne derivate izvoze po tržišnim cijenama uz ogromnu zaradu.
Indijski najveći problem je što joj bliska povezanost s Rusijom više ne donosi nikakvu dugoročnu korist. Nakon raspada SSSR-a Rusija je počela ekonomski i tehnološki još više zaostajati za Zapadom. A Indiji, da bi držala korak s Kinom, presudno trebaju najsuvremenije tehnologije. Te tehnologije može dobiti iz Japana, Južne Koreje ili Zapada. Međutim, prijelaz na zapadnu tehnologiju nije baš tako jednostavan.
Nuklearna tehnologija - od elektrana do oružja
Primjer nuklearne tehnologije za elektrane dobar je pokazatelj. Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća Indija i SAD dobro su surađivali na području nuklearne tehnologije. No onda je 1974. godine eksplodirala prva indijska nuklearna bojna glava. Washington bi tu činjenicu zasigurno puno bolje podnio da je Amerika sudjelovala u njenom razvoju, ali nije.
Indijci su svoje nuklearno oružje razvili u suradnji sa Sovjetskim Savezom. I ovako sumnjičav Washington prema indijskoj povezanosti s SSSR-om tu je činjenicu iskoristio za uvođenje snažnih sankcija. One nisu obuhvatile samo zabranu suradnje i izvoza američke nuklearne tehnologije već i europske. Tako New Delhiju nije ostavljena opcija već da se okrene Sovjetima.
Sa svakim novim indijskim testiranjem nuklearnih bojnih glava američke sankcije su bile sve snažnije. Na veliko zadovoljstvo Sovjeta, koji su uz vojnu nuklearnu tehnologiju izvozili i civilnu. Više od 40 godina indijske ovisnosti o ruskoj nuklearnoj tehnologiji sada je jako teško promijeniti. Tako su u listopadu 2018. indijski premijer Narendra Modi i ruski predsjednik Putin potpisali ugovor za gradnju šest novih nuklearnih reaktora.
Nuklearke bi trebali graditi Francuzi, a ne Rusi
No indijsko sve brže rastuće gospodarstvo treba sve više jeftine električne energije. Kako zeleni pokret u Indiji praktički još ne postoji, a električna energija iz nuklearnih elektrana još uvijek je najjeftinija, indijska vlada i dalje snažno investira u njih. Zbog sve dublje ruskog savezništva s Kinom i novih odnosa snaga, premijer Modi više nije sklon davanju novih ugovora za nuklearne elektrane Moskvi.
Umjesto Rusije, novi odabranik je Francuska. Iako su pregovori o gradnji šest nuklearnih reaktora posustali zbog francuskih predsjedničkih izbora, ponovna pobjeda Macrona ih je oživjela. I francuski i indijski mediji javljaju da su dogovori u završnoj fazi. Usprkos snažnom protivljenju ruskog lobija.
Dok je Modi potpisivao sporazum za šest ruskih nuklearnih generatora s Putinom, nitko nije problematizirao visinu troškova (niti su oni ikad službeno objavljeni). Sada je trošak gradnje šest francuskih nuklearnih generatora često spominjana tema u indijskim medijima.
Utjecaj žele i Velika Britanija i EU
Sporazumi o trgovinskoj i vojnoj suradnji, dogovoreni tijekom posjeta New Delhiju u travnju ove godine, trebali su biti jedan od vrhunaca premijerske karijere Borisa Johnsona. Na njegovu žalost, potpisivanje je dogovoreno za listopad pa će posao morati dovršiti nova premijerka Liz Truss.
S druge strane, La Mancha i Europska unija želi sličan trgovinski sporazum. Međutim, notorna EU birokracija nije sposobna ubrzati proces. Dapače. Problem je, kao uvijek, što EU ne mora samo pregovarati s Indijom već svaki sporazum međusobno mora ispregovarati svih 27 članica.
Iako je interes i europskih i indijskih privrednika ogroman, pojedinačni interesi članica koče cijeli proces. Indija i EU započele su pregovore još davne 2007. godine, da bi ih praktički prekinule 2013. Jedan od većih sporova bio je indijski zahtjev za slobodno kretanje stanovništva. To je zapravo značilo ukidanje svih prepreka za useljavanje Indijaca. Neprihvatljivo za tadašnju Europu.
Zapadne tvrtke traže nova tržišta, a indijsko je najveće
Kako je svijet 2022. vrlo različit od svijeta 2013., sa sve žešćim europskim suparništvom s Rusijom i Kinom, koja samo što nije i službeno postala neprijatelj, odnos prema Indiji je bitno drukčiji.
Samo je pitanje vremena kad će europske (prije svega njemačke) tvrtke morati napustiti kinesko tržište i kad će EU morati uvesti zaštitne carine na uvoz iz Kine. Stoga su europske, tj. njemačke, tvrtke krenule u potragu za novim tržištima. A indijsko je najveće.
Iako su ekonomski odnosi još uvijek vrlo važni, presudno pitanje postali su strateški odnosi. Britanija je već ispregovarala veću suradnju svoje obrambene industrije s indijskom. EU to tek treba učiniti. Međutim, neracionalno složen način odlučivanja unutar Europske unije mogao bi taj proces produžiti u nedogled.