Zbog ratnog zločina protiv hrvatskih civila u Trpinji 1991. sudsko vijeće osječkog Županijskog suda danas je nepravomoćno osudilo Zorana Vajića na 20 godina zatvora.
Vajić je bio dio skupine okrivljenika koji su za ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika u Trpinji na osječkom sudu osuđeni 2014. Nakon što je bio nedostupan hrvatskom pravosuđu, Vajić je 2019. godine, na temelju međunarodne tjeralice, uhićen u Francuskoj, a nakon boravka u ekstradicijskom pritvoru u prosincu 2022. izručen je Hrvatskoj.
Vajića se teretilo da je kao pripadnik pararedarstvenih snaga odjeljenja milicije u Trpinji sudjelovao u strijeljanju deset hrvatskih civila, koji su 14. rujna 1991. nezakonito uhićeni u svojim kućama tijekom oružanog napada snaga JNA i dragovoljaca iz Srbije na Vukovar i Trpinjsku cestu.
Zlostavljanja u trpinjskom zatvoru
Nakon što su zapovjednik Teritorijalne obrane Trpinja Stevo Pantić i njegov zamjenik Borislav Držajić naredili da se uhićeni civili hrvatske nacionalnosti zadrže u zatvoru milicije u Trpinji, civili su narednih dana bili izvrgnuti svakodnevnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
Tako su neutvrđeni pripadnici milicije i Teritorijalne obrane Trpinja svakodnevno tukli civile rukama, nogama i policijskim palicama po svim dijelovima tijela, tjerali ih da pjevaju četničke pjesme, a zatočene muškarce ponižavali prisilivši ih da ispred zgrade milicije, pred mještanima, klečeći na koljenima pasu travu.
Okrivljenik Stevo Pantić i njegov zamjenik Borislav Držajić odlučili su da se svi zatočeni civili, osim Milice Mađarević, likvidiraju, a nakon što su iz zgrade izveli civile, na Pantićev upit tko želi ići s njima na strijeljanje zarobljenika, kao pripadnici milicije javili su se ranije osuđeni Milisav Atanacković i Zoran Vajić, koji je iz stanice milicije uzeo automatsku pušku.
Nakon toga su, uz prijetnju oružjem, civile utovarili u kamion, odvezli na nepoznatu lokaciju izvan sela u blizini Bobotskog kanala te ih tamo poubijali iz vatrenog oružja. Po povratku u stanicu milicije Vajić je kao potvrdu obavljenog strijeljanja nudio prisutnim osobama da opipaju cijev njegove automatske puške.
Sudsko vijeće je ocijenilo da je dokaznim postupkom, osobito iskazima svjedoka, nedvojbeno utvrđeno da je Vajić, zajedno s ostalim, već ranije pravomoćno osuđenim pripadnicima Teritorijalne obrane i stanice milicije iz Trpinje, sudjelovao u likvidaciji zatočenih civila.
Trijumfirao nakon zločina
Svi stradali bili su civili starije životne dobi čiji ostaci nisu pronađeni, ali je evidentno da su likvidirani upravo onog dana kada su odvedeni iz stanice milicije. Sud je utvrdio da se Vajić u stanici milicije dobrovoljno javio za sudjelovanje u strijeljanju i uzeo automatsku pušku te je po povratku u stanicu na neki način trijumfirao zbog svog zločina i govorio okupljenima: "Dođite vidjeti kako mi je cijev od automatske puške vruća", kazao je predsjednik Sudskog vijeća Davor Mitrović.
Protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor, koji može trajati do pravomoćnosti presude.
Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Trpinji 1991. na osječkom Županijskom sudu u prosincu 2014. godine deset okrivljenika je proglašeno krivima i osuđeno na kazne od 5 do 20 godina zatvora. Za ubojstvo 15 osoba, civila i hrvatskih branitelja, u okolici Trpinje najveću kaznu, od 20 godina zatvora, dobili su prvooptuženi Stevo Pantić i drugooptuženi Milisav Atanacković. Milenko Pantić, Đoko Stajić, Zoran Gajanin, Simo Stević i Jerko Mičić tada su osuđeni na 14 godina zatvora.
Na 12 godina osuđeni su Zoran Ranković i Željko Vuković, dok je okrivljenik Miroslav Kovačević, osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu. Kazne je 2016. godine potvrdio Vrhovni sud.