VESELIN ŠLJIVANČANIN, ratni zločinac osuđen u Haagu, u Srbiji se nastavlja profilirati kao pisac i "svjedok vremena". Večeras, u 19 sati u Negotinu, promovirat će svoju knjigu "Ovo je moja zemlja, ovdje ja komandujem". Premda događaj spada u popularni postjugoslavenski žanr normalizacije i veličanja ratnih zločinaca, ovaj događaj spominjemo zbog bizarne lokacije održavanja - na dječjem odjelu negotinske knjižnice Dositej Novaković.
Zbog zločina nad hrvatskim zarobljenicima tri puta osuđivan
Zbog zločina nad hrvatskim zarobljenicima počinjenim 1991. godine, nakon pada Vukovara, Šljivančanina je haški sud 2007. godine osudio na svega pet godina zatvora, no dvije godine kasnije, u žalbenoj presudi, kazna je povišena na 17 godina, da bi naknadno, u reviziji drugostupanjske presude, ona bila smanjena na deset godina. Po izlasku iz zatvora Šljivančanin se aktivirao u društvenom životu Srbije. Rado je viđen u nekim medijima, prepričava dogodovštine iz haških ćelija, priča kako je dočekao Ratka Mladića u pritvoru i kako je nakon smrti Slobodana Miloševića pred njegovom ćelijom svijeću zapalio Ante Gotovina i tome slično.
Šljivančanin je već sudjelovao u brojnim promocijama širom Srbije, a jednu su 2017. godine nakratko prekinuli aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava. Šljivančaninova popularnost vjerojatno se može objasniti činjenicom da je jako blizak Srpskoj naprednoj stranci predsjednika Aleksandra Vučića, na njezinim su ga skupovima predstavljali kao borca za istinu i pravdu. Zločinac Šljivančanin lijepo je govorio o Vučiću i njegovu bratu kao čestitim ljudima, a žalio se i na to da ga do 2012. godine nigdje u Srbiji nije bilo. Baš te godine vlast su preuzeli Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, bivši prvi suradnici Vojislava Šešelja.
Vučić stao u Šljivančaninovu obranu
Dakako, ljubav i razumijevanje su obostrani. Prije nekoliko godina aktualnog su srpskog predsjednika novinari pitali zašto se pozdravio u Rumi sa Šljivančaninom. Vučić je odgovorio: "Što hoćete, da ga vežemo, da ga ubijemo? Što vam smeta, miješa li se u politiku? Da ga vežemo okovima? Pojavio se ispred kako bi me pozdravio. Čovjek je odslužio kaznu, što još treba učiniti? I on i svi mi? A Gotovina će u Hrvatskoj biti predsjednik, ako to nekome zatreba."
Klasična vučićevština, dakako, ne poznaje finese i ne razumije zašto bi iz javnog života trebalo izopćiti ratne zločince. Barem one koji se nisu iskreno pokajali. Kako bi Vučić to razumio kad je politički stasao trčkarajući za jednim?