NJUJORŠKI portal Cnylink donosi priču koju je prenio poznati američki povjesničar Jerry Whiting, a koja govori o prijateljstvu nastalom u vrijeme Drugog svjetskog rata između američkog pilota koji se srušio u Zadru i njegovih spasitelja Partizana.
Partizani odbili njemački napad i pilota skrivali po kućama
Taj prosinac 1943. ostao je u sjećanju i Šimi Skoblaru, pripadniku Drugog bataljuna Zadarskog partizanskog odreda koji je prvi došao do pilota i pružio mu ruku. Njemački vojnici bili su vrlo blizu mjesta nesreće, ali partizani su prvi došli do njega. Nijemci su ih zatim napali s tri tenka, pet kamiona i 100 vojnika, ali Partizani su odbili napad i završili samo s jednim ranjenikom. Nijemci su s druge strane imali četiri mrtva i nekoliko ranjenih.
Chapman je ispričao Whitingu da su ga Partizani nakon toga odveli na obližnju farmu gdje su ga nahranili. Probudili su ga sljedećeg jutra i skrivali po kućama od njemačkih vojnika uz velike žrtve. Čak su pokušali popraviti motor na zrakoplovu, a angažirali su lokalnu učiteljicu engleskog koja im je pomagala u komunikaciji.
Nisu si znali niti imena
"Na Božić, 25. prosinca došli su Partizani iz okolnih područja kako bi vidjeli američkog zrakoplovca. Sjećam se da su mi neki ljudi donosili darove, hranu i alkohol koji sam podijelio sa svojim partizanskim prijateljima", ispričao je Chapman.
Nakon toga, Partizani su kontaktirali saveznike kako bi američkog pilota, preko Visa, brodom prevezli u Italiju gdje je bila jedna od američkih baza.
"Cijelo to vrijeme moji jugoslavenski prijatelji zvali su me Poručnik, a ja sam njih zvao Partizani, jer nikad nisam saznao njihova imena", kaže ratni veteran.
Nijemci ga mučili zbog pilota
No, kako ne bi sve ostalo samo na tome, Whiting se potrudio pronaći Šimu Skoblara i o tome obavijestiti samog Chapmana. Sa Skoblarom je pričao jedan od povjesničarevih suradnika Šime Lisica. Također se potrudio naći neke od bivših Partizana koji su u svojim kućama skrivali pilota i u pismu detaljno opisao susret.
"Danas popodne sreo sam Josu Radoševića, sina Milivoja Radoševića u čijoj si se kući skrivao dok si bio u Novigradu. Milivoj je umro prije dva mjeseca i uvijek je pričao o tebi", piše Šime Lisica u pismu Chapmanu.
U svom susretu s Josom, Lisica je saznao da su Nijemci mučili i ispitivali Milovoja nakon Chapmanovog odlaska koji nije nikad priznao skrivanje pilota.
"Da je priznao, pobili bi mu cijelu obitelj. Nijemci su bili vrlo ljuti, jer te nisu mogli naći. Cijelo to vrijeme bili su blizu i pretražili su cijelo područje zbog tebe", saznao je Lisica.
Njegov spasitelj nije niti znao da je živ
Nakon toga Whitingov suradnik posjetio je odlikovanog ratnog heroja Šimu Skoblara.
"Rekao sam mu da ima pozdrave iz Amerike. Pitao me od koga, a ja sam mu rekao: "Od Richarda Chapmana, pilota kojem si pomogao 1943.", on je pitao: "On je živ?". Bio je jako uzbuđen zbog svega", priča Lisica.
"Šime nije smatrao da te on spasio, rekao mi je: "Ja sam samo bio jedan od vojnika koji su se našli tamo", piše u pismu.
Lisica je zatim zamolio Skoblara da mu pokaže medalje na što mu je on rekao kako nikad nije mario za njih, jer nisu važne.
"Njegova žena Marija donijela je te medalje i stavila ih na stol. Među njima, dvije je dobio za hrabrost. Bio je zaista hrabar čovjek", zaključuje Lisica.
Služio na brodu sa sinom Winstona Churchilla
Kad im je rekao da ide u SAD, Skoblar i njegova žena dali su pozdraviti svojeg ratnog prijatelja i poručili mu da su ponosni što su mu mogli pomoći. Tada su saznali i zanimljivu informaciju da je Chapman služio na brodu sa sinom Winstona Churchilla, kapetanom Randolphom Churchillom. Tako je američki povjesničar pomogao obnoviti prijateljstvo staro 66 godina među ljudima koji nakon rata više nisu čuli jedni za druge.