Foto: FAH, Index
Naime, po tim podacima tijekom šest dana, u razdoblju od 24. kolovoza do 1. rujna ove godine kanaderi su utrošili nešto više od 40 sati na gašenje požara na Biokovu, na nepristupačnom terenu na 1100 metara nadmorske visine, na kojem je gorjelo nisko raslinje, trava i manja površina borove šume. Operacija koja je po vatrogasnoj evidenciji trajala šest dana i službeno je, u dokumentaciji iz Vatrogasnog operativnog središta, proglašena „primjerom krive taktike gašenja požara s obzirom na uporabu snaga koje djeluju na požaru“.
A evo i zašto... (citiramo):
„Zračne snage su svaki puta kada su napuštale požarište ostavljale isti u stanju u kojem mogu djelovati zemaljske snage i nastaviti sa saniranjem požarišta. Međutim, tek 1.9. vatrogasci se desantiraju na požarište i nakon djelovanja zračnih snaga provode sanaciju požarišta. Nije bilo nikakvih objektivnih razloga da se desantiranje ne napravi drugog dana gašenja požara (25.8.), kada su prvi puta na požarište dopremljene kruške s vodom.“
Kanaderi bez potrebe letjeli na Biokovo
Drugim riječima, kanaderi su bez ikakvog smisla, razloga i potrebe letjeli na Biokovo i izvodili manevre gašenja – punih šest dana. (ako su uopće bili nužni i prvog dana...) A kako sat vremena leta kanadera porezne obveznike košta 10.000 eura, ispada da smo „krivu taktiku gašenja požara“ u režiji županijskog državnog zapovjednika iz Splita platili nešto manje od 400 tisuća besmisleno potrošenih eura (oko 3 milijuna kuna). Pritom, računica sadrži samo troškove kanadera, premda se u tih šest dana nerezonski koristilo i helikoptere i navažalo zemaljske snage na relaciji Makarska – Biokovo iako su se, kao što je rečeno u službenoj dokumentaciji, zemaljske snage desantirale na požarište tek 1.9., a ne 25.8., kao što se, po zaključku samih vatrogasaca, moglo.
Cijeli tijek ove operacije, koju su čak i vatrogasci sami prozvali taktičkom greškom, lijepo se može pratiti na službenim stranicama MORH-a. Pa tako iz javno dostupnih podataka proizlazi sljedeće:
Prvog dana kad su uopće i poslani na Biokovo, 24. kolovoza, kanaderi su imali jedan od najzahtjevnijih dana u sezoni – gorjelo je (i to prilično ozbiljno) kod Šibenika (dan ranije lokalizirani su požari kod Brodarice i Žaborića koji su prijetili kućama), a tog dana razbuktao se požar u Danilu u šibenskom zaleđu. No, svejedno su oba kanadera iz Danila poslana na Biokovo da bi se potom ponovo vratili na prvotnu lokaciju.
25. kolovoza, dan kasnije, dva kanadera su od jutra bila ponovo slana na Biokovo, iako su u isto vrijeme gasili i požare u Planom kod Trogira. A tog je dana na požarištu na Biokovu posada helikopterom pružala potporu zemaljskim snagama u dopremi vatrogasne opreme s nogometnog igrališta u Makarskoj (to su iste one zemaljske snage iz službene zabilješke za koje je lijepo navedeno da su se 'desantirale na požarište tek 1.9.)
Službena bilješka iz VOS-a koja je dostupna Indexu
Trećeg dana operacije, stvar postaje još napetija. Vijest objavljena na stranici MORH-a navodi izjavu kapetana kanadera koji sudjeluju u gašenju požara na Biokovu. Točnije, u manevru - natapanju terena. Kapetan je, naime, pristojno pokušao skrenuti pažnju na to da se radi o „jakom izdimljavanju i prizemnom malom plamenu područja kojeg su natapali vodenim bombama“. „Nema otvorenog plamena koji bi zahvatio krošnje stabala nego je zbog specifične vegetacije na tom prostoru vidljiv bjeličasti dim koji se stvara zbog debelog sloja humusa koji tinja i to može potrajati“, izjavio je za MORH kapetan kanadera. U svakom slučaju, dobro da nismo tražili inozemnu pomoć jer se požarište natapalo i idućeg, četvrtog dana operacije. I to s dva kanadera. Angažman je, piše MORH, bio preventivne naravi.
28. kolovoza, valjda je vladalo zatišje pa su na Biokovo poslana „samo“ tri Airtractora. No, tog dana nisu samo zračne snage gasile požar kojeg, po podacima, malo tinja, a malo se samo dimi, već je ponovo angažirana i letačka posada s helikopterom koja pruža potporu zemaljskim snagama u prijevozu vatrogasaca i dopremi „krušaka“ (gumenih spremnika vode) s nogometnog igrališta u Makarskoj do požarišta na Biokovu. Pa onda 29. kolovoza dva helikoptera prevoze vatrogasce i opremu na požarište „na kojem se uz izdimljavanja povremeno rasplamsa i plamen“. Pa je 30. i 31. kolovoza mir, da bi konačno 1. rujna na požaru na Biokovu bila angažirana tri kanadera, ali i ponovo letačka posada helikopterom Mi-8 MTV pruža potporu zemaljskim snagama u prijevozu vatrogasaca i dopremi krušaka. No, tad je konačno izvršeno i desantiranje i požarište je sanirano. Nije zgoreg ponoviti da su i sami vatrogasci s priličnim vremenskim odmakom zaključili da je sve to skupa taktički bilo besmisleno.
Šest dana mrcvarenja kanadera
„Da je to dimljenje ikoga ugrožavalo, druga stvar. Ili da se moglo ikud proširiti. No, dobro. Gasimo i takve požare, pa hajde. Ali, čemu šest dana? Ako smo već zvali kanadere u pomoć, što je isto tako besmisleno, i ako su oni već natopili teren ili što su ih već tražili da rade, čemu se to onda nije završilo istog tog dana? Ovako, šest dana smo mrcvarili kanadere koji su imali posla preko glave, navažali zemaljske snage gore-dole i to sve skupa bez ikakvog reda i smisla. Totalni cirkus. Da ne pričam da su na terenu ljudi više bili ludi od svega toga i da su prilično gubili živce“, prepričava nam izvor blizak ekipi koja je imala čast sudjelovati u ovom epohalnom manevru.
Aktualni zakon kojeg svi naši sugovornici iz sustava vatrogastva smatraju lošim podrazumijeva da se gase čak i ovakvi požari, čak i usred sezone, kad uz obalu gore ozbiljni požari koji ozbiljno ugrožavaju naselja, kuće, ljude. Međutim, takav zakon, upozoravaju nas, ne može biti vječito opravdanje za loše odluke kojima se u konačnici rasipa proračunski novac, a za što nikad i nitko ne odgovara.
Sudeći prema bilješci iz VOS-a, ekipa iz Zemunika pokušala je ukazati na to da je njihov angažman besmislen. „S obzirom na karakteristiku terena (škrape) i raslinje zahvaćeno požarom, od strane PP NOS (Protupožarnih namjenski organiziranih snaga, op. a.) ukazivano je da se požar ne može ugasiti i požarište sanirati bez djelovanja zemaljskih snaga“, piše u bilješci.
No, očito ih se, po tko zna koji put, nije doživjelo zaozbiljno.
„Tim dečkima stvarno nije problem izaći na teren i ne bune se nikad, iako ih je višestruko manje nego bi ih trebalo biti i iako u sezoni padaju s nogu od umora. Međutim, ovakvo njihovo korištenje stvarno jest besmisleno i stvarno predstavlja rasipanje proračunskih novaca, ali je i ozbiljan sigurnosni problem. U situacijama kad gori na više lokacija, takvo razmještanje snaga i takve sulude zapovjedi mogu stvoriti ozbiljne posljedice. I krajnje je vrijeme da se netko zapita koliko su ljudi koji o tome donose odluke zaista stručni i kompetentni za te zadaće“, kaže naš sugovornik.
Mozak operacije je Dražen Glavina
Kad je riječ o navedenoj operaciji, njezin mozak je glavni vatrogasni zapovjednik za splitsku županiju, Dražen Glavina. Na glasu kao vječiti miljenik sustava, Glavina je najšire ruke kad treba dići zračne snage. (Istrijani su, pak, s druge strane, doznajemo, najobzirniji i najštedljiviji...)
Uglavnom, Glavina je javnosti poznat upravo po prilično slobodnom tumačenju svoje pozicije i samoposlužnog pristupa proračunskom novcu – naime, u ožujku ove godine pravomoćno je osuđen zbog zlouporabe položaja i ovlasti i to na ime toga što je izvlačio novac iz DVD-a Makarska. Glavina je, naime, 76 puta izdao nalog blagajnici DVD-a da mu isplati gotovinu na ime troškova i to pravdao računima s benzinske koje pak mu je skupljao 'pajdo', zaposlenik pumpe. Glavini se mora priznati da je pokušao obraniti suučesnika u tom činu, djelatnika benzinske, i to tvrdnjom da mu nije on davao račune, već da je sam kopao po smeću i tako ih skupljao.
U svakom slučaju, šef makarskih vatrogasaca prilično je dugo kopao po kontejnerima jer je uspio skupiti računa za nešto manje od 300 tisuća kuna. Sudac im baš nije sve povjerovao, jer je Glavina pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora uvjetno, uz rok kušnje od tri godine, dok je vrijedni djelatnik benzinske dobio pola godine zatvora uvjetno i rok provjeravanja od godine dana. U cijelom tom procesu zabavno je bilo i tumačenje suca (nadaleko poznatog Slavka Lozine) zbog čega se Glavini ne može izreći i kazna rada za opće dobro: „ Čovjek koji uživa tako velik ugled u društvu, ne bi bilo dobro da sada ide nositi mlijeko u maloj sredini kakva je Baška Voda. Uostalom, uvjetna kazna je dovoljna prijetnja da ne čini nova kaznena djela, to se svakome može dogoditi, svatko može imati crne minute...“, poentirao je sudac tijekom čitanja presude dok se Glavina borio da ne padne u nesvijest.
U svakom slučaju, pravomoćna presuda za kazneno djelo zloporabe položaja Glavini nimalo ne smeta u daljnjem obnašanju dužnosti.