Nepoznati vulkan eruptirao je toliko eksplozivno 1831. godine da je ohladio Zemljinu klimu. Sada, gotovo 200 godina kasnije, znanstvenici su identificirali "tajanstveni vulkan", piše CNN.
Ta je erupcija bila jedna od najmoćnijih u 19. stoljeću, ispuštajući toliku količinu sumporovog dioksida u stratosferu da su prosječne godišnje temperature na sjevernoj hemisferi pale za otprilike 1 Celzijev stupanj.
Iako je godina ove povijesne erupcije bila poznata, lokacija vulkana nije. Istraživači su nedavno riješili tu zagonetku analizirajući jezgre leda iz Grenlanda, proučavajući slojeve u jezgri kako bi ispitali izotope sumpora, čestice pepela i sitne fragmente vulkanskog stakla taložene između 1831. i 1834. godine.
Koristeći geokemiju, radioaktivno datiranje i računalno modeliranje kako bi mapirali putanje čestica, znanstvenici su povezali erupciju iz 1831. godine s vulkanom na otoku u sjeverozapadnom Tihom oceanu, izvijestili su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Tajanstveni vulkan
Prema analizi, tajanstveni vulkan bio je Zavaritski (također se piše Zavaritsky) na otoku Simushiru, dijelu Kurilskog otočja, područja oko kojeg se spore Rusija i Japan. Prije ovog otkrića posljednja poznata erupcija Zavaritski vulkana datira iz 800. godine prije Krista.
"Mnogim Zemljinim vulkanima, posebno onima u udaljenim područjima, vrlo slabo razumijemo povijest erupcija", rekao je vodeći autor studije dr. William Hutchison.
"Zavaritski se nalazi na izrazito udaljenom otoku između Japana i Rusije. Nitko tamo ne živi, a povijesni zapisi ograničeni su na nekoliko dnevnika s brodova koji su svakih nekoliko godina prolazili tim otocima", rekao je Hutchison za CNN.
S obzirom na ograničene informacije o aktivnosti vulkana Zavaritski tijekom 19. stoljeća, nitko dosad nije sumnjao da bi mogao biti kandidat za erupciju iz 1831. godine. Umjesto toga, istraživači su razmatrali vulkane bliže ekvatoru, poput vulkana Babuyan Claro na Filipinima, navodi se u studiji.
"Erupcija je imala globalne posljedice na klimu"
"Ova erupcija imala je globalne klimatske posljedice, ali je dugo bila pogrešno pripisana tropskom vulkanu", rekao je dr. Stefan Brönnimann, voditelj odsjeka za klimatologiju na Sveučilištu u Bernu, u Švicarskoj. "Istraživanje sada pokazuje da se erupcija dogodila na Kurilima, a ne u tropima", rekao je Brönnimann, koji nije bio uključen u studiju.
Ispitivanje jezgri leda iz Grenlanda otkrilo je da je 1831. godine taloženje sumpora - znak vulkanske aktivnosti - bilo oko 6.5 puta veće na Grenlandu nego na Antarktici. Ovo otkriće sugeriralo je da je izvor bila velika erupcija vulkana na srednjim geografskim širinama sjeverne hemisfere, izvijestili su istraživači.
Tim je također kemijski analizirao pepeo i fragmente vulkanskog stakla duljine ne veće od 0.02 milimetra. Kada su znanstvenici usporedili rezultate s geokemijskim bazama podataka iz vulkanskih regija, najbliže podudarnosti bile su u Japanu i Kurilskom otočju.
"Trenutak u laboratoriju kada smo analizirali dva uzorka pepela zajedno - jedan iz vulkana i jedan iz jezgre leda - bio je pravo eureka iskustvo", rekao je Hutchison.
"Još uvijek sam iznenađen da je erupcija ove veličine prošla nezabilježeno", dodao je Hutchison. "Možda postoje izvješća o taloženju pepela ili atmosferskim fenomenima iz 1831. godine koja se nalaze u zaboravljenim kutovima knjižnica u Rusiji ili Japanu. Daljnje istraživanje tih zapisa zaista me uzbuđuje", zaključio je.