Crne košulje i ustaški pozdravi zbog kojih se Marka Perkovića Thompsona prozivalo za ustašluk nisu jedine mračne epizode njegove karijere. Naime, internet portal index objavio je jučer rezultate pretraživanja stotina web stranica na kojima su pronašli njegov vokalni zapis kojim izravno veliča zločine i masakre počinjene nad Srbima u doba NDH.
Svi posjetitelji spomenutog portala tako mogu presnimiti snimku pjesme »Jasenovac i Gradiška Stara« s jednog zajedničkog koncerta Thompsona i Joška Tomičića, no nepoznato je točno kad je dotična snimka nastala, osim da je zbog žamora publike i najave »ovo je pjesma koju su naši djedovi pjevali i bili ponosni na nju« snimljena uživo na jednom od koncerata.
Slavljenje izdajnika
– Prema stihovima iz pjesme koji kažu »Oj Račane jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te« može se zaključiti da je »Jasenovac i Gradiška Stara« nastala u protekle četiri godine, dakle ne može se pripisivati grijesima Perkovićeve mladosti. Na internetu postoji nekoliko tisuća takvih stranica, a zgrozili smo se na kakve smo sve pjesme naišli, kazao nam je Matija Babić u telefonskom razgovoru.
Za slabije poznavatelje povijesti, spomenimo da su Jure Francetić i Maks Luburić, koje Thompson i Tomičić slave u pjesmi, bili zloglasni krvnici ustaškog režima odgovornog za smrt velikog broja civila – Srba, Židova, Roma, Hrvata i drugih, te izdaju Hrvatske.
Spomenuti dvojac ne samo da ne krije da dobro zna o kakvim se krvnicima radi, već se upravo tome najviše dive i na njihovim pokoljima poentiraju u rimama. Već u prvom stihu spominju se koncentracijski logori Jasenovac i Gradiška Stara, kao kuća »Maksovih mesara«, a Thompson i Tomičić potom slave zloglasnu Crnu legiju, »klaonicu« u Čapljini, te u, po njima, šaljivom kontekstu, Neretvu punu mrtvih Srba, da bi se pjesma zaključila spominjanjem Ante Pavelića.
Zabavnjak s nožem
Ovo posljednje otkriće baca u vodu teoriju po kojoj je Thompson samo benigni domoljub čije pjesme potiču na prkos i bunt hrvatske mladeži i očito je samo loše opravdanje za otvorenu hvalu i slavljenje najcrnjeg doba hrvatske prošlosti, koje nije u skladu niti s naukom Katoličke crkve, na koji se Thompson stalno poziva.
Njegov nedavni koncert u Nizozemskoj zabranjen mu je očito iz opravdanih razloga, kao što će mu sutra, napominje Babić, biti zabranjen i u svakoj drugoj normalnoj zemlji.
– Doista, ako Ante Pavelić, Max Luburić i Jure Francetić nemaju veze s ustašama, nema ih niti Thompson.
Do Thompsona, unatoč brojnim pokušajima, do zaključenja broja nismo uspjeli doći. Na sve upite kod njegovih suradnika nailazimo na zid šutnje, no pjevač iz Čavoglava morat će postati dostupan i odgovoriti na brojna pitanja, ako ne prije, onda na dočeku Nove godine na Zagrebačkom Velesajmu gdje nastupa za rekordnih 30 tisuća eura.
Jasenovac i Gradiška Stara
»Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara/Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure/U Čapljini, klaonica bila, puno Srba Neretva nosila/Oj Neretvo teci iza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu/Ko je moga zamisliti lani, da će Božić slavit partizani/Tko je reka, jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća/Gospe sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju/Oj Račane jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te/Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića«
.
»Konzultirat ćemo se i ako budemo procijenili da u tim stihovima ima elemenata kaznenog djela, onda ćemo reagirati«, kazala nam je jučer Vesna Abramović, općinska državna odvjetnica, na naš upit hoće li i kako reagirati na skladbu »Jasenovac i Gradiška Stara« u kojoj se veličaju zločini počinjeni u vrijeme NDH. Sporni stihovi, kako smo već pisali, pronađeni su na jednoj web stranici i po svemu sudeći otpjevali su ih na jednom zajedničkom koncertu Marko Perković Thompson i Joško Tomičić.
Na eventualni odgovor Državnog odvjetništva trebat će očito pričekati, a za sada se ne može niti procijeniti kakav će on biti. Naime, Abramović upozorava kako neke stvari mogu biti nemoralne ili neukusne, ali to ne znači da su i kažnjive. Ipak, ako se procijeni da se tim stihovim potiče na rasnu i nacionalnu mržnju, odvjetnica se nada da će sud reagirati u skladu s tom logikom.
Osuđen njemački bend Landser
U Hrvatskoj do sada, međutim, nije zabilježen niti jedan slučaj kažnjavanja zbog izvođenja nekih pjesama. Ne treba zaboraviti da takvu praksu uglavnom ne poznaju niti sudovi u drugim zemljama, ali isto tako da je nedugo prije Božića veliki iskorak u tom području napravio jedan njemački sud koji je na kaznu zatvora osudio tročlani bend Landser zbog »glazbenog« poticanja na nasilje i širenja nacističke propagande.
Internet-pjesmu, ako se ona tako uopće može nazvati, osudila je jučer i Nataša Jovičić, ravnateljica Spomen-područja Jasenovac. Podsjetivši na veliki broj žrtava zloglasnog koncentracijskog logora, Nataša Jovičić kaže: »Pjevanje Thompsona pjevanje je protiv žrtava, a za nasilje i nasilnike«.
– Tu je zapravo poruka – oni koji žele i podržavaju na bilo koji način skrnavljenje jedne »vrste« žrtve, zapravo skrnavljuju svaku. Thompson pjeva svima onima koji su ubijali. I u Jasenovcu i na Ovčari i Srebrenici. U tome je strahota, jer žrtve Jasenovca iste su kao i žrtve Ovčare«.
Ravnateljica dodaje kako je teško reći zašto mladi ponavljaju riječi tog »apsurdnog teksta lišenog svake pameti«, no isto tako smatra da će, dokle god bude neobrazovane publike, biti i takvih tekstova.
Pupovac: Drastično kršenje Ustava
– Zakonski također ne bih progonila autore takvih pjesmica jer za njih naprosto ne treba trošiti papira. Ne bih davala prostora takvoj vrsti izražaja, ako to je izražaj, ali ono što smatram, i vjerujem jest da je potrebno mlade, publiku educirati, ističe Jovičić te napominje kako je »od Thompsona opasnije biti neobrazovan«. A to, prema njezinim riječima, znaju sve zemlje u Europi koje se zalažu za potpuno obrazovanje a ne za sricanje slogova.
– Vjerujem da će Ministarstvo prosvjete i svi prosvjetni djelatnici doprinositi jednoj općoj temi, da nam mladi ljudi manje slovkaju, zaključuje Jovičić. Tekstom je, prema vlastitim riječima, ostao zaprepašten i Milorad Pupovac, novi zastupnik srpske nacionalne manjine u Saboru. On upozorava kako takvi tekstovi predstavljaju »drastično kršenje Ustava, vrijeđanje osjećanja ljudi i kršenje elementarnih vrijednosti antifašizma« te napominje kako u Hrvatskoj postoji zakon kojim se sankcionira isticanje fašističkih i nacističkih simbola i vrijednosti.
– U Saboru ćemo učiniti sve da se ta vrsta vrijeđanja žrtava fašizma i antifašističkih vrijednosti jasno i nedvosmisleno osudi, odlučan je Pupovac.
Domuljob koji piše domoljubne pjesme
- Sam Marko Perković Thompson, međutim, u telefonskom je razgovoru za naš list opovrgnuo tvrdnje da u pjesmama veliča ustaške zločine. – Nemam pojma što je bilo prije 10 dana, a kamoli prije nekoliko godina i opće se ne sjećam pjesme o kojoj vi govorite. Ja nisam nikakav ustaša i nikada nisam poticao nikoga na mržnju prema nikome. Čovječe Božji, pa na moje koncerte dolaze djeca od deset godina? Što ćete i njih sad proglasiti ustašama? Moja publika su pravi domoljubi i Hrvati. I ja sam sam pravi hrvatski domoljub koji piše domoljubne pjesme i u tim tekstovima ne vidim ništa loše, govori Thompson i dodaje da je on samo veliki domoljub koji svim srcem pjeva za svoju voljenu Hrvatsku.
– Od cijele ove priče ne želim raditi slučaj, ali svima je već jasno kako me stalno napada jedna te ista ekipa ljudi kojima smeta moje domoljublje. Ja sam samo zahavalan mojoj publici koja zna što je istina i ne želim je uvlačiti o ovakve priče i skandale jer oni to ne zaslužuju, zaključio je Thompson.
Konzultirajući nekolicinu ljudi doznali smo kako je dotična pjesma snimljena u Splitu na predizbornom nastupu HSP-a za lokalne izbore prije tri godine, ali od tada više nije javno izvođena.
Thompson: Nisam ustaša!
– Već sam pet puta demantirao i opet kažem da nisam ustaša i to ponavljati više nema smisla. Tako ja isto tebe mogu optužiti da si partizan i komunist, a ti dokaži da nisi, uvjerava Marko Perković Thompson.
Vjerodostojnost svog glasa na pronađenoj snimci Thompson opovrgava činjenicom i spoznajom da se danas svašta može učiniti kompjuterskim programiranjem i da je već navikao na svakakva podmetanja.
ZV i »slučaju Thompson«
Pismenim priopćenjem našoj redakciji javio se Mladen Markek pomoćnik direktora Zagrebačkog Velesajma koji napominje kako Thomspon nastupa u restoranu »Gastro globus«, izdvojenoj jedinici ZV-a, koji je iznajmljen drugim osobama i da on ne može intervenirati u »slučajThomspon« dok ga za navode iz našeg teksta ne osudi pravomoćno tijelo.
Mogorović prijetio novinaru
Pola sata nakon telefonskog razgovora s Thompsonom u našu redakciju javio se muški glas, predstavivši se kao Ninoslav Mogorović iz Pule, kojemu smetaju »naša govna koja objavljujemo o najvećem hrvatskom domoljubu«. Zaprijetio je »j...... majke« i razbijanjem »p....« autoru ovih redaka, nazvavši ga partizanskim sinom i komunističkim kopiletom uz još pregršt uvreda koje papir naše novine ne bi podnio.
Policija je, nakon toga došla u dopisništvo našeg lista, uzela podatke od novinara i poduzela istragu.
Svi oni koji su do sad imali dvojbe je li Marko Perković, umjetničkog imena Thompson, domoljub koji iznad svega voli svoju zemlju i narod i pritom poštuje različito, ili je ljubitelj ustaške popevke, neonacist koji se klanja ikonama Ante Pavelića, Maksa Luburića i Jure Francetića, napokon su sad načistu.
Zahvaljujući snimci sa zajedničkog nastupa s pokojnim Joškom Tomičićem koju je objavio »www.index.hr«, svima je jasno tko je Thompson. Nije to mladić obuzet ljubavi prema lijepoj našoj domovini, obasjanoj zlatnim suncem, okupanoj plavim Jadranskim morem... Riječ je o čovjeku koji kliče ustaškim zločinima, slavi klaonice Židova, Srba, Roma... svih onih koji se nisu uklapali u Pavelićevu Hrvatsku. Štoviše, u stravičnoj snimci s koncerta Thompsona i Tomičića jasno je da se tome obojica vesele, a publiku zovu da plješću njihovim »fenomenalnim« stihovima.
I dok su mediji uporno govorili o kakvom se čovjeku radi, dok su slike s njegovih koncerata koje je započinjao s pokličem »Za dom – spremni!« punile novinske stupce, on je uporno tvrdio da ustaštvo koje je bilo redovna pojava na njegovim koncertima zapravo nije dio njegovog svjetonazora, a od ustaških kapa, zastava i pozdrava uporno se ograđivao.
Kakav igrokaz! Za sve one roditelje koji su puštali svoju djecu na koncerte tog samozvanog neonacističkog lidera nove Hrvatske.
A onda se još čude onim zadrtim Nizozemcima koji mu nisu dopustili da organizira ustaški hepening u njihovim gradovima. Naravno, i tada se Thompson pravio beba, kao nije imao pojma što to inače liberalni Nizozemci imaju protiv njega. Pa nije on fašist. Samo je malo ustaša. A to nije isto. On ipak samo veliča ustaške klaonice, srpske leševe u Neretvi, Crnu legiju i Antu Pavelića. Pa nije to valjda fašizam!?
Kao i čitavoj diskografskoj industriji - gledano šire od ove naše, globalno - Thompsonu bi »glave« mogli doći baš pirati s Interneta. Budući da Marko Perković i sam ima inicijale jednake terminu MP3, pomalo je simbolično da je najnoviji Thompsonov hit »Jasenovac i Gradiška Stara« pušten u opticaj upravo u tom formatu.
Snimljena »ručno«, kazetofonom na nekom nastupu, pjesma se mimo znanja izvođača našla na Internetu, prebačena je za downloadiranje s web-portala indeks.hr - gdje je otvoren i autorizirani forum sa stavovima posjetilaca - a odmah zatim počelo je zgražanje javnosti i dešifriranje otpjevanih poruka.
Na »mreži« nema skrivanja i sve se lijepo čuje i vidi, pa i tekst pjesme »Jasenovac i Gradiška Stara« koja nizom poruka zaziva duhove, tj. aveti prošlosti, uniformno nabrajajući »totalke«, sumorne epizode iz hrvatske povijesne crne kronike. Nema se tu baš puno za dešifrirati jer je sve rečeno izravno i jasno. Kao da živimo u različitim svjetovima, možete se čuditi do mile volje ali nećete shvatiti kome i zašto to treba.
Zašto bi baš internetski pirati mogli Thompsonu zagorčati život? Sve do sada, pa i tijekom zabrane koncerata u Nizozemskoj, dokazni materijal u »optužnici« protiv Thompsona - od koje se on ograđivao - svodio se na objašnjavanje folklora i ikonografije njegovih koncerata i eventualne gestikulacije mjerenja kukuruza nekih posjetilaca. Sada maglovita priča dobiva konkretne dimenzije jer već i samo faktografsko nabrajanje stihova, likova i toponima koji se pojavljuju u pjesmi sadrži poruke koje će svi zainteresirani pospremiti u »fajlove« kao dokazni materijal za neku iduću prigodu.
Ako su i stih »za dom spremni«, smješten na početku »Čavoglava«, neki mogli braniti kao ishitren emocionalan iskaz otpora izrečen u vrijeme žestokog rata 1991., dvanaest godina kasnije situacija je ipak drukčija a stavovi iz zadnjeg Thompsonova uratka neobranjivi bilo kome normalnome. Svojedobno sam napisao o Thompsonu da, metaforički rečeno, koliko god neki tvrdili suprotno, ne zaslužuje ni turistički poziv u Haag, ali komotno može svirati u Hadu gdje ga čeka podjednako »crnilo« i tama. No problem s Thompsonom je što vas demantira svaki puta kad ga pokušate braniti.
Cijela priča o Thompsonu okreće se oko spoja jednostavnih poruka o domovini, Bogu i obitelji, tema koje se u njegovim pjesmama vrte u krugu fotokopiranih poruka o temeljima države koju nam netko uporno pokušava oduzeti. Čovjek bi iz Thompsonova opusa mogao zaključiti da smo u ratu, ili barem pod diktaturom, ali je najmanje jasno kakve veze ima kršćanska etika s grozomornim porukama s Interneta? Glavni Thompsonov ideološki kuršlus je taj što mu se propagandni menu služi naftalinskim političkim porukama, pa i Juri i Bobanu koji su mu na koncertima dozivani onako spontano, usput. Ako je tada pjevala »bezimena« publika, sada im je sam Thompson pridodao Luburića i Pavelića.
Isključivost se redovito pojavljuje kao pripjev ovakvoj mobilizirajućoj veselici s nacionalnim predznakom. No osnovni paradoks je da se za proizvod kojemu u osobnoj karti stoji kako je čisti hrvatski ne bi moglo reći da mu manjka prezrenih novokomponiranih utjecaja. Varamo li se? Teško, jer isti takav glazbeni miš-maš uspio bi s druge strane fronte prije deset godina, a i danas, a uzavrelo grotlo novokomponiranih narodnjaka iz osamdesetih prva su i najjača asocijacija kad slušate Thompsona.
Okrenimo priču još malo naopako i promotrimo kako u Hrvatskoj gledamo na one »tamo« koje smatramo radikalnim ratnim huškačima, pa promislimo što bi oni »vani« mogli pomisliti o nama. Na stranicama Indexa stoji fino sažeta teza: »Nema dokumentiranog zapisa da je Bora Čorba, kojeg zbog niza izjava iz devedesetih doživljavamo kao notornog četnika, ikad izjavio ili otpjevao nešto približno strašno kao Thompson u navedenim stihovima.
Thompson će za novogodišnju gažu zaraditi 30.000 eura, što će reći da je Hrvatska jedina država na svijetu u kojoj najbolje plaćeni i najpopularniji pjevač promiče fašizam. Hrvatska, ma koliko željeli vjerovati u suprotno, nije normalna zemlja. Niti će to postati sve dok će pjevač koji veliča ustaške pokolje nastupati na nacionalnoj televiziji, izdavati u najvećoj domaćoj diskografskoj kući, pjevati na najvećim stadionima, dok će ga se pozivati na gradske proslave a većina medija titulirati u najboljem slučaju kao kontroverznog pjevača. Kontroverzna može biti Margaret Thatcher i njezini poklonici, dok su Pavelić i Luburić, koje Thompson slavi, baš kao i primjerice Arkan i Milošević, ratni zločinci i ništa drugo.
Drugi svjetski rat bi je gotovo pola stoljeća predmetom zabave "političke klase" u Titovoj Jugoslaviji. Novac više od 20 milijuna stanovnika te zemlje bio je uložen u tuzemno i inozemno forsiranje jednodimenzionalne istine o tom ratu. Blago rečeno, osnovne su uloge bile podijeljene između Srba i Hrvata. Hrvatske ustaše bili su najveći koljači i zločinci među podijeljenim kartama, dok su četnici bili monarhistički aktivisti Draže Mihajlovića, koji su se borili protiv Titovih komunista.
Tako te karte izgledaju po svim priručnicima i čitankama povijesti od 1945. pa praktički do danas. Na to je malotko obraćao pozornost dok su se vrtjeli tiskarski strojevi i reproducirali sliku o Hrvatskoj i Hrvatima prema liku gran – ginjolskog režima poglavnika Pavelića. Zločini i ustaški logori, nažalost, bili su uporabljeni kao vizit – karta jedne od Titovih republika, i to nažalost temeljita na istini, ali na onoj djetinjoj selektivnoj istini koja je nerijetko nepotpuna do granice same – laži.
Ali, tako je kako je. Dok su jedni svuda i uvijek ustaše, drugi su "samo" ekstremni nacionalisti. U tome ima pola stoljeća jednodimenzionalne promidžbe i još koječega. No na tu se iracionalnu vagu stvarne ali i iracionalne povijesne krivnje sada popeo i u sada ekstremno natezanje konopa upleo ionako "ozloglašeni" Marko Preković Thompson. Stihovi njegove pjesme, koja se reproducira na Internetu, a prenijele su je i jedne dnevne novine, čak i kada bi bili izmišljeni, upereni su izravno protiv Hrvatske, svakoga Hrvata, i hrvatskog građanina, štoviše, protiv svakog zdravog razuma.
Jer, slaviti danas Juru Francetića, Maksa Laburića, Crnu legiju i poglavnika Pavelića izvan je svake pameti. Čak ni kao odgovor aktualnim neočetničkim inačicama u poslije izbornom Beogradu takvi stihovi nemaju smisla. A stihovi "Oj, Račane jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te" , "Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića!" izravno potiču na bratoubilački rat koga su Hrvati i te kako iskusili na vlastitoj koži. I jednako tako podsjećaju sve i svakoga na zločine ustaškog režima i na krivnju koju je otuda povukla na se i Republika Hrvatska. Da se i ne ponavlja da su ti "stihovi" izvan svake pameti, ali i izvan vremena i - nadam se, prostora.
Dio Thompsonove karizme sasvim logično počiva na jasno izražavanom nacionalnom stajalištu, koje se gdjekad opisuje isključivo nacionalističkim.
Tanka crvena linija između ova dva opisa baš je jednako tako tanka kao i linija historiografske zbilje II. svjetskom ratu i svoj onoj staklenoj menažeriji koja se, evo, povlači i u XXI. stoljeće. Jer, kome dan – danas treba rasprava o hrvatskim partizanima i ustašama, pomirenje ljudi od kojih je ostao samo prah? S najvišeg državnog mjesta, iz usta predsjednika Mesića, RH je preuzela odgovornost za zločine NDH i ispričala se svim žrtvama Pavelićeve države, i to na onom brežuljku u Jeruzalemu, odnosnu u Knessetu, gdje stabla podsjećaju na dobrotvore koji su spašavali nedužne žrtve i ustaškog režima. Pa ako se danas citirana pjesma "Jesenovac i Gradiška Stara" Thompsona i Joška Tomičića može naći i preslušati na Web stranicama, i to u izvedbi Thompsona, onda je to više i strašnije od nerazumnog čina.
Ruku na srce, više i nisu važni tehnički detalji oko pjesme koja se vrti na internetu. Odnosno, čije je ona autorstvo, kada su je Perković i Tomičić otpjevali, tko ju je i kada obznanio na internetu, važno je samo to da pjevač Perkovićeve karizme dopušta sebi da se uoči 1.siječnja 2004. povezuje s veličanjem ustaških zločina.
Takvo što, na primjeru nacističkih zločina, bilo bi u Njemačkoj, vrlo vjerojatno, kazneno djelo. Ako je , nadalje, Thompsonu bio zabranjen koncert u Nizozemskoj, sada je opet vrlo vjerojatno da su upitni njegovi koncertni u cijeloj Europskoj uniji. Jer, to bi mogli zatražiti upravo oni koji su raščistili sa svojim grijesima i savješću, Nijemci.
S druge strane, ako se ovog ili kojeg drugog pjevača ne može izravno povezati s kostimerijom nekih obožavatelja i posjetitelja, neočekivani poticaj s Internet mogao bi zapečatiti i ovu slobodu te definitivno povezati Thompsona s nositeljima ustaških ideja i obilježja. Jer, hrvatsko domoljublje i ustaško domoljublje ipak su, na sreću, dvije različite stvari.
"Incident" s ustaškom pjesmom događa se baš sada na Novu godinu, kada se mnogi osvrću na grobove hrvatskih dječaka koji su pali za ovu državu. Na jednom od njih piše " Guns and Roses". Ili, Hrvatska nije i ne može biti domovinom povijesnih slabosti u crnim odorama, mladeži koja vidi retrogradno i ne vidjevši drugo, već i onih dječaka koji su pali za – modernu Hrvatsku koja prevladava tamnu stranu svoje prošlosti.