Foto: Index/FaH
Boras se takvim odabirom vrlo jasno odlučio oglušiti na sve prigovore koje su na film, na Sedlara i na njegovo imenovanje za Nagradu Grada Zagreba uložili brojni stručnjaci, povjesničari, pravnici, predstavnici manjina i udruge, među kojima i Centar Simon Wiesenthal.
Centar je u svojem priopćenju upozorio da Sedlar svojim filmom 'sramotno želi promijeniti povijest Nezavisne Države Hrvatske i zanijekati razmjere užasnih zločina počinjenih u koncentracijskom logoru Jasenovcu. Njegov pokušaj umanjivanja broja nedužnih Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista koje su ubili ustaše u Jasenovcu uvreda je žrtvama i razlog za oštru kritiku, a ne bilo kakvu nagradu Grada Zagreba.'
Kaznenu prijavu protiv Sedlara podnijela je 15. srpnja 2016. Antifašistička liga Republike Hrvatske i to zbog kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju. U obrazloženju prijave liga je naglasila da je kontroverzni redatelj u spornom filmu na razne načine poricao i znatno umanjivao genocid počinjen nad Židovima, Srbima i Romima te da je posebno poticao mržnju prema Srbima.
Prema prijavi Sedlar je to učinio manipulirajući brojkama stradalih, negirajući podatke o brojkama zatvorenika koji su se ondje trajno nalazili, koristeći fotomontaže iz kojih je proizlazilo da je Vjesnik 1945. objavio tekst „Mnoge leševe iz jasenovačkog logora Sava donijela do Zagreba“, što je trebalo pokazati kakvim se glupostima jugoslavenski režim koristio u svojoj propagandi o Jasenovcu, koristeći krivotvorine dvaju pisama i potpisa Ante Pavelića naslovljenih na Milu Budaka iz kojih se moglo zaključiti da poglavnik nije bio takav monstrum kakvim ga službene povijesne činjenice prikazuju, fotografiranjem krivih lokacija iz pogrešnih vremena koje su trebale prikazati Jasenovac u drugačijem svjetlu, mijenjanjem biografija nekih sudionika iz tih vremena te prikazivanjem Jasenovca kao radnog i sabirnog logora čime je relativizirana njegova genocidna priroda.
Bjeliš: Ja nisam imenovao nikakve formalne savjetnike
Kakve će to posebne savjete Borasu moći davati Sedlar, a koje rektor ne može dobiti od postojećih sveučilišnih tijela koja mogu imati savjetodavnu funkciju, nije sasvim jasno. Možda će ga moći informirati o bogatom kulturnoumjetničkom životu koji su vodili zarobljenici u logoru Jasenovac. Možda će ga moći poučiti kako frizirati brojke u kulturi ili obrazovanju ili kako prikazati alternativnu istinu o nečijoj biografiji.
Naravno, Sedlar ima i neke druge vrijedne vještine i umijeća koja bi mogla biti korisna jednom rektoru. Primjerice, prema pisanju Snježane Banović, on je jako dobro usavršio zanimanje dugogodišnjeg državnog uhljeba s višegodišnjim iskustvom rada, odnosno nerada, na funkciji drugog blagajnika HNK. Možda bi ga također mogao savjetovati kako čovjek može prekršiti zakon o radu otpuštanjem zaposlenika HNK 'nepodobne nacionalnosti', potom izgubiti spor na sudu, da bi konačno radost isplaćivanja zaostalih plaća s pripadajućim kamatama u iznosu od 1,1 milijuna kuna prepustio poreznim obveznicima.
Kako smo nagovijestili dva pasusa ranije, u ovoj priči možda je u biti najzanimljivije pitanje što će rektoru uopće posebni savjetnici? Naime, bivši rektor SuZ-a Aleksa Bjeliš nikada ih formalno nije imenovao, a Boras ih ima čak 11. U zemlji koja kronično kuburi s manjkom reursa - kvalificiranih ljudi i novaca za znanost i obrazovanje!
„Nikada nisam imao imenovane savjetnike“, rekao je za Index Bjeliš. „Koliko znam ni raniji rektori nisu imali formalno imenovane savjetnike. Možda su ih ponekad, po potrebi, imenovali ad hoc. Ja sam te stvari obavljao kroz povjerenstva i prorektore, kako je već uobičajeno“, objasnio je Bjeliš.
Je li možda Boras iznimno nesiguran rektor tako da mu treba mnogostruko više savjeta iz mnogostrukih izvora? Ili su možda savjetničke položaje dobili neki posebni ljudi kao nagradu za neke posebne doprinose kojima su unaprijedili funkcioniranje i položaj sveučilišta i rektora? The answer is blowin' in the wind!