DO KADA će Kukuriku koalicija govoriti da neće biti revanšizma?
U povlačenju s vlasti HDZ provodi taktiku "spaljene zemlje". U zadnji tren usvaja kontroverzne zakone. Ministar policije raspisuje natječaje za načelnike policijskih uprava i postaja. Dijeli generalske činove svojoj tajnici, tjelohranitelju i još čitavoj vojsci ljudi. Čelni ljudi HDZ-a osporavaju novoj vlasti izborni legitimitet. Proglašavaju izbore nelegalnim i nelegitimnim.
Da se i ne govori o svom onom smeću nagomilanom u proteklih osam ili čak 17 godina hadezeove vladavine. Od javnih poduzeća, državnih tvrtki i raznih institucija, do gospodarstva, sudstva, pravosuđa, medija, sporta...
Tko će raskrčiti nered?
Za čišćenje svega toga treba nam bager, a ne pinceta. Treba nam revanšizam, a ne operacija u rukavicama.
Kakvog će smisla imati ovako nadmoćna pobjeda na izborima ako se ne sruše stupovi starog režima? Ili još gore, ako ti stupovi ostanu na usluzi novoj vlasti?
Čak je i Vladimir Faber, državni tajnik u MUP-u, kritizirao Tomislava Karamarka zbog podjele generalskih činova u policiji, koji bi trebali garantirati rukovodeća mjesta u policiji, odgovarajuća dodijeljenom činu.
"Ne poznajem niti jedan hijerarhijski sustav u kojem je moguće zaspati kao poručnik, a probuditi se kao general", kazao je Faber.
Karamarko je šest dana prije parlamentarnih izbora raspisao i natječaj za izbor načelnika policijskih uprava, želeći tako instalirati svoje ljude nakon što ministarstvo preuzme Ranko Ostojić.
Hrvatska jest Teksas
Sjetimo se i kako je HDZ zadnjeg dana zadnje sjednice Hrvatskog sabora nenadano na dnevni red uvrstio Zakon o vodama, dok je u izbornoj kampanji Zoran Milanović žestoko reagirao na zakon koji ovršiteljima daje ovlasti koje je šef SDP-a nazvao "šerifovskim". "A Hrvatska nije Teksas", kazao je tada. I vjerojatno se prevario.
Ovi primjeri dovoljan su dokaz HDZ-ove želje da do zadnje sekunde boravka na vlasti nanese što više štete. Ne samo novoj političkoj garnituri, koja se u strahu od vlastite sjene brani od optužbi za revanšizam, nego i čitavoj državi.
Netko je ovih dana Karamarkove ministarske odluke nazvao sabotažom. Koja je kazna za to?
I kakva će to biti izborna pobjeda ako će je nekažnjeno preživjeti Mladen Bajić, Ninoslav Pavić, Ivica Todorić, Hloverka Novak Srzić, Milan Bandić...? Ne valjda Pirova.
Kad će odletjeti Bajić?
Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić posebna je priča. On je već godinama neuralgična točka zatrovanog sustava, a samim time i lakmus test za novu vlast.
Kao da nije bilo dovoljno što je sedam godina zataškavao afere Sanaderove garniture, a zatim se iduće dvije otvaranjem tih afera borio za opstanak na ovoj funkciji, već i ovih dana kalkulira s optužnicama i manipulira s kaznenim prijavama.
S jedne strane na sve moguće načine izbjegava uhićenje glavnih aktera afere Kamensko, Miroslava Kutle i Ninoslava Pavića, a zatim bez krzmanja šalje nalog za uhićenjem i psihijatrijskim vještačenjem Tončija Majića, čelnika Dalmatinskog komiteta. I to upravo onog koji ga je prije par dana optužio da ima previše putra na glavi da hapsi krupne zvjerke.
Odricanje od Bajića odricanje od HDZ-ova nasljeđa
Iako je Zoran Milanović u nekoliko navrata (doduše, prekasno) izrazio svoje nezadovoljstvo Bajićevim radom, nitko iz Kukuriku koalicije ne usuđuje se glasno priznati kako Bajić više nema njihovo povjerenje.
A odricanje od Bajića predstavljalo bi odricanje od HDZ-ova taloga.
Odricanje od Ninoslava Pavića bio bi novi korak u tom smjeru. Glavni urednik časopisa Banka Željko Ivanković upitao je na jednom skupu Zorana Milanovića hoće li on postupiti kao britanski premijer i šef oporbe i objaviti sve svoje susrete s predstavnicima medija. Milanović je odgovorio da neće.
Ninoslav Pavić prethodnih je godina paktirao s Ivićem Pašalićem, Ivicom Račanom, Ivom Sanaderom, Ivom Josipovićem, a sada je na redu Zoran Milanović. Ako novi premijer razbije taj ukleti niz, onda će ova smjena vlasti možda imati nekog smisla.
Hloverka, Todorić, Bandić...
Isto se odnosi na Hloverku Novak Srzić, kao paradigmu hrvatskog medijskog zla, na Ivicu Todorića, paradigmu tajkunskog feudalizma, a potom i na kompletno čišćenje tajnih službi, policije, sudstva, pravosuđa, sporta...
Ako ova smjena vlasti ne označi početak društvene katarze, nego tek nakalemljivanje novog taloga, onda bi bilo bolje da smo prethodne nedjelje ostali kod kuće.
Koliko god Kukuriku koalicija bježala od toga, revanšizam nam je nasušno potreban. Ne (samo) prema HDZ-u kao političkom protivniku, ne samo prema njegovim ministrima i vozačima, direktorima i čistačicama. Treba nam revanšizam prema njegovim medijskim slugama, pravosudnim jatacima, društvenim klonovima, tajkunskim parazitima.
Detuđmanizacija, desanaderizacija, dekosorizacija...
Ukratko, treba nam obračun s HDZ-ovom Hrvatskom. Bajićevom, Pavićevom, Todorićevom, Hloverkinom, Bandićevom, Mamićevom... Bez toga, sve ovo neće imati nikakvog smisla.
Prije puno desetljeće Ivica Račan pompozno je najavljivao obračun s Tuđmanovim nasljeđem. Pa od toga nije bilo ništa. Milanović danas nerado govori o obračunu sa Sanaderovim nasljeđem, čiji je Jadranka Kosor najizravniji eksponent.
Tko zna, možda ovoga puta budemo imali više sreće.