Najvažniji grad staroga vijeka bio je političko, društveno i vjersko središte Rimskog Carstva. Radilo se o gradu koji je simbolizirao tisućljetnu tradiciju i moć najrazvijenijeg društva. Međutim, 5. stoljeće u Rimu nije se baš činilo razvijeno ili optimistično. Carstvo su preplavili barbarske vojske i civili, a politički vrh imao je rivale na svakoj strani države. Ta situacija kulminirala je na današnji dan 410. godine, kada je nakon osamsto godina opljačkan Rim.
Alarik - Vizigot koji je primarno htio sigurnost za svoje ljude
Grad je opljačkao Alarik, Vizigot koji je cijelog života bio usko povezan s rimskom politikom. Njegov prvotni plan bio je da pronađe zemlju za svoje ljude na kojoj će moći živjeti u miru, no nakon što je više puta izigran, odlučio je poslati svoje ljude u bitku i osvetiti se spletkarošima.
Alarik i njegovi Vizigoti bili su nastanjeni u istočnim provincijama krajem 4. stoljeća. Dobili su zemlju od rimskog cara u zamjenu za vojnu službu te radili kao graničari, policajci i vojnici. Kada je krajem 4. stoljeća izbio sukob između rimskih aristokrata, Alarik je u tome vidio priliku. Javio se da sam predvodi vojnike protiv zapadnog uzurpatora u zamjenu za visoku titulu u rimskoj vojsci.
Alarik je bio vrlo vješt strateg i vojnik. Porazio je svoje neprijatelje uz jedva primjetne gubitke i donio slavu istočnom caru. Ovaj mu je to platio praznim titulama i minimalnim priznanjima. Alarik je shvatio da će njegovi ljudi u Rimskom Carstvu uvijek biti drugorazredni građani pa je krenuo u Panoniju, gdje je nastavio raditi kao vojni zapovjednik.
Svađa s rimskim vodstvom
Politički vrh iz Konstantinopola nadao se da će Alarik u bitci oslabjeti, pa će ga se poslije toga moći riješiti. Međutim, to se nije dogodilo i sve što su mogli napraviti je ukinuti mu titule. Bijesni Alarik odgovorio je na to opsadom Mediolanuma (današnji Milano), koji je tada bio glavni grad Zapadnog Rimskog Carstva.
Opsada je na kraju propala, a Alarik se vratio u Panoniju. Car Honorije zamalo je uhvaćen, pa je 408. godine odlučio prijestolnicu preseliti iz Milana u Ravennu. Rim nije bio glavni grad još od 3. stoljeća jer su tadašnji carevi htjeli biti bliže rimskoj granici, gdje su se vodili ratovi i konstantne bitke. Ipak, ostao je jedan od najvećih gradova u Carstvu, s gotovo 800.000 stanovnika.
Tri puta krenuo na Rim
Vizigoti su od 408. do 410. godine tri puta upali na prostor Apenina. U drugom pokušaju 409. godine opljačkali su brojne gradove na sjeveru Italije i stigli pred Rim. Tražili su danak u zlatu, srebru i tekstilu i već tada opustošili bogatstvo vječnog grada. Alarik je dobio nove titule, a pregovori su se nastavili u 410. godinu zbog pitanja Vizigota u Carstvu.
Tijekom proljeća 410. godine Alarik se trebao sastati s carem Honorijem, kada je na njega pokušan atentat. Ne zna se je li atentatora naručio sam Honorije ili netko drugi, no Alariku je bilo dosta političkih pregovora i naredio je 35.000 Vizigota da krenu u pljačku Rima.
Trodnevna pljačka Rima
Pljačka je počela krajem ljeta 410. godine. Vizigoti su pokupili apsolutno sve što je imalo ikakvu vrijednost: prvo su upadali u kuće te su prisilili Rimljane da im pokažu gdje skrivaju novac, a onda su pokupili njihovu odjeću i umjetnine. Hramovi i crkve bili su opustošeni. Jasno je da je cilj invazije bio prvenstveno materijalan. Alarik je naredio da se poštedi građane, osim ako odbiju osloboditi vizigotske robove ili su naoružani.
U Rimu je mjesecima prije pljačke vladala panika te su mnogi pogani u gradu izvodili rituale i molitve kako bi spriječili upad Vizigota. Čak je i tamošnji papa odobrio poganske običaje iz očaja jer se očekivao masovan pokolj.
Smrti je svakako bilo, no pljačka Rima 410. nije bila popraćena masovnim ubojstvima i silovanjima. Alarikov cilj bio je opskrbiti se jer ga je tijekom zadnjih 10 godina konstantno varalo rimsko vodstvo, a njegova je vojska gladovala. Rim se nije oporavio od pljačke, a dočekala ga je još jedna 45 godina kasnije pod vodstvom Gajzerika, kralja Vandala.