Foto: Getty
Afrički migranti koji prepušteni na milost i nemilost krijumčarima ljudi i ranije su humanitarnim organizacijama prijavljivali iznudu, prisilni rad i nasilje koje se nad njima vrši. Međutim, nova svjedočanstva ukazuju na dramatično pogoršanje situacije: trgovina ljudima postala je uobičajena i provodi se javno.
Tržnice robljem i privatni zatvori
"Posljednja izvješća o 'tržnicama robovima' u Libiji mogu se dodati na dugi popis sramota (u Libiji). Situacija je grozna. Što je više IOM angažiran u Libiji, sve više saznajemo o dolini suza za previše migranata", izjavio je Mohamed Abdiker, načelnik operacija i izvanrednih situacija IOM-a za Guardian.
Ova sjevernoafrička i mediteranska zemlja, u kojoj ratni sukobi s prekidima traju od 2011. i rušenja autokratskog režima Moamera Gadafija, postala je glavna tranzitna zona za migrante iz Afrike. No upravo su oni, često bez novca i osobnih dokumenata, među glavnim žrtvama kaosa i nasilja.
Jedan 34-godišnji migrant iz Senegala posvjedočio je kako je doputovao autobusom preko saharske pustinje u organizaciji krijumčara ljudi i došao u grad Saba na jugu Libije. Prema planu, on i drugi migranti su trebali biti prevezeni na obalu, odakle su se namjeravali zaputiti brodom prema Europi. Ali vozač im je iznenada obznanio da posrednik nije platio naknadu za njihov prijevoz i dao ih na prodaju na tržnici roblja.
"Ljudi iz autobusa su dovezeni na trg, gdje se odvijala svojevrsna trgovina robljem. Lokalni Arapi kupovali su subsaharske migrante", potvrdila je dužnosnica podružnice IOM-a u Nieru Silvia Manante.
Krijumčari traže otkupnine, one koji ne plate ubiju
Svjedočanstvo preživjelog Senegalca potvrđeno je iskazima drugih migranata u Nigeru i u samoj Europi. Oni su opisali tržnice robljem i privatne zatvore diljem Libije u kojima su bili zatočeni. "IOM Italija je potvrdio da je ova priča slična pričama mnogih migranata koji su intervjuirani na dolaznim točkama u južnoj Italiji", navodi Manante.
Senegalac je i sam odveden u improviziran zatvor u kojima su migranti prisiljeni na rad bez plaće, za oskudne obroke, dok njihovi čuvari često zovu njihove obitelji i traže otkupninu. Za njega su tražili 450 eura, odnosno 300 tisuća zapadnoafričkih franaka. Kad je premješten u drugi zatvor, otkupnina mu je bez objašnjenja udvostručena.
Ljudi kojima nitko nije mogao platiti otkupninu odvedeni su i smaknuti, tvrdi svjedok. Drugi su umirali od izgladnjelosti i bolesti, ali novi zatočenici stalno su dolazili. "Zatočitelji bi samo kupili nove na tržnici", kaže.
Pošto tečno govori engleski, francuski i neke lokalne jezike, Senegalac je prevodio za svoje zatočitelje i tako sebi kupio vrijeme dok je njegova obitelj očajnički skupljala novce za otkupninu.
Stanje sve gore, migranata sve više
Šef misije IOM-a u Nigeru Giusseppe Loprete navodi kako su organizirali povratak u domovinu za 1500 afričkih migranata u prva tri mjeseca 2017., što je gotovo jednako kao i u istom razdoblju 2015., kada je migrantska kriza bila na vrhuncu.
"Stanje u Libiji se pogoršava, tako da mislim da mislim da možemo očekivati više (migranata koji završavaju kao robovi) sljedećih mjeseci", upozorava Lobrete. IOM radi na širenju svijesti diljem Afrike o opasnostima ilegalne migracije. Iako mnogi znaju koliko je putovanje preko Sredozemnog mora rizično, malo tko shvaća da ih još veća opasnost čeka prije nego se uopće ukrcaju u čamce.