Autor je neovisni vojni analitičar i autor nekoliko stručnih knjiga iz domene naoružanja i vojne opreme
BITKA za Severodonjeck ušla je u novi tjedan. Grad čiji je pad prvi put najavljen prije mjesec dana još se brani. Doduše, Rusi su osvojili središte grada te se borbe vode u predgrađima. S obzirom na to da su branitelji stisnuti između ruskih snaga i rijeke, položaj im nije nimalo lak. No nije bio ni proteklih više od mjesec dana kad je na grad jurišalo oko 10 tisuća ruskih vojnika i svakog dana na njega padale tisuće granata i raketa.
I nakon što Rusi osvoje potpuno razrušeni Severodonjeck čeka ih još jedna takva bitka za Lisičansk, grad na drugoj obali rijeke Sjeverni Donjec. Lisičansk je tek nešto manji od Severodonjecka po broju stanovnika i površinski još veći.
Nakon Severodonjecka dolazi nova, jednako krvava bitka
Krenu li Rusi osvajati njega kao što su osvajali Severodonjeck, imat će još jednu krvavu bitku koja će trajati tjednima. Kako se sada čini, ruski se zapovjednici nadaju da će ukrajinski otpor u Lisičansku, nakon što su pretrpjeli velike gubitke braneći Severodnjeck, biti osjetno slabiji.
A sve je po Ruse moglo biti znatno jednostavnije i bezbolnije da su oba grada doveli u okruženje i ukrajinskoj vojsci onemogućili dovlačenje novih snaga, oružja i streljiva. I jedan i drugi grad zapravo se nalaze u džepu i s tri su strane u poluokruženju.
Zašto Rusi nisu išli lakšim putem?
Koridor kroz koji Ukrajinci dolaze do gradova na najužem mjestu širine je tek dvadesetak kilometara. Jednom većom ofenzivom ruske su ga snage mogle prekinuti. Tim prije jer su u tom području nagomilale ogromni broj artiljerijskog oružja koje je svakodnevno zasipalo Severodonjeck. Međutim, Rusi za sada nisu pokušali prekinuti koridor. Zašto?
U tom se području već nalazi više nego dostatno ruske artiljerije da očisti put za napredovanje ruskih snaga. No problem je u snagama koje bi trebale napredovati, prije svega u tenkovima. Veliko je pitanje koliko je ruskih tenkova, nakon više od tri mjeseca ratovanja, spremno za borbena djelovanja.
Ne samo zato što su uništeni i oštećeni u borbi već i zbog sve većeg broja kvarova. Drugi problem su tenkovske posade. Sjesti danas u ruski tenk u Ukrajini jednako je kao igrati ruski rulet s pet metaka u bubnju i tek jednim praznim ležištem. Dosadašnja su iskustva Ruse poučila da je samo pitanje vremena (često nekoliko minuta) kad će tenkove koji predvode napad pogoditi neki od mnogobrojnih ukrajinskih protutenkovskih projektila.
Pa čak i kad su Rusi promijenili taktiku napada s guranjem pješaštva ispred tenkova, dalekodometni protutenkovski projektili Javelin bez problema bi prvo uništili tenkove, a onda bi nastradali ruski pješaci.
Masovnom upotrebom artiljerije po gradovima Rusi su konačno sveli gubitke na prihvatljivu razinu. Po procjenama ukrajinskog ministarstva obrane od 10. lipnja ruska je vojska u jednom danu izgubila oko 200 vojnika.
Dan poslije ukrajinski su dužnosnici počeli iznositi podatke o velikim ukrajinskim gubicima, u rasponu od 150 pa sve do 300 mrtvih dnevno. Ako Ukrajinci doista imaju više dnevne gubitke od Rusa, onda se tijek rata okrenuo u rusku korist. Ili se iza ukrajinskih izjava skriva nešto drugo?
Ukrajinski problemi
Ukrajinskim političkim i vojnim vrhom širi se strah da će zapadni mediji s vremenom izgubiti interes za rat u Ukrajini, što bi za posljedicu imalo gubitak zainteresiranosti glasača pa posljedično i gubitak odlučnosti političara da nastave slati vojnu pomoć Ukrajini.
Smanjenje interesa zapadne javnosti za rat u Ukrajini s protekom vremena je neminovno. Život ide dalje i donosi nove probleme koje treba rješavati. Britanski premijer Boris Johnson jedva je preživio glasanje o povjerenju vlastite stranke. Tamošnja je javnost trenutno više zaokupljena problemima s Europskom unijom oko Sjeverne Irske nego Ukrajinom. U Francuskoj traju vrlo neizvjesni parlamentarni izbori (drugi krug je iduće nedjelje 19. lipnja). Europljani su sve više zabrinuti zbog porasta inflacije i stagnacije (stagflacija). Vijesti iz Ukrajine sve se teže probijaju na naslovnice.
Pritom isticanje sve većih ukrajinskih žrtava nije nešto što će privući pažnju prosječnog Europljanina. Jedini način da Ukrajina osigura potpunu podršku europske javnosti, pa posljedično i političara, je da počne pobjeđivati.
I to ne u malim bitkama u kojima oslobodi nekoliko kilometara. Već u jednoj velikoj i odlučnoj bitki koja će zaokupiti naslovnice i uvodne minute informativnih emisija. Recimo da odlučnom ofenzivom, bez obzira na žrtve, oslobode Herson. Takav herojski čin osigurao bi im potporu za puno narednih mjeseci.