Ruši se Jugoslavija. Simbol bivše države – istoimeni legendarni hotel na Zemunskom keju u Beogradu – upravo se pretvara u prah i pepeo. Nakon što ga je propala kompanija Danube Riversade prodala na javnoj dražbi tvrtki MV Investments za 27 milijuna eura, znameniti hotel počeo se prazniti i rušiti krajem ljeta.
Prvo je srušena fontana ispred Jugoslavije pa se nastavilo pražnjenjem prostora i rušenjem postojeće zgrade. Na tom mjestu niknut će dva poslovna i stambena tornja i manji luksuznu hotel koji po izgledu i veličini nije ni sličan dosadašnjoj Jugoslaviji.
Hotel Jugoslavija dio je i hrvatskog arhitektonskog naslijeđa – projektirao ga je čuveni Lavoslav Horvat – autor najvećih građevinskih projekata u regiji i nekoliko građevina koje još uvijek simboliziraju glavni grad Srbije.
Dr. Zrinka Paladino, poznata arhitektica koja se godinama u svom znanstvenom radu bavila Horvatovim djelom, kaže za Index: "Arhitekturu beogradskog hotela Jugoslavija trebalo je čuvati i očuvati te je konzervatorski prihvatljivim rekonstrukcijskim zahvatima prilagoditi današnjem vremenu i njegovim potrebama, no pritom je investitore i projektante trebalo "podrediti" zatečenom dobru. Jer ono je to uistinu i bilo. Dobro. Dobro po grad, po prostor, po ljude.
Zašto ono s vremenom nije i pojedinačno zaštićeno kao kulturno dobro ili spomenik kulture, kako se kulturna dobra nazivaju u Srbiji, nije mi poznato, no pretpostavljam da su kolege konzervatori u Srbiji sučeljeni s problemima sličnim onima s kojima se bore i hrvatski konzervatori i da im je djelovanje također često ograničeno političkim i drugim pritiscima."
Izgradnja počela netom nakon Drugog svjetskog rata
Izgradnja hotela Jugoslavija započela je davne 1948. godine, kada je na javnom natječaju prvo mjesto osvojio projekt Arhitektonskog projektnog zavoda iz Zagreba. Građevinske tvrtke i omladinske brigade koje su na radnoj akciji gradile Novi Beograd dvanaest dana betonirale su armiranobetonsku ploču kao temelj novog raskošnog hotela. No, polet je kratko trajao – već godinu dana kasnije došlo je do obustave gradnje zbog loših ekonomskih prilika.
Pored hotela Jugoslavija, u istom djelu Novog Beograda, kasnije su sagrađene zgrada Saveza komunista Jugoslavije te zgrada vlade ili Saveznog izvršnog vijeća, koja je kasnije prozvana Palačom Federacije, a danas nosi naziv Palata Srbija.
Uz sam projekt vezane su i neke proturječnosti. Jedna od njih je kako je izgradnju hotela potaknuo tek 1961. etiopski car Haile Selassie rekavši Josipu Brozu Titu, na Prvoj konferenciji nesvrstanih zemalja, kako Beograd nema reprezentativan hotel, ali to demantira vrijeme izvođenja radova. Druga kontroverza je promjena projekta – na natječaju je 1947. godine pobijedio projekt Kazimira Ostrogovića, Mladena Kauzlarića i Lavoslava Horvata, ali on nije izveden.
"Hotel Jugoslavija kao znatno veće i programski drugačije zdanje na posve drugoj lokaciji projektirao je Lavoslav Horvat. On je napravio izvedbeni projekt za hotel površine 45.000 kvadratnih metara, čija je gradnja započela 1948. godine te se u bitnome ostvarila od 1955. do 1967. godine"; objašnjava dr. Paladino.
Otvoren 1969. godine
Simbol bivše države i jedno od najvažnijih djela Lavoslava Horvata koje pripada hrvatskoj arhitektonskog baštini, hotel Jugoslavija, otvoren je 31. srpnja 1969. godine. Javnost i brojni inozemni gosti uvidjeli su ga kao luksuznu oazu u beogradskom sivilu.
Hotel je bio ukrašen umjetničkim slikama, hrana se služila s pozlaćenim i srebrnim priborom za jelo i urešenim tanjurima. Do 2010. godine na stropu jedne od njegovih dvorana bio je najveći luster na svijetu sačinjen od četrdeset tisuća Swarovski kristala i pet tisuća žarulja. Navodno ga je maršalu Titu poklonio libijski diktator Moamer Gadafi.
"Podovi interijera oblagani su mramorom, servisni dijelovi keramikom, teracom ili cementnom glazurom, zidovi reprezentativnih prostora većinom su prekrivani skupocjenim tapetama, drvom ili mramorom, a zidovi soba i komunikacija baršunom, najraskošnijom tkaninom onog doba. Pojedini segmenti interijera naposljetku su bili dovršavani i prema projektima beogradskih arhitekata. U vrijeme otvaranja 1969. godine hotel Jugoslavija bio je najveći i najmoderniji hotel SFRJ", dodaje Zrinka Paladino.
U njemu boravili kraljica Elizabeta, Richard Nixon, Jimmy Carter...
Hotel Jugoslavija imao je čuvene goste iz svijeta politike, estrade i sporta i bio je dio protokola predsjednika tadašnje države. U njemu su noćili kraljica Elizabeta II, Richard Nixon, Jimmy Carter, U Thant, Willy Brandt, Neil Armstrong, Michael Collins, Buzz Aldrin, belgijska i nizozemska kraljevska obitelj, Luis Echeverría, Maharishi Mahesh Yogi, Tina Turner i brojni drugi sportaši i umjetnici.
Bajaginu pjesmu Hotel Jugoslavija iz 2021. godine, koja kaže "Da se setim hotela Jugoslavija i mesta tog jednog našeg susreta", mogu doista pamtiti mnogi. Od astronauta Apolla 11 do nizozemske kraljice Julijane i njezinog muža Bernharda, koji su u njemu organizirali prijem u Titovu čast, do sudionika konferencije četrdeset radničkih stranaka iz 29 europskih zemalja održane 1975. godine.
NATO ga pogodio 1999. godine s tri projektila
Hotel Jugoslavija stradao je u NATO-ovom bombardiranju Beograda 1999. godine. Početkom svibnja 1999. pogođen je s tri projektila koji su srušili aneks i sjeverno krilo hotela, dok je zapadno krilo oštećeno. Obnova je započela u listopadu 1999. godine, ali bila je samo djelomična. Dio hotela saniran je tek toliko da se ne uruši.
Ipak, otvoren je 31. prosinca 1999. za novogodišnje slavlje te je radio do 2006. godine. Uslijedila je stanka do 2013., kada je ponovo otvoren dio hotela, no bez luksuza koji je krasio jedan od najraskošnijih hotela u bivšoj državi.
Današnji investitori u legendarni hotel – koji upravo ruše – najavljuju još luksuznije zdanje.
"Interesi su interesi te kao takvi ne poznaju granica. Jasno je da svako vrijeme "traži svoje", no u problemu smo kada smo sudionicima vremena lošijih od naslijeđenih i kada naše djelovanje ugrožava ili u cijelosti poništava prostore obilježene baštinjenim vrijednostima.
Iz kojih god poražavajućih razloga te vrijednosti bile narušene, promišljenim i pažljivim postupanjima moguće je vratiti njihov izvorni sjaj i to se po pitanju najistaknutijih ostvarenja svih povijesnih razdoblja treba truditi osiguravati.
Nije sve za zaštitu, čak niti od najistaknutijih arhitekata, no važno je procijeniti najznačajnije stavke njihovih opusa i o njima pomno skrbiti. Najlakše je rušiti", komentira dr. Zrinka Paladino i dodaje: "Bahatosti i gluposti začinjenih raznoraznim pomodnostima, nažalost, nigdje ne manjka, no vrijedni prostori trebali bi biti pošteđeni takvih pogubnosti.
Bez kvalitetnih prostornih rješenja nema kvalitetnog života, no toga, nažalost, postajemo svjesni tek kada sve nepovratno uništimo. Sigurno postoji obilje slobodnih prostora za gradnje suvremenih ostvarenja, a da se zbog njih ne poništavaju vrijedni naslijeđeni slojevi. Takva praksa vodi put nazad."