U POSAD-POKROVSKOM, selu blizu Hersona, prvog grada koji je Rusija okupirala u Ukrajini, autobus je odvozio mještane. Mještani imaju mjesta samo za stajanje u autobusu, dok su starije osobe smještene u kombiju, prenosi CNN. "Djede, mi smo tu", vikala je s ulaza autobusa kći jednog mještanina Viktora, koji pomalo zbunjeno sjedi u kombiju.
Panika među ljudima je stvarna, granatiranje bi se u svakom trenutku moglo nastaviti, a Rusi su, kažu mještani, bombardirali njihovo selo kasetnim bombama. U trenutku kada se dva vozila kreću cestom prema Mikolajivu, granate ponovno padaju. Sjedeći u stražnjem dijelu kombija, Vitalij plače i suze briše prljavim, radničkim rukavicama.
"Pobili su sve ljude, to su gadovi, gmazovi, paraziti. Oni se ne bore protiv trupa, oni se bore protiv ljudi. Razumijete li? Ubijaju sve. Gore od fašista", rekao je Vitalij. Pored njega sjedi Viktor koji se sjeća zadnjeg rata ove žestine koji se dogodio u tom dijelu Europe.
"Naravno da se sjećam. Vidio sam kako su nas Nijemci napali. Oni nisu maltretirali ljude", rekao je.
Intenzivno bombardiranje sela blizu Hersona
Zračni napadi, rakete, kasetno streljivo - mještani su doživjeli dva tjedna intenzivnog bombardiranja Posad-Pokrovskog. Jedva da postoje zgrade ili kuće koje nisu oštećene, većina krovova nedostaje, a jedna kuća srušena je do temelja. Plinovod sela je pukao, a intenzivno curenje stalno podsjeća na to da selo više nije prikladno za život.
U seoskoj školi nedostaje cijeli zid, stepenice koje su nekada bile pune djece sada odjekuju sablasnim škripanjem, dok se nogama gazi razbijeno staklo. Vojnici izlaze s vrata nekih domova. Ukrajinski marinci čuvaju Posad-Pokrovsku, a ruske trupe su nejasne u vezi svojih položaja. Ali njihov cilj je jasan: zračna luka izvan Hersona, koja se koristi kao ruska baza, a već je jako pogođena ukrajinskim granatiranjem.
"Ovo mjesto nekada je donosilo radost"
Daniel Salem, jedan od tih marinaca i bivši libanonski vojnik, oženjen je Ukrajinkom i otišao je u vojsku čim je počeo rat.
"Naša misija je ubiti ove gadove", rekao je te se našalio da bi ovu situaciju trebalo pretvoriti u Netflixovu seriju u kojoj se ubija ruski predsjednik Vladimir Putin.
"Ovo mjesto nekada je donosilo radost", rekao je pokazujući na seosku vijećnicu u kojoj su se nekoć prikazivali filmovi mještanima.
Cesta između Mikolajiva i Hersona koji je pod ruskom kontrolom svjedočanstvo je ukrajinske snage i ruskog slabog napredovanja. Ukrajinske snage ostvarile su značajne pomake duž ceste od 40 kilometara između ova dva grada, a poljoprivredno zemljište koje se nalazi između njih prekriveno je udarima granata i prikaz je intenzivne borbe.
Iako su ranjivi na svaki pokret, ukrajinski dobici razotkrili su granice ruske vojne moći, kao i upornost ukrajinskih snaga oko Mikolajiva koji se bore za svoje domove te obranu trećeg najvećeg grada Ukrajine, Odese.
Oštećeni ukrajinski oklopnjak nalazi se ispred Posad-Pokrovske, a uz cestu vide se tragovi duge borbe kojom se uništio krajolik. Rusko granatiranje redovito pronalazi svoju metu, a rakete su pale u blizini autoceste u nekoliko navrata. Ukrajinsko topništvo uočeno je jučer kako puca u smjeru sjevera Hersona.
Ukrajinski napredak osvježio je život u Mikolajivu s ponovnim otvaranjem dućana. Vitalij Kim, regionalni čelnik čije su redovne poruke na Telegramu ujedinile Mikolajiv i također upozorile grad na prijetnje koje se svakodnevno mijenjaju, djelovao je opuštenije. U subotu je objavio slike čarapa na kojima je zašivena poruka "ruski brodovi, je*ite se", referirajući se na Zmijski otok.
Kim je jučer apelirao na mještane da pomognu kupiti leševe mrtvih ruskih vojnika koji su ostali na bojnom polju. Zamolio ih je da beživotna tijela stave u vreće prije nego temperatura poraste iznad nule. "Ima ih na stotine, u cijeloj regiji", rekao je Vitalij Kim.
U petak ujutro ogromna eksplozija pogodila je dva vojna objekta u blizini centra Mikolajiva, pri čemu je očigledan ratni udar prepolovio jednu vojarnu na dva dijela, a drugu pretvorio u ruševine. Ukrajinska vojska nije objavila broj poginulih u napadu, pozivajući se na operativnu sigurnost, no dva vojna dužnosnika za CNN su rekla da je broj mrtvih vjerojatno 30 ili više.
Moskva čini sve što može da uništi ono što ne može imati
Jedna traumatološka bolnica primila je mnoge ozlijeđene u petak poslijepodne, a kreveti su bili prepuni. Jedan vojnik, zavezanog oka i krvave glave, pita za svoje ranjene prijatelje. Drugom, Alexanderu, slomljene su obje noge kada se zgrada u kojoj je spavao djelomično srušila.
"Bio sam na trećem katu. Kad je udarilo, sve se raspalo. Našao sam se na drugom katu u majici i donjem rublju", rekao je Alexander, koji trlja oči da prikrije suze. "Mi poznajemo neprijatelja, ostali moraju konačno vidjeti i čuti. Ne znam. Koliko je smrti potrebno da svi vide?" pita se.
Granatiranje se nastavilo i tijekom vikenda, a u subotu je mrak osvijetlila vatra i najmanje osam granata pogodilo je jednu metu nedaleko od grada. Moskva možda ovdje gubi tlo pod nogama, ali čini sve što može da zdrobi i uguši ono što ne može imati.