"DRŽAT ću ruku ovako cijelim putem neka znaju da nisu dobrodošli ovdje, cigani...što me gledaš mater ti kinesku...", riječi su kojima su mogli svjedočiti putnici gradskog autobusa broj 6 u Dubrovniku u subotu, oko pola jedan ujutro. Izgovarao ih je, s rukom uzdignutom na popularni Sieg Heil, jedan pripadnik hrvatske mladeži. Bijes mladića očigledno je izazvalo to što su većina ljudi u autobusu bili stranci.
Čitatelj koji nam je prepričao tu crticu iz ponude hrvatskog turističkog života zatražio je anonimnost jer, kaže, želi zaštititi svoju obitelj. Većina ljudi u autobusu nije razumjela riječi koje im je uputio domaći zagovaratelj čiste etničke slike Grada, ali svakako su razumjeli univerzalni govor pozdrava koji im je upućen. Pa su i poručili kako im je ovo zadnji posjet Dubrovniku. Uz Hitlera na Branik Domovine.
Kad obalu preplave kosooki
To je taj čudesni amalgam desetljetnog pranja mozga u tome kako sve što ima doticaj s morem treba živjeti samo i isključivo od izdavanja cimerfraja i duboko ukorijenjene netrpeljivosti Balkanaca prema svemu što nije "naše". Tijekom "vansezonskog" vremena, "naši" su oni koji govore istim dijalektom istog jezika, koji imaju iste plemenske običaje, koji nisu "purgeri", "tovari" ili Hercegovci. Samo, nije ih baš uvijek lako prepoznati, kajkanje se nauči, koža pocrni na suncu ili izblijedi bez njega, pokupe se lokalni običaji.
Onda dođe ljeto, i "naši" više ne moraju biti pripadnici kruga od pet stotina metara oko vlastitog kvarta, nego ih možete puno lakše prepoznati. Imaju kose oči, tamniju boju kože, hodaju okolo s fotoaparatima, ispod sandala nose bijele čarape, dolaze na Naše More s autima punim konzerviranog graha...
Tko može zamjeriti nesretnim mladim Hrvatima što se za obranu od te invazije brane na jedini način za koji se zna da djeluje – prizivanjem Velikog Adolfa? To je samo nastavak one sage o djevojkama koje na plaži pretuku zato što ne trzaju na nabacivanja lokalnih frajerčina pa se onda priča kako se tuklo "lezbače", o Nizozemcu fotografu kojeg se namlatilo jer se zna da su Nizozemci pedofili, o "zaštitarima" koji reketare posjetitelje noćnih klubova.
Nemaju se oni što voziti Našim Javnim Prijevozom
Jednostavno je, nemaju svi oni što tražiti na našem suverenom teritoriju. Pa nismo se borili da bi nam zemlja padala u ruke kojekakvim Kinezima koji će se koristiti Hrvatskim Javnim Prijevozom. Zar je već došlo do toga da ne možete kao čovjek otići van, napiti se, sjesti u autobus i onda biti na miru, a ne slušati jezike koje ne razumijete? Neki minimum mora postojati.
Sve se nešto čini da bi najnovija izmišljotina hrvatske vlade, Ministarstvo turizma, uz djelatnosti kao što je izračunavanje alternativnih ruta kroz opasnosti slovenskog sustava vinjeta moglo naći i novi način na trošenje poreznih novaca.
Ideja koju im predlažemo je formiranje besplatnih nacionalnih programa rasne osjetljivosti. Trebalo bi u svakom gradu u Lijepoj našoj otvoriti štandove na kojima bi hrvatska mladež bila izložena kontaktu sa strancima. Ne bi li to bilo divno? Recimo, da usred Crikvenice imate veliki šator Ministarstva turizma u kojem bi aktivisti pozivali mlade Hrvate da preko pleksiglasa komuniciraju s Kinezima, Česima i Amerikancima. Sigurno bi na početku bilo burnih reakcija (ali nema veze, tu je pleksiglas), ali bi se s vremenom Hrvati navikli na to da su i "ono" ljudi.
Dobro, možda je to malo utopijska ideja, ali definitivno nešto što bi vrijedilo razmotriti. Bar bismo u izvjesnoj mjeri izbjegli mini varijante Trećeg svjetskog rata u autobusima i na plažama.
Jovan Dragišić