"EUROPSKA unija najoštrije osuđuje brutalnu represiju koju provodi sirijski režim. Predsjednik Bashar al-Assad mora odstupiti i dozvoliti političku tranziciju u demokraciju", priopćilo je vijeće ministara vanjskih poslova EU-a u današnjoj izjavi.
Ministri nisu zaboravili napomenuti kako su duboko razočarani činjenicom da Vijeće sigurnosti nije usvojilo njihov nacrt rezolucije kojim bi se službeno osudio i sankcionirao sirijski režim. Podsjetimo, Kina, Rusija i zemlje BRICS-a blokirale su taj zahtjev zbog straha da bi se mogla ponoviti situacija poput one u Libiji, kada su vojne snage debelo premašile odobreni mandat UN-a.
EU mnogo brine o pravima ugnjetavanih
"EU također proširuje sankcije i za Iran, zbog rastuće zabrinutosti o stanju ljudskih prava u toj zemlji", najavila je Catherine Ashton, šefica vanjske politike EU-a. Izrazila je svoju zabrinutost zbog "represije građana i boraca za ljudska prava, novinara, pripadnika manjina i oporbenih političkih pokreta". Nije se sjetila istu notu uputiti i SAD-u.
Iran je već bio pod ekonomskim i trgovinskim sankcijama EU-a zbog svog nuklearnog programa, a Ashton je pozvala Teheran da pod hitno stupi u pregovore po tom pitanju.
Lukašenkovim suradnicima zabranjeno napuštanje Bjelorusije
Osim Sirije i Irana, EU je odlučio "pameti dozvati" i Bjelorusiju, kojoj su također obnovljene i proširene sankcije. Na listu za zamrzavanje imovine i zabranu putovanja dodano je novih 16 pojedinaca, kao i tri tvrtke. Bjelorusiji su sankcije nametnute krajem prošle godine, nakon reizbora predsjednika Lukašenka. zbog sumnje u izbornu prevaru.
Koji je smisao sankcija?
Treba podsjetiti kako, barem kada je u pitanu Sirija, EU na službenoj razini tamošnji režim "osuđuje" barem dva puta mjesečno, iako to dosad nije donijelo apsolutno nikakav pomak. Dapače, ako će itko platiti cijenu ekonomskog iscrpljivanja zemlje u uvjetima izvanrednog stanja, onda će to biti oni za čije se prava EU "bori", a ne državni vrh.
O lošem stanju na polju ljudskih prava u Iranu priča se već godinama, ali moralne prodike mogu rezultirati samo većom kohezijom onih koji u Iranu od EU-a takvu kulturu brane. Osim toga, zvuči krajnje licemjerno, jer ni u Europi situacija nije uvijek bajna po tom pitanju, a o SAD-u da ne govorimo. Stoga treba ili tražiti nekakve druge metode ili se naprosto prestati truditi. Osim ako je držanje prodika samo sebi svrha, jer plaća se ipak mora zaraditi.