Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da se svake godine u svijetu dogodi 29 milijuna nesigurnih pobačaja, što dovodi do otprilike 40.000 smrtnih slučajeva koje je moguće spriječiti. Mnogi od tih smrtnih slučajeva rezultat su opasnih postupaka koji se izvode u regijama gdje restriktivni zakoni ograničavaju ili zabranjuju siguran i legalan pobačaj.
Naravno, postoji jednostavnija, dokazana alternativa: samostalan prekid neželjene trudnoće pomoću lijekova poput mifepristona i misoprostola, koje WHO priznaje kao sigurne i učinkovite. Ali zakonske i političke prepreke i dalje ograničavaju ženama pristup tim vitalnim opcijama. Kako bi se smanjila smrtnost majki, vlade diljem svijeta moraju ukloniti te prepreke i učiniti pobačaj koji žene same obavljaju dostupnim svima.
Ograničen pristup sigurnom pobačaju
Nedavna analiza zakona o pobačaju u 35 zemalja i četiri američke savezne države ukazuje na razmjere problema, otkrivajući da njih samo 10% dopušta pobačaj bez uključivanja pružatelja zdravstvenih usluga. Što je još gore, gotovo polovica ovih jurisdikcija zahtijeva osobne posjete ili nalaže da se tablete za pobačaj uzimaju u kliničkom okruženju, lišavajući pojedince privatnosti i autonomije koju može pružiti samokontrolirani pobačaj.
Ova ograničenja ne samo da ograničavaju pristup sigurnom pobačaju već i guraju ljude prema nesigurnim metodama za koje političari često kažu da su pogrešan izbor. U zemljama s restriktivnim zakonima o pobačaju žene koje nemaju pristup sigurnim opcijama vjerojatnije će pribjeći takvim metodama.
97% nesigurnih pobačaja događa se u zemljama u razvoju
Prema WHO-u, 97% nesigurnih pobačaja događa se u zemljama u razvoju, gdje su zakoni o pobačaju često posebno strogi. Ove zakonske prepreke imaju duboke implikacije na javno zdravlje jer trudnice riskiraju svoje živote samo zato što im njihove vlade uskraćuju pravo na vlastite reproduktivne odluke.
Nisu sve zemlje zapele u prošlosti. Kolumbija, Irska i Novi Zeland promijenili su svoje zakone i politike kako bi ih bolje uskladili s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, pokazujući da je moguće poticati zakonsko okruženje koje olakšava samokontrolirane pobačaje. Isto tako, jurisdikcije poput Ciudad Mexica i američkih saveznih država Kalifornije i New Yorka prihvatile su telemedicinu, omogućujući pojedincima da donose odluke o svom reproduktivnom zdravlju i da dobiju pristup pobačaju sigurno i diskretno, iz privatnosti svojih domova, bez nepotrebnih prepreka i uplitanja vlade.
Sve je više dokaza da su samokontrolirani pobačaji jednako sigurni kao i klinički postupci
Istini za volju, protivljenje liberalizaciji pristupa tabletama za pobačaj često proizlazi iz zabrinutosti za zdravlje i sigurnost. Kritičari tvrde da bi bez kliničkog nadzora moglo doći do medicinskih komplikacija koje bi dovele pacijentice u opasnost. Ali sve više dokaza pokazuje da su samokontrolirani pobačaji, uz odgovarajuće informacije i pristup lijekovima, jednako sigurni kao i klinički postupci.
Štoviše, ograničavanje pristupa lijekovima poput mifepristona ne eliminira potražnju za pobačajem, nego samo gura ljude prema nesigurnim alternativama.
Ne postoje empirijski dokazi koji podupiru stajalište da bi popuštanje ograničenja u vezi s tabletama za pobačaj moglo dovesti do zlouporabe ili prekomjerne uporabe. Studije pokazuju da žene koje se odluče na samokontrolirani pobačaj traže liječničku pomoć kada se pojave komplikacije te da odgovarajuće informacije mogu spriječiti neželjene ishode. Štoviše, kada ljudi nisu kažnjeni zbog traženja pomoći, mnogo je vjerojatnije da će dobiti potrebnu skrb ako nešto pođe po zlu.
Masa dokaza ukazuje na to da treba vjerovati izboru ljudi u pogledu reproduktivnog zdravlja. Dekriminalizacija samokontroliranog pobačaja i ukidanje nepotrebnih ograničenja, kao što su zahtjevi za receptom i liječničkim nadzorom, ključni su prvi koraci. Što je još važnije, nacionalne vlade bi trebale proširiti pristup telemedicini za samokontrolirane pobačaje, posebno u udaljenim i nedovoljno razvijenim područjima gdje nema dovoljno klinika.
Vlade koje tvrde da im je stalo do zdravlja majki ne mogu si dopustiti ignoriranje stvarnosti
Naravno, reforma zakona o pobačaju neće ukloniti sve prepreke za siguran pobačaj. U mnogim će područjima društvena stigma i dezinformacije nastaviti potkopavati reproduktivna prava. Ali legalizacija i proširenje pristupa samokontroliranom pobačaju značajno bi smanjili globalni danak nesigurnih postupaka i promicali reproduktivnu pravdu za sve.
Vlade koje tvrde da im je stalo do zdravlja majki više si ne mogu priuštiti ignoriranje stvarnosti. Ako su političari doista predani smanjenju broja smrtnih slučajeva koji se mogu spriječiti i obrani tjelesne autonomije žena, moraju uspostaviti pravne okvire koji podržavaju i olakšavaju samokontrolirani pobačaj. Cijena neaktivnosti je previsoka.
© Project Syndicate 2024.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala