BILO je lijepo jučer vidjeti iskrenu, veselu reakciju SDP-ove eurozastupnice Biljane Borzan kada je objavljeno da su 534 zastupnika Europskog parlamenta glasala za ulazak Hrvatske u šengenski prostor.
Hrvatska kroz koji tjedan ulazi u eurozonu. Moći ćete već za tri tjedna zamijeniti kune za svježe kovane hrvatske eure, a vrlo moguće od prvog siječnja, ako ne koji tjedan kasnije - i kretati se većim dijelom europskog kontinenta bez graničnih kontrola. Karta Europe, Europske unije, eurozone i šengenskog prostora jasno će odvojiti Sloveniju i Hrvatsku od onoga što zovemo balkanskim državama.
Ulazak u šengenski sustav i ukidanje graničnih kontrola prema Zapadu predstavljaju za Hrvatsku vraćanje u grupu država u koju civilizacijski pripada nakon 104 godine. U moru loših političkih vijesti, hrpi afera i još većoj gomili bezveznjaka iz hrvatske politike, ponekad preskočimo nešto što je dobro, što je pozitivno i što je važno. A euro i šengenski prostor jesu pozitivni, jesu dobri i jesu važni. Cijela priča ima, naravno, kao i sve u politici, više razina.
Konačni odlazak s Balkana
Prva razina je povijesna - Hrvatska se ovime definitivno vraća Europi. Zajednička valuta i sloboda kretanja bez čekanja na granicama Hrvatsku vraćaju u okruženje u kojemu smo bili stotinama godina, a onda su negdje u 19. stoljeću Hrvati došli na ideju da će nam biti bolje u grupaciji sa srodnim južnoslavenskim narodima. Ideja je djelovala dobro, no nitko nije uzeo u obzir da tu grupu naroda veže malo što osim vrlo sličnog jezika.
Nije trebalo dugo od ulaska u zajedničku državu južnih Slavena krajem 1918. da počnu hapšenja, batinanja i ubijanja. Ideja zajedničke države južnih Slavena se pokazala kao tipičan primjer dobrih želja koje vode u pakao diktatura, ratova i međusobnih ubijanja naroda koji su zajednički živjeli i pomagali si stoljećima. Model južnoslavenske države se pokazao kao potpuna katastrofa.
Hrvatska, kao što znamo, krenula je 1990. svojim putem. Bili smo napadnuti. Pobijedili smo. Imali smo lopovsku privatizaciju, tu očigledno stvari nisu prošle dobro. No posložili smo državu i, koliko god je u mnogim stvarima ispala loše i koliko god gubili stanovništvo (a o tome smo i pisali), neke stvari smo odradili dobro - ušli smo u Europsku uniju. Sada ulazimo u eurozonu, a od šengenskog područja nas dijeli samo jedna, čini se samo formalna politička odluka 9. prosinca.
Ulazak u eurozonu i šengenski prostor su gubitak za redikuloznu desnicu
Politički, javni prostor nam svo ovo vrijeme zagađuje redikulozna desnica prijetnjom obnove kakve Jugoslavije. Ta priča je već dugo smiješna, a sada postaje tek totalna budalaština. Nefunkcionalna Bosna i Hercegovina i Vučićeva Srbija ostaju izvan granica europskih integracija. Prema njima se postavlja stroga, vanjska granica Europske unije, a kako stvari stoje, s te vanjske granice će ostati pokoje desetljeće. I to vlastitom voljom, kojom su se odvojile od Europe i europskih vrijednosti.
Prednosti eura i šengenskog prostora
Euro nam daje nekoliko prednosti. Kao prvo, nestaju valutni rizici, što pozitivno utječe na kamate na kredite i ulaganja. Drugo, poslovanje onih koji prodaju robe i usluge prema drugim članicama Unije (a srećom ima i takvih, i to dosta!) se bitno olakšava, dakle mogu raditi još i bolje.
Nadalje, možemo izravno uspoređivati cijene, pa shvatiti koliko nas domaći trgovci "deru" na maržama jer su neki proizvodi osjetno jeftiniji u obližnjim zemljama - Italiji, Sloveniji, Mađarskoj. Da laku usporedbu online trgovina i ne spominjemo. Dodatno, kod online trgovine ne moramo razmišljati po kojem tečaju će nam banka preračunati kune. Turisti koji dolaze iz eurozone će lakše trošiti u svojoj valuti, neće se plašiti raznih čudnih mjenjačkih tečajeva i mjenjačkih provizija po našoj obali – što je opet plus za sve. Ne zaboravite koliko od svake naručene boce vina ide u proračun.
I na kraju možemo izravno usporediti i plaće. Mnogima neće biti drago kada dobiju prvu plaću ili mirovinu u eurima i shvate točno gdje su po prihodima, no i to je oblik otrežnjenja koji dugoročno može biti samo pozitivan.
Šengenski prostor, u koji također uskoro ulazimo, obuhvaća ogromno područje Europe. Ne treba zaboraviti da su tu osim većine članica EU i Švicarska, Norveška i Island. U pitanju je područje koje, što se tiče granica, uvelike funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz vanjske granice područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Zadnjih par godina, istina, uvedene su neke kontrole na nekim granicama - no to je ipak privremenog karaktera.
Zašto je šengenski prostor važan za Hrvatsku? Kao prvo, tu je turizam. Mi smo blizu nekih dosta bogatih članica Europske unije, čiji građani uvelike cijene dobar odmor, lijepu prirodu i kvalitetnu hranu, sve što Hrvatska može ponuditi. Lako je pretpostaviti da će se građani Italije, Austrije i Slovenije lakše odlučiti na kakav kraći odmor ili vikend u Hrvatskoj izvan glavne sezone kada znaju da neće čekati na graničnom prijelazu.
Ako je vremenska prognoza dobra, petak je, a vi ste upravo odradili radni dan u Ljubljani, ugodna večera pokraj Rijeke je na par sati vožnje! Od ovog će izravno imati koristi svi koji se bave turizmom, a bliže su našim zapadnim granicama, a onda posredno i svi u Hrvatskoj. Naravno, i mi možemo lakše i brže putovati, ne samo na koji vikend već i u kupovinu u Sloveniju, Italiju, Mađarsku - ako domaći trgovci nastave s nabijanjem cijena u maloprodaji.
Priča o europskim integracijama je pokazala kako ipak možemo ako želimo
Priča o Hrvatskoj u Europskoj uniji, koja se početkom 2023. godine zaokružuje ulaskom u eurozonu i šengenski prostor, priča je o zemlji koja je puno propustila, ali i puno napravila.
Pokazali smo kako ne znamo izabrati vlast, kako miješamo sposobnost i korumpiranost, kako propuštamo prilike, no pokazali smo i da smo se u nekim stvarima uspjeli izdignuti, posložiti standarde i pravila i postati članica europske zajednice zemalja. Pokazali smo da ipak nismo zapeli u potpunoj nefunkcionalnosti kao Bosna i Hercegovina ili u nacionalističkim mitovima kao Srbija.
U cijelom ovom crnilu vijesti zadnjih godina, ipak smo kao država i kao građani napravili nešto dobro. Uspjeli smo ispuniti određene standarde i pozicionirati politički i gospodarski Hrvatsku kao dio Europe, pokazati da smo Mitteleuropa, a ne Balkan. I još nešto. Osmijeh Biljane Borzan jučer je govorio o nekoj nadi u bolju Hrvatsku. Možda će djelovati patetično, ali volim vidjeti političare koji se tako iskreno nasmiju kad se događa nešto dobro za ovu zemlju.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala