Ivana Orleanska jedna je najpoznatijih ličnosti iz francuske povijesti te svetica zaštitnica Francuza. Živjela je u 15. stoljeću u sjevernoj Francuskoj kada je trajao krvavi Stogodišnji rat, a svojim je djelovanjem promijenila tijek rata i francuske povijesti. U samo dvadeset godina života Ivana Orleanska je vodila tisuće vojnika u rat, planirala opsade utvrđenih gradova i okrunila novog francuskog kralja.
Rođena je 1412. u malom mjestu na sjeveru Francuske. Kao kći seljačke obitelji, djetinjstvo je provela obavljajući domaćinske poslove; škola je bila rezervirana samo za kćeri plemića i kraljeva. Majka joj je bila velika vjernica koja ju je naučila osnovama religije i molitve. Ivana Orleanska već je u tinejdžerskoj dobi, kako se tvrdi, imala vizije katoličkih svetaca u kojima je uvjerena da mora okruniti Karla Valoisa za francuskog kralja.
Odlučila je posjetiti jednu utvrdu čiji je zapovjednik pristaša Karla i rekla mu je da joj je Bog naredio da vidi kralja i da mu pomogne spasiti grad Orleans koji su opsjedali Englezi. Zapovjednik ju je prvi put odbio, ali kad se vratila još jednom, ipak je pristao. Vjeruje se da je pristao iz očaja; rat je izgledao kao da će Francuzi morati pristati na bezuvjetnu predaju, vojska nije bila plaćana, vladala je glad, a Englezi su palili francuska sela i opsjedali bitne francuske utvrde.
Kada je došla u Chinon s pratnjom od šestorice muškaraca, Karlo je znao da dolazi neka mala seljančica koju opsjedaju vizije. Odlučio je sjesti između svojih kolega prije nego što je Ivana ušla u prostoriju da ju testira. Ona je pak odmah po ulazu pogledala njega i rekla mu da joj da vojsku s kojom će zaustaviti opsadu Orleansa.
Nevjerojatna priča iz prošlosti
U to vrijeme odrezala je svoju kosu, počela nositi mušku odjeću i poprimila je navike francuskih muških vojnika. Spavala je zajedno sa svojim vojnicima, navikla na njihov vokabular i smisao za humor, ali svejedno je bila vrlo cijenjena i obožavana.
Radi ovih karakteristika mnogi povjesničari danas nagađaju da je bila lezbijka. Neki su je voljeli jer su zaista vjerovali da je poslana od Boga, drugi su se divili činjenici da ju nije zanimalo što je djevojka i što misli da kao žena može biti hrabar i snažan vojnik.
Ne postoji povijesni izvor koji bi objasnio njezine vizije. Neki smatraju da patila od šizofrenije i da je zaista vjerovala u svoja ukazanja. Drugi ju pak smatraju toliko lukavom djevojkom koja je sama uvjerila u istinitost tih vizija samo kako bi pridobila mase i izgradila svoju karijeru. U svakom slučaju, informacije o njenom životu ionako su izvučene iz legende stoga prave podatke o njenim vizijama i zašto ih je imala nikada nećemo saznati.
Okrunila Karla, kralja koji se za nju nije htio boriti
Njena popularnost brzo je rasla. Već se tada pročulo o djevojci koja ima vizije i koja će spasiti Francusku. Karlo ju je poslao u Orleans uz par stotina vojnika, no brojke su uskoro prerasle u tisuće kada su se brojni volonteri pridružili kampanji, najviše radi Ivanine karizme. Tijekom bitke za Orleans, Ivana Orleanska je teško ozlijeđena, no brzo se vraća na bojište kako bi naganjala Engleze koji su sada već bježali pred francuskom vojskom.
Njeni uspjesi nisu stali nakon Orleansa. Da bi okrunili Karla, trebali su osloboditi i Reims, stari kraljevski grad koji je bio simbol kraljevske moći. Karlo joj je dao ostatak vojske koja je bila kod njegovim zapovjedništvom i poslao ju duboko u engleski teritorij na nemoguću misiju. Međutim, Ivana Orleanska i njena vojska oslobađali su selo po selo, osvajali utvrdu po utvrdu, sve dok nisu osvojili i grad Reims gdje je Karlo u konačnici okrunjen.
Njene vizije tada navodno prestaju, a Ivana je morala bez božjeg usmjeravanja sama donijeti iduću odluku. Odlučila je izvršiti opsadu Pariza, grada u rukama engleskih saveznika. Tu doživljava prvi neuspjeh i u bitci su ju uhvatili Burgundi, engleski saveznici koji su je planirali vratiti Karlu za dobru cijenu. Međutim, Karlo nije mario više za Ivanu i prepustio ju je vlastitoj sudbini.
Burgundi ju tako predaju Englezima koji će je spaliti živu na lomači pod optužbama da je grešnica koja je oblačila mušku odjeću i time nije poštivala kršćanske dogme. U trenutku smrti imala je tek 20 godina. 1456. godine biskupi u Rimu poništili su njenu optužbu i proglasili ju nevinom žrtvom. Od tada je obožavana u Francuskoj, a 1920. kanonizirana je u Katoličkoj crkvi.