Specijalist ortopedije u KBC-u Zagreb Krešimir Crnogaća preminuo je prošli tjedan u 39. godini nakon kratke, ali teške bolesti. Sahranjen je na šibenskom groblju u petak.
Njegova zaručnica Sanja Ćosić, liječnica anesteziologinja, objavila je na Facebooku kako su izgledala posljednja 24 sata Krešimirovog života. Kaže da je posljednje trenutke proveo u boli te je apelirala na liječnike da umirućim pacijentima omoguće dostojanstven i miran kraj života.
Sada se o svemu oglasila i šibenska bolnica.
"Pacijent Krešimir Crnogaća liječen zbog aktivne maligne bolesti u Kliničkim bolnicama u Zagrebu zaprimljen je na OHBP Opće bolnice Šibensko-kninske županije u srijedu 29.08. u jutarnjim satima. Pacijent dolazi zbog otežanog disanja.
U trenutku dolaska bez ikakvih bolova. Tijekom hospitalizacije učinjene su neinvazivne dijagnostičke pretrage sukladno zdravstvenom stanju pacijenta. Tijekom boravka pacijent je primao analgetsku i oksigenoterapiju.
U večernjim satima zbog respiratornog pogoršanja konzultiran je anesteziolog koji preporuči terapiju kisikom uz visoke protoke (HFOT).
Navedenu terapiju partnerica je odbila i zatražila analgeziju kontinuiranom infuzijom morfija. Nakon pogoršanja općeg statusa pacijenta uključena je dodatna analgetska terapija.
Pacijent je u OB Šibensko-kninske županije liječen sukladno pravilima struke i kliničkim smjernicama, a preminuo je u četvrtak 30.08. iza ponoći okružen članovima uže obitelji", priopćila je šibenska bolnica.
"Možda ste čuli za našu priču o nemogućoj, a velikoj ljubavi"
Ovo je napisala njegova zaručnica:
"Neki me znaju, više vas zna mog Krešu Crnogaću, a vi koji ne znate možda ste čuli za našu priču o nemogućoj, a velikoj ljubavi anestezije i ortopedije te onaj tragični dio o 4. stadiju karcinoma pankreasa koji je Krešu pokosio u manje od dva mjeseca i odnio ga zauvijek 30. kolovoza ove godine.
E pa ne bi ja ovo govorila da je to samo to. Radim to jer je Krešo Šibenčanin koji je volio svoj grad više od svega i vratio se izdahnuti u njemu.
Naša zadnja 24 sata bila su, između ostalog, obilježena dolascima kolega hitnjaka koji su tim teškim trenucima bili divni, obilježena našim prijateljem dr. Pilipcem koji je okrenuo nebo i zemlju da nam pomogne u svemu, tehničarem OHBP-a koji mu je ABS izvadio u sekundi i bez boli.
Obilježeni su i sestrom koja je slikala jednu od naših posljednjih fotografija kako izmoreni spavamo zagrljeni u bolničkom krevetu u boxu i zato joj hvala. Ekipom kolega koja je digla bolnicu da nam nađe krevet na odjelu u sobi u kojoj ćemo biti sami i u kojoj će on izdahnuti meni u naručju te uz majku koja ga drži za ruku. Nema ljepšeg, mislite, osim što ima", kazuje Ćosić.
"Morala sam moliti za dozu subkutanog morfija"
Ističe da je Krešimir preminuo od posljedica karcinomatozne limfangioze pluća koja se razbuktala te je on posljednje sate proveo u hipoksiji na 14 litara kisika u minuti.
"Ne moram objašnjavati kako bi to izgledalo da nije bilo morfija. I tu kreće tragedija. Za dozu subkutanog morfija kod umirućeg mladog kolege u punoj snazi ja sam morala moliti više puta i neprekidno dežurnog odjelnog liječnika i dežurnog anesteziologa.
Smilovali su se i raspisali mu na listi dozu od 4 x 5 miligrama sc, na moj izričiti zahtjev, nevoljko. I ništa više od toga. Ni kap više. Na moju molbu za kontinuiranu infuziju morfija kolega anesteziolog, MOJ anesteziolog, rekao je da 'nema običaj pisati kontinuiranu infuziju za odjel'.
Ponavljam, umirućem bolesniku u hipoksiji koju nećemo rješavati eskalacijom zbrinjavanja respiratornog puta. Kojeg puštamo da umire. O neznanje, kako si veliko", kaže.
"Moj Krešo je trebao mirno zaspati, a par minuta pred smrt gledao joj je u oči i uznemirio se, prestrašio se, bio je nemiran, osjetio je kraj, a to se nije trebalo dogoditi. Trebao je samo zaspati, mirno zaklopiti oči i izdahnuti spokojan u mom naručju. Ne biti u smrtnom strahu", govori neutješna zaručnica.
"Ne mučite bolesnika u samrtnoj postelji"
"Ovo radim radi njega, radi svih naših umirućih pacijenata, radi naših majki, očeva, muževa, djece, prijatelja i nas koji ćemo isto jednog dana umrijeti. Prestanite se bojati opioida u palijativi, prestanite biti neznalice, prestanite uskraćivati milost mirne smrti palijativnim pacijentima.
Educirajte se. Pitajte. Zovite kolege koji se time bave da vas educiraju. Budite liječnici i poštujte Hipokrata. Ne mučite bolesnika u samrtnoj postelji nepotrebnim pretragama par sati prije smrti - da, i to smo doživjeli.
Educirajte sestre o tome jer je i njih strah. Dvije mlade divne sestre s odjela su bile u potpunom strahu od primjene ponovljene doze sc. morfija jer naravno nisu smjele, a i bojale su se smrtnog ishoda jer ih se uči da bi pacijent mogao otići u respiratorno zatajenje od velike količine opioida. Ponavljam, pacijent s 4. stadijem karcinoma za kojeg svi znaju da odlazi.
Želim da ovo proširite po svim bolnicama Hrvatske, da me dežurni liječnici te večeri nikad ne zaborave, da ih lice mog Kreše prati do kraja života jer nisu udijelili milost svom mladom kolegi kojem život klizi iz ruku i ne može ništa.
Molim vas da prekinemo ovaj očajan krug neznanja i nebrige. To što nekoga prestajemo liječiti ne znači da mu prestajemo pomagati, da tu naša uloga prestaje. Zapamtite to i sjetite nas se kad vam sljedeći put pacijent bude umirao na odjelu ili u kućnoj posjeti. Molim vas nemojte biti neznalice, neliječnici i neljudi."