SJEVERNA Koreja nedavno je lansirala rekordan broj projektila, među kojima i jednu interkontinentalnu balističku raketu (ICBM). I danas je lansirala balističku raketu dok upozorava na "žešće vojne odgovore" na napore SAD-a da ojača svoju sigurnosnu prisutnost u regiji sa svojim saveznicima, rekavši da će Washington "požaliti zbog svojeg kockanja".
Južnokorejsko ministarstvo obrane objavilo je da je samo u srijedu, 2. studenoga, lansirala 23 projektila različitih tipova, više nego ikad. Jedna od balističkih raketa kratkog dometa, lansirana u smjeru južnokorejskog otoka Ulleunga, aktivirala je uzbunu za zračni napad i izazvala bijes Seula jer je prešla preko sjeverne morske granice razdvajanja. Dan kasnije lansirala je još četiri projektila u Japansko more. Samo u ovoj godini ispalila je više od 60 projektila.
Neposredan povod za masovno lansiranje početkom studenoga bile su ranije združene vojne vježbe Južne Koreje i SAD-a.
Iznimno skup program razvoja nuklearnog oružja
No to zveckanje nuklearnim oružjem nije od jučer, ono traje već nekoliko desetljeća. Sjeverna Koreja se 2003. povukla iz Ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja, da bi 2006. provela prvo testiranje nuklearne bombe, nakon čega joj je niz zemalja uveo sankcije. Procjenjuje se da ima arsenal od oko 30 do 40 nuklearnih bombi te dovoljno fisibilnog materijala za proizvodnju još šest do sedam godišnje. Vojni stručnjaci tvrde da za razvoj svojeg nuklearnog programa izdvaja golema sredstva, koja se kreću između petine i četvrtine njezinog BDP-a.
Stručnjaci procjenjuju da su projektili kratkog dometa lansirani u srijedu koštali između 2 i 3 milijuna dolara, što je mnogo manje nego što bi koštali razvijene zemlje zbog cijene rada. No ukupni trošak lansiranja tog jednog dana mogao bi se kretati između 50 i 75 milijuna dolara, što je otprilike iznos koji je Pjongjang 2019. potrošio na uvoz riže iz Kine kako bi pokrio nestašice žitarica.
Državni Korejski institut za obrambenu analizu u Seulu u svojem je izvješću u rujnu procijenio da je Sjeverna Koreja na svoj nuklearni program do danas potrošila oko 1.6 milijardi dolara.
Nameće se pitanje zašto jedna tako siromašna zemlja izdvaja tolika sredstva za razvoj nuklearnog programa i projektila, koliko je on stvarno napredan i što Pjongjang želi postići njegovim razvojem i stalnim provokacijama?
Koje nuklearno oružje ima Sjeverna Koreja?
Prije svega važno je napomenuti da je ostalo sjevernokorejsko naoružanje, poput aviona i tenkova, zastarjelo i u lošijem stanju od ruskog. Budući da bi razvoj ili uvoz takvog suvremenog oružja bio jako skup, Sjeverna Koreja uglavnom je sve karte stavila na razvoj nuklearnog oružja i projektila kojima ga može lansirati. Rat u Ukrajini potvrdio je vlastima u Pjongjangu koliko je važno imati nuklearno oružje, kojim se svijet može ucjenjivati i odvraćati od napada.
Sjeverna Koreja je ukupno od 2006. do 2017. izvela šest nuklearnih pokusa.
U prvom testu 2006. energija eksplozije procijenjena je na manje od jedne kilotone (1 kt = 1000 t) konvencionalnog eksploziva TNT-a. U testu 2009. iznosila je oko dvije kilotone, 2013. oko osam kilotona, u siječnju 2016. između 4 i 6 kilotona, a u rujnu 2016. oko 10 kilotona.
Posljednje sjevernokorejsko testiranje provedeno je u rujnu 2017. Procjenjuje se da je ta eksplozija imala energiju između 100 i 370 kilotona. Sjeverna Koreja tada je tvrdila da je to bila njezina prva termonuklearna, odnosno fuzijska bomba. Za usporedbu, fisijska nuklearna bomba bačena na Hirošimu imala je snagu oko 15 kilotona.
Stručnjaci vjeruju da bi nakon nedavnih masovnih lansiranja projektila Sjeverna Koreja u narednim mjesecima mogla provesti i sedmi test. Postoje indicije da se priprema za to jer su na mjestu testiranja Punggye-ri nakon više godina zabilježene nove aktivnosti. Međutim, pretpostavlja se da bi ovaj put mogla testirati neku manju vrstu nuklearne bojeve glave, koja bi se mogla postaviti na niz projektila, uključujući one kratkog dometa.
Koliki je domet sjevernokorejskih projektila?
Osim nuklearnih bombi, Sjeverna Koreja razvija i razne balističke rakete te krstareće i hipersonične projektile. Nuklearne bombe nisu od neke koristi ako ih ne nose sofisticirani projektili koji mogu izbjegavati obranu.
Hipersonični projektili lete brzinom nekoliko puta većom od zvuka (5-10 Macha) na malim visinama kako bi izbjegli radarsku detekciju.
Nakon testova 5. i 10. siječnja, Pjongjang je tvrdio da je uspješno testirao tzv. "hipersonično klizno vozilo" (HGV) i "upravljivo vozilo za ponovni ulazak" (MARV).
Stručnjaci smatraju da je za komunistički režim ovaj razvoj važan jer njime pokazuje da ima tehnologiju koja može nadjačati skupe i složene sustave obrane, koje Amerika i Japan postavljaju diljem ove regije.
"Čini se prilično jasno da je njihov cilj razviti visoko manevarsko oružje koje može izbjeći i zakomplicirati obranu od projektila, koje je Sjedinjenim Državama teško otkriti, a kamoli presresti", komentirao je za BBC Duyeon Kim iz organizacije Centre for a New American Century.
Sjevernokorejski projektili mogu dosegnuti sve dijelove SAD-a
Sjevernoj Koreji važno je pokazati da može ugroziti svoje glavne protivnike - Južnu Koreju, Japan i SAD. Da bi to ostvarila, mora demonstrirati da ima bojeve glave i projektile na kojima one mogu stići gdje god je to potrebno (infografika dolje).
Smatra se da je projektil srednjeg dometa ispaljen iznad Japana 4. listopada 2022. bio Hwasong-12, koji može preletjeti udaljenost od oko 4500 km, što je dovoljno da pogodi američki otok Guam.
Sjeverna Koreja je također testirala balistički projektil Hwasong-14, koji ima domet oko 8000 km, a možda i 10.000 km, što znači da bi se njime moglo gađati New York.
Projektil Hwasong-15 ima još veći domet od oko 13.000 km, što znači da može dosegnuti sve kontinentalne dijelove SAD-a.
Sjeverna Koreja je 2020. predstavila svoj dosad najmoćniji balistički projektil Hwasong-17, koji bi mogao imati domet od oko 15.000 km ili više. Pretpostavlja se da bi mogao nositi tri ili četiri bojeve glave, a ne samo jednu, što bi otežalo obranu.
2021. Sjeverna Koreja izvela je lansiranje tzv. taktički vođenog projektila novog tipa, za koji je ustvrdila da može nositi oko 2.5 tona tereta, što znači da bi mogao nositi nuklearnu bojevu glavu.
Go Myong-hyun, analitičar na Institutu za političke studije Asan u Seulu, procjenjuje da Sjeverna Koreja ima oko 1000 balističkih projektila, "što je više nego dovoljno da nastavi svoju kampanju pritiska tijekom predsjedničkih izbora u SAD-u 2024. kako bi pokušala izboriti ublažavanje sankcija i druge ustupke".
U najnovijem lansiranju 4. studenoga Sjeverna Koreja ispalila je potencijalnu interkontinentalnu balističku raketu (ICBM), najvjerojatnije Hwasong-17, međutim, prema južnokorejskoj vojsci, ona je prije vremena pala u more.
Što Sjeverna Koreja želi postići?
Sljedeće pitanje je što Sjeverna Koreja želi postići svojim nuklearnim egzibicionizmom. Naime, očito je da bi si pokretanjem izravnog nuklearnog sukoba s Južnom Korejom i SAD-om potpisala smrtnu presudu pa to nije realna opcija.
Profesor Kim Dong Yup, bivši južnokorejski mornarički zapovjednik, smatra da Pjongjang želi osigurati raznovrsne obrambene sposobnosti odvraćanja.
No Pjongjang je otišao jako daleko od točke na kojoj su njegove konvencionalne i nuklearne sposobnosti postale dovoljne za tu svrhu, to prije što su južnokorejske i američke vlasti više puta pokazale da ne namjeravaju napadati ili uništiti sjevernokorejski režim.
Ankit Panda, iz Zaklade za međunarodni mir Carnegie, smatra da bi jedan od razloga za opsjednutost nuklearnim programom moglo biti to što, suprotno percepciji ljudi izvana, sjevernokorejske vlasti ne vjeruju da imaju dovoljno oružja da se obrane.
"Dakle, Kim Jong-un se osjeća kronično nesigurno. Mislim da ne vjeruje nikome, uključujući Kinu i Rusiju, pa bi mogao osjetiti potrebu da izgradi svoje sposobnosti iznad onoga što smatramo dovoljnim", kaže Panda.
Većina stručnjaka slaže se da Sjeverna Koreja kratkoročno želi ishoditi ukidanje uvedenih sankcija. Da bi to postigla, mora nekako pridobiti SAD da se uključi u pregovore. S bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u tome je postigla određeni pomak, no teško je vjerovati da će nešto slično postići s aktualnim.
"Joe Biden je Kim Jong-una nazvao tiraninom. Mislim da on ima jako malo političke koristi od toga da ga vide s Kimom. Dakle, mislim da je potrebna velika kriza da bi se Joe Biden stvarno angažirao", rekao je za BBC Panda i dodao kako bi se u narednim mjesecima mogla ponovno vidjeti neka eskalacija, kakvu je svijet imao prilike pratiti 2010. kada je Pjongjang potopio južnokorejski brod ili 2017. kada je lansirao raketu preko Japana i zaprijetio Guamu.
Moguće je također da Kim Jong-un eskalacijom želi pred američke predsjedničke izbore pomoći Trumpu da se vrati na vlast s obzirom na to da se s njim mnogo bolje slagao nego s Bidenom.
Međutim, neki stručnjaci smatraju da su ambicije Pjongjanga mnogo veće.
Profesor Brian R Myers s južnokorejskog Sveučilišta Dongseo kaže da bi Sjeverna Koreja svoj arsenal voljela upotrijebiti kao polugu za pregovore o mirovnom sporazumu s Južnom Korejom te za povlačenje SAD-a s Korejskog poluotoka. Nakon toga, kaže, Sjever vjeruje da će moći slobodno nadvladati Jug.
Dan Pinkston, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Troy u Seulu, kaže da su politički ciljevi Sjevera bili prilično dosljedni tijekom vremena te da su takvi ostali i danas.
"U osnovi, Sjeverna Koreja kaže da se još uvijek bori u revoluciji te da će to nastaviti dok ne postigne 'konačnu pobjedu', što bi bio ujedinjeni poluotok pod kontrolom Sjeverne Koreje", tumači Pinkston.
Preslagivanje snaga u regiji
Za Sjevernu Koreju se s ratom u Ukrajini okolnosti drastično mijenjaju i kompliciraju. Slabljenjem Rusije mogla bi izgubiti važnog saveznika o kojem, među ostalim, ovisi zbog tehnologija važnih za razvoj svojih projektila. Slabljenje Rusije podrazumijeva da bi se morala osloniti na Kinu.
Međutim, Kina je po tom pitanju prilično oprezna jer ima jaku gospodarsku razmjenu s Južnom Korejom, a dvije zemlje također povezuje zajednička netrpeljivost prema Japanu. No Japan i Južna Koreja početkom listopada prvi put su zajedno sudjelovale kao "promatrači" u redovnoj 11-dnevnoj obrambenoj vojnoj vježbi SAD-a i Filipina.
Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu za Index je rekao da se u regiji u posljednje vrijeme odvija veliko političko preslagivanje.
"Intenzivno lansiranje sjevernokorejskih projektila prvenstveno je usmjereno protiv SAD-a. Naime, od 27 lansiranih projektila, najvažniji je bio Hwasong-17, koji bi trebao moći dosegnuti kontinentalni dio SAD-a. No prema južnokorejskim vlastima, njegovo lansiranje nije uspjelo", kaže Barić.
Ističe da Sjeverna Koreja trenutačno balansira u novoj situaciji.
"Dugoročni cilj Pjongjanga bio je bolje pozicioniranje u odnosu na dvije susjedne države - Kinu i Južnu Koreju. Zbog toga je, dok je postojala šansa za mirovni sporazum s SAD-om za vrijeme Trumpa, Sjeverna Koreja pokušavala razviti odnose s SAD-om kao protutežu utjecaju svojih susjeda. Bila je čak spremna prihvatiti stalnu vojnu nazočnost SAD-a na Korejskom poluotoku, što Kini nije bilo po volji. No sada se događa uspostava nove ravnoteže moći u regiji. Kina i Rusija su u otvorenom sukobu s SAD-om i ponovno pozivaju Sjevernu Koreju da im se pridruži. Južna Koreja nastoji voditi balansiranu politiku s Kinom, koja joj je, među ostalim, važan trgovinski partner. No sudjelovanje južnokorejskog premijera na summitu NATO-a u lipnju pokazuje da se Južna Koreja otvorenije okreće prema SAD-u", tumači Barić, koji je uvjeren da ove nove napetosti ipak neće eskalirati u vojne sukobe, barem ne uskoro.
"One su izraz dubljih procesa koji dulje traju", poručuje Barić.