PREDSJEDNIČKI kandidat Miroslav Škoro krajem devedesetih je od HRT-a uzeo bogatu otpremninu. Državni ured za reviziju tvrdi da na to nije imao zakonsko pravo, javlja Portal Novosti.
Proveo je tek dvije godine na poziciji direktora Orfeja, glazbene kuće u stopostotnom vlasništvu nacionalne televizije, a odobreno mu je 350 tisuća kuna otpremnine iako je razriješen na vlastiti zahtjev.
Revizija je utvrdila tu nepravilnost analizirajući poslovne knjige HRT-a iz vremena vladavine Franje Tuđmana, točnije u posljednje dvije godine njegova mandata.
Dobio je i povlašteni stambeni kredit
Pokazalo se da Škoro na takvu otpremninu ima pravo na temelju visoke plaće, ali samo u slučaju da ga razriješi uprava. "Budući da je direktor društva razriješen na osobni zahtjev, Državni ured za reviziju je mišljenja da nije bilo osnove isplatiti mu otpremninu", stoji u izvješću iz sredine 2000. godine u kojem se od HRT-a traži povrat novca iz blagajne Orfeja. Još nije poznato je li Škoro u međuvremenu postupio u skladu s preporukama revizije.
Nalazi revizije također su pokazali da je Škoro nakon kratkog boravka na čelu Orfeja od televizije dobio povlašteni stambeni kredit. Ne navodeći imena, revizija je utvrdila da su kreditirane četiri osobe koje nisu bile u direktnom radnom odnosu na javnoj televiziji iako su akti HRT-a predviđali rješavanje stambenog pitanja samo za svoje radnike. Potonji su, uz to, u ovoj tvrtki bili primorani ostati od pet do deset godina, dok za "vanjske suradnike" embargo na odlazak nije bio propisan.
U medijima i na jednoj od sjednica Vijeća HRT-a imenovano je četvero "vanjskih suradnika" s povlaštenim kreditima: Nikša Bareza, Đuro Eeterović, Perica Madurić, vozač bivšeg šefa HRT-a Ivice Mudrinića i predsjednički kandidat Miroslav Škoro.
Objavljeno je da je Škoro dobio kredit od 120 tisuća njemačkih maraka s pet posto kamata na rok od 15 godina otplate.
Kada su kamate po tržišnim cijenama bile od devet do 14 posto, kredite po povlaštenim stopama, najčešće od dva do pet posto, dobilo je tako više stotina radnika. Među njima su Dijana Čuljak, Mirjana Hrga, Miljenko Manjkas, Andrej Rora, Katja Kušec (za adaptaciju stana), Ružica Renić i drugi. Prema tadašnjem pisanju Feral Tribunea, kredit je dobio i Mate Radeljić, bivši savjetnik Kolinde Grabar-Kitarović, kojeg se smatra glavnim Škorinim operativcem u predsjedničkoj kampanji.
Razliku u kamatama i druge izdatke pokrivala je javna televizija. Izvješće revizije iz 2009. pokazuje da je HRT i tada dugovao milijune kuna za neplaćene troškove subvencije stambenih kredita. U promilima se pritom može mjeriti odobravanje navedenih beneficija socijalno ugroženijim slojevima radnika na televiziji.
"Mislim da bi pri dodjeli kredita svi trebali biti jednaki"
Sredinom 2000., u jeku razotkrivanja rastrošnih i neodgovornih praksi na HRT-u, čiji su rukovoditelji HDZ-ovim uzdanicama omogućavali razne financijske povlastice, Večernji list pitao je i Škoru da komentira priču. "Mislim da bi pri dodjeli kredita svi trebali biti jednaki", rekao je, među ostalim, pjevač. "Nisu mi jasni razlozi zbog kojih sam prozvan jer sam dobio kredit od tvrtke u kojoj sam bio zaposlenik. Zašto nitko ne pita ostalih 200 zaposlenika HRT-a koji su dobili kredite kao ja", odgovorio je Škoro ne želeći pritom komentirati mišljenje Državne revizije o spornoj otpremnini.
Tako je aktualni predsjednički kandidat dobio ogromnu otpremninu na koju zakonski nije imao pravo i povlašteni kredit, a sve pod pokroviteljstvom obveznika televizijske pristojbe.
"Samoizgrađeni poduzetnik"
Škorin brend od samog početka kandidature je "samoizgrađeni poduzetnik koji nema veze s političkom klikom u Hrvatskoj". Čak je uoči objave kandidature vratio stranačku iskaznicu HDZ-a kad je "vidio da je politika iz brige za opće dobro postala skrb za vlastiti probitak i zbrinjavanje političkih istomišljenika".
Zarekao se da će kao predsjednik inicirati promjene koje će mu povećati ovlasti za "čišćenje Hrvatske od nepotizma i sveprisutne korupcije".
Izlet u diplomaciju
Daljnji uvid u njegovu biografiju pokazuje da opisani period na televiziji ne predstavlja iznimku. Poziciju konzula u Mađarskoj Škoro je sredinom devedesetih dobio nakon što je, prema anegdoti koju je sam prepričavao, Franjo Tuđman čuo njegovu pjesmu "Ne dirajte mi ravnicu". Tu je uspješnicu napisao u Americi, gdje je boravio za vrijeme najžešćih sukoba u Hrvatskoj. Kantautor koji je karijeru izgradio na patriotizmu i čiju kampanju šire politički ekstremisti i nositelji ucjenjivačkog pitanja "Gdje si bio 1991.?", pravdao je svoju odsutnost tvrdnjom da mu je žena bila trudna i da ionako nije vičan oružju.
Poslije kraćeg izleta u diplomatsku službu, na koju je poslan temeljem glazbenog ukusa prvog predsjednika, postavljen je, dakle, za direktora na visoku plaću u sestrinsku tvrtku HRT-a, medijske kuće koja je do danas ostala esencija HDZ-ovog klijentelističkog kadroviranja. Napuštajući potom Orfej s otpremninom i kreditom, preselio se u Croatia Records za vrijeme direktora Miroslava Lilića, dugogodišnjeg novinara i urednika na HTV-u. Osim nemalih financijskih beneficija, sa sobom je poveo i najtiražnije estradne izvođače koji su imali ugovore s Orfejem. Tvrtka je nakon toga ubrzo upala u financijske probleme.
Propast Orfeja
Izdavačka kuća Orfej, koja je za vrijeme Škorina mandata izdvojena iz glazbene proizvodnje HRT-a i pretvorena u samostalno društvo, u međuvremenu je propala. Prije pet godina treća Škorina kompanija Campus kupila je glazbeni katalog Orfeja. Prema pisanju Nacionala, na portfelju koji je kupljen za oko 2,3 milijuna kuna godišnje se može ostvariti prihod od oko 200 tisuća kuna.
Sredinom 2000. Orfejem je upravljao Tomislav Marčinko. Smijenjen je nakon opaski na račun Mirjane Rakić, koju je nazvao "gospodaricom kaosa" i "zlom vješticom", optuživši je za "nemilosrdnu čistku novinara kod kojih se i naslućivalo hrvatstvo". U međuvremenu se skrasio u Dinamu, odakle zdušno brani Zdravka Mamića od optužbi za teška kaznena djela. Prije nekoliko dana naš novinar ga je snimio u zagrebačkom restoranu dok se družio s Davorom Domazetom Lošom i Miroslavom Škorom, pišu Novosti.