DENIS i njegova partnerica Olga smišljali su kako najbolje pobjeći iz ukrajinskog glavnog grada Kijeva.
No nije se radilo samo o činjenici da imaju petogodišnju kćer Ingu, pet mačaka i dva psa za čuvanje. Denis je potpuno slijep, a Olga ima tek 1 posto vida.
Denis kaže da je silno želio ostati
"Fizički ne bismo uspjeli ući u vlak", objasnio je Denis u razgovoru za Sky News.
"Osobno sam još uvijek silno želio ostati. Došlo je do zračne bitke tik iznad krovova naših kuća. Nakon što je sve uništeno i ništa stvarno ne funkcionira, postajemo veći teret drugim ljudima."
Nakon što su donijeli odluku da odu, znali su da će im pokušaj odlaska vlakom ili autobusom u susjednu državu biti nemoguć.
"Fizički nemamo toliko ruku, pet mačaka i dva psa čine sedam kaveza", rekao je Denis.
"Postoji dijete koje moramo kontrolirati i to ne možemo učiniti vizualno, pa je u biti moramo držati za ruku, pogotovo na željezničkoj stanici u ovim okolnostima, kada je gužva i ima raznih ljudi, nikad se ne zna što se može dogoditi. Morate čvrsto držati dijete za ruku, a tu su i štapovi za hodanje koje moramo nositi tako da jednostavno fizički nemamo toliko ruku", dodao je Denis.
"Dva dana smo sjedili na svojim koferima"
Jedina opcija bila je ići autom. Denis je objasnio da su čekali dva dana, ali njihov vozač nije došao.
Rekao je: "Dva dana smo sjedili na svojim koferima i očekivali da ćemo krenuti za 20 minuta. Imali smo pse spakirane u kavezima dosta dugo. Između toga stalno smo slušali pucnjavu i avione i bilo je stvarno stresno."
Tada su dobili još jednu ponudu od rođaka bivšeg susjeda da ih odvezu do ukrajinske granice. Do tada je Olga, koja je u skoro šestom mjesecu trudnoće, očajnički željela otići.
"Ne znam za koga sam se više brinula u tom trenutku, za dijete koje ima pet godina ili za dijete koje mi je još u trbuhu", rekla je Olga.
"Problem je bio prijeći granicu pješice"
"Stalno sam mislio na Ingu. Mislim da sam bio uglavnom fokusiran na trenutak jer je bio dovoljno stresan i jednostavno sam znao da moram preživjeti ovo putovanje", kazao je Denis.
Vozač ih je smio odvesti samo na neku vrstu ničije zemlje, oko kilometar duge, između Ukrajine i Poljske. Isprva su graničari odbili pomoći.
Denis je rekao: "U suštini problem je bio prijeći granicu pješice, to je otprilike jedan kilometar i nitko nas nije mogao pratiti jer ne smije. Pa smo hodali, a onda smo dobili pomoć od graničara s ukrajinske strane."
Susjedi im pomažu
Dočekao ih je drugi vozač iz Poljske, koji ih je sigurno dopremio u Varšavu, a stan im je ponudio besplatno od dobronamjernika. Nije lako smjestiti se u stranom gradu, ali susjedi navraćaju s osnovnim stvarima.
Rafal Szymczak je pokucao na vrata sa stvarima za njihovu mačku.
Rekao je: "Postoje ljudi koji će proći i drugi, postoje ljudi koji se mogu sami snaći, a postoje ljudi kojima je stvarno potrebna pomoć. Treba im pomoć."