Slučaj Sanader: Kako je sve počelo i tko je najveći krivac

"ŠTO ME gledate tako?", ispalio je Ivo Sanader i odjahao u suton. No, na njegovu žalost, taj 1. srpnja 2009. godine nije bio najavljeni kraj političke karijere još jednog u nizu HDZ-ovih velmoža. Bio je to tek početak Sanaderovog kraja.

Zbog čega je prepustio premijersku fotelju Jadranki Kosor, ni do danas nismo saznali. Ali imao je dobru strategiju. Uz stranku je ostao vezan kao "doživotni počasni predsjednik", uvjeren da će iz sjene lako upravljati svojom dugogodišnjom zapisničarkom. Vrlo brzo se, međutim, pokazalo da je plan imao dvije rupe koje Sanader nije uzeo u obzir.

Umjesto povratka, prizemljenje

Prvi problem nastao je kada se Jadranki Kosor omilila moć. Drugi kada su Sanaderu zafalila svjetla reflektora. Vrlo brzo je bivši premijer i šef HDZ-a utvrdio da ipak nije stvoren za sivu eminenciju. Takva pozicija bolje pristaje Vladimiru Šeksu. Uslijedili su razgovoru i pregovori, ručkovi po elitnim restoranima, diskretna medijska prepucavanja...

I onda, trijumfalni povratak! Ili ga je barem Sanader tako zamišljao, kada je svojim stranačkim vojnicima poslao poziv da se 3. siječnja 2010. godine pojave na Trgu žrtava fašizma, u središnjici HDZ-a. Poznat po svojoj bahatosti, Sanader je vjerojatno bio uvjeren da će lako preoteti Kosorici vlast i nakon šestomjesečnog "godišnjeg odmora" vratiti se na stari posao.

Umjesto velikog povratka, uslijedilo je prizemljenje. I to kakvo. Niti 24 sata nakon što je pokušao dignuti bunu protiv Kosorice, Sanader je izbačen iz HDZ-a. Šaka u oko bivšem šefu podigla je premijerkinu popularnost u neslućene visine. Nije ga, međutim, bilo dovoljno javno osramotiti. U trenutku kada je pokušao ugroziti Kosoričinu poziciju, Sanader je postao državni neprijatelj broj jedan.

Karamarkovo i Bajićevo "konačno rješenje"

Za formulu "konačnog rješenja" Kosor se obratila tadašnjim vjernim suradnicima - Tomislavu Karamarku i Mladenu Bajiću. Istoga dana kada je Sanader pokušao svrgnuti Kosoricu s trona, šef policije i prvi čovjek pravosudnog aparata došli su na sastanak u Banske dvore. Niti mjesec dana kasnije u medijima su se počeli pojavljivati napisi o aferi Fimi-media.

Sanader je shvatio poruku i na neko vrijeme se povukao iz javnog života. Narednih šest mjeseci uglavnom je putovao po svijetu, izbjegavajući novinare kad god je mogao. Naslovnice su istovremeno nastavile puniti korupcijske afere, a gotovo uz svako se vezivalo ime bivšeg HDZ-ovog predsjednika. Na jesen 2010. godine Sanader je uvidio da bi uskoro mogao biti lišen slobode i povukao jedini potez koji mu je ostao: vratio se u Sabor.

Nije pomogao ni saborski imunitet

Bivšim stranačkim kolegama bilo je vidno neugodno susretati s njim na Markovu trgu. A sigurno im nije bilo drago ni slušati poruke poput legendarne "Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada". No, pokušaji zastrašivanja nisu upalili, a ni saborski imunitet nije Sanaderu bio od prevelike koristi. Poslužio mu je tek da 9. prosinca, samo koji sat nakon što je DORH zatražio od Sabora da Sanaderu skine imunitet, klizne preko granice.

Pokušaj bijega je kratko trajao. Navodno su Sanadera sabotirali Amerikanci, koji su mu uskratili vizu, iako on i dalje tvrdi da nije bježao, odnosno da mu je uvijek bila namjera vratiti se u Hrvatsku. Ali sigurno mu nije bila namjera vratiti se u lisicama. Nakon što mu je Sabor skinuo imunitet, za Sanaderom je raspisana tjeralica. Uhićen je 10. prosinca nedaleko od Salzburga.

Nastavak slijedi. Uskoro.