Foto: Index/FaH
Zašto premijer Plenković u vremenu kada je oporba doslovno obezglavljena, kada SDP ima čelnika koji ne bi pobijedio ni na izborima za kućni savjet, HNS je samostalno i prije ovog bio slab, a Krešo Beljak još lovi novi smjer HSS-a, zašto Plenković nije jasnim glasom prekinuo komediju i otišao na izbore na kojima bi HDZ briljirao? Zbog čega to nuđenje koalicije svima, gdje su na kraju završili s dijelom HNS-a, izgubivši pritom podršku saborske desnice i opet dobili vrlo tanku većinu?
Ako mislite da je sve to kako bi se promijenila ekipa u Ministarstvu znanosti i drugačije, politički više prema centru pokrenula kurikularna reforma, onda se varate. U Hrvatskoj koalicije se ne sklapaju radi kurikularne reforme, stranke se ne dijele radi modela obrazovanja, saborski zastupnici ne napuštaju stranačke klubove radi školskog programa. Ne živite u takvoj zemlji.
Priča o tome kako će koalicija HDZ-HNS "okrenuti prema centru", "pokrenuti reformu obrazovanja" i slično – samo su bajka za naivne. U Hrvatskoj se stvari ne događaju radi toga. Buduća najavljena ministrica znanosti, iako je zaista vrhunski stručnjak i osoba kojoj se nema što ni ljudski niti politički zamjeriti, teško da uz ovakvu cirkus-koaliciju može nešto napraviti.
Stvari se vrte negdje drugdje. Negdje drugdje su bitni razlozi zašto HDZ i Plenković ne žele izbore ni po koju cijenu, premda ih ovo može prilično koštati jer su sada omogućili jačanje stranaka koje su desnije od HDZ-a, nešto što je HDZ uspješno blokirao još od početka devedesetih.
INA (gdje je nestala priča o otkupu dionica?), Agrokor, ruski utjecaj u doba jačanja hladnog rata, nešto sasvim treće?
Agrokor je jedina konstanta
Ako promotrimo zadnjih pola godine – možda je Agrokor jedina konstanta hrvatske politike. Sve zapinje, sve potom prolazi, sve je moguće, ali nikako i ni u kom slučaju ne diraju se Agrokor i njegov nekadašnji direktor, a sadašnji ministar Zdravko Marić.
Kada su počele vijesti o očajnoj poslovnoj klimi u Agrokoru, naglo se pojavio poseban zakon o državnoj upravi nad koncernom – Lex Agrokor, za koji ni ne znamo tko ga je pisao. Zakon je nekako proguran kroz Sabor, Most je malo grintao, ali je glasao za. Agrokor je stavljen u položaj koji nije imala niti ima ijedna druga firma – Lex Agrokor je ekspresno otišao i na Ustavni sud koji se (za razliku od nekih drugih slučajeva) ne očituje o istom.
Vlast je Lex Agrokor obrazložila spašavanjem čak 60.000 radnih mjesta, iako su šutjeli dok je proteklih godina nestalo 100.000 radnih mjesta u realnom sektoru. Dodatno, neke dijelove Agrokora bi da se krenulo redovnim putem, dakle predstečajem ili stečajem, vrlo rado preuzele druge kompanije, npr. jedan Tisak je zlatna koka.
Kada je taj isti Most želio smijeniti ministra Marića, dobio je nogom iz Vlade prije nego što su uspjeli i rečenicu izreći. Plenković ostaje s vrlo nategnutom saborskom većinom, a Marić ostaje ministar s doslovno minimalnim mogućim brojem glasova. Cijela Vlada je politički stavljena na klackalicu kako bi se sačuvao jedan ministar!
Što se dalje događa? Pokazuje se kako je Agrokor dužan kako bi narod rekao "k'o Grčka", a posljedice su već vidljive – hrvatski obvezni mirovinski fondovi bilježe pad, novac budućih umirovljenika nestaje. Todorić pokušava ostati u NO-u Konzuma, ostavku daje tek naknadno.
Na kraju, zadnje vijesti govore kako su kredite Agrokoru ponudili fondovi rizičnog kapitala, konkretno američki Knighthead Capital, dok je ruski kapital, odnosno Sberbank zatražio sudsku zabranu novog financiranja Agrokora, smatrajući ga nepravednim. Podsjetimo se – Sberbank je ruska državna banka i ništa ne rade slučajno.
Kolike krakove ima hobotnica u Konzumu?
Prošlo je četiri mjeseca otkada je veleposlanik Ruske Federacije u Hrvatskoj, Anvar Azimov, u danas neobičnoj diplomatskoj uniformi, okićen ordenima u ruskom stilu, dao ozbiljno upozorenje glede Agrokora.
U četiri mjeseca koja su slijedila, saborska većina se slagala i preslagivala, zastupnici su bili po tko zna kakvim pritiscima, stranci koja je donijela samo pet zastupnika dana su dva ministarstva i nemojte misliti da je to radi kurikularne reforme ili kako bi se "uštedjelo na novim izborima".
Priča s Agrokorom, gubicima Agrokora, ruskim kapitalom i političkim utjecajem jedina je konstanta hrvatske politike. Čini se da su se od tog Agrokora i njegovih neplaćanja i cijelog biznisa napravljenog na modelu oko te kompanije hranili mnogi. Jer više nije ništa važno – ni ideologija, ni mogućnost da HDZ-dobije nove suparnike na desnici, niti politička trgovina HNS-a (ušli u Sabor na listi s jednom koalicijom i sada su u drugoj), čini se kao da netko jako moćan iz pozadine vuče konce. S nalogom da se Agrokor sačuva po svaku cijenu. Ili je možda u priči negdje i INA? Ili cijeli sustav političkog pogodovanja određenim firmama u Hrvatskoj. Razmislite o tome.
Drugi put kada budete išli u Konzum, preporučujem smrznutu hobotnicu, kažu da imaju jako duge krakove.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala