Prethodnih nekoliko eseja inspiriranih studentskim buntom u Srbiji pisao sam pokušavajući objasniti odnose akademske i školske omladine, ne samo prema aktualnoj vlasti već i prema oporbi.
Naime, za razliku od devedesetih, kada su bile jasno podijeljene dvije sukobljene strane - jer su studenti bili u istoj ekipi s demokratskom oporbom, ovoga puta gledamo drugačiju podjelu i novu sliku stvari.
Studenti su se isprofilirali kao treća strana, koja je sačuvala autonomiju svoga pokreta, na striktnoj ekvidistanci od cijele političke elite. Oni na ovaj način, mnogim porukama koje emitiraju u javni prostor, dodaju i jednu koja svakako ulazi u red najvažnijih.
To je povijesna osuda i odbacivanje visoko koruptivne autokracije kao kontinuiranog stila vladanja, koja ovdje traje od početka višestranačja, skoro punih 35 godina.
Studenti su nijemi na koruptivne ponude vlasti
Srpska demokracija je automobil koji je izašao "ispod čekića" sa sustavnom greškom i mora se vratiti na tvorničke postavke. Tu ključnu poruku studenata vlast ili nije shvatila ili se pravi da ne razumije.
Studenti stoje udaljeni i nijemi na dnevne pokušaje vlasti da im zamaže oči sitnim koruptivnom ponudama, a predsjednik nastavlja odgovarati na pitanja koja mu nitko nije ni postavio i ispunjava zahtjeve koje nitko nije ni tražio?!
Vučić nudi milost koju nitko od njega ne traži
Tipična manifestacija te egocentrične potrebe da se ostane u fokusu, ali i zamjene teze u komunikaciji sa studentima, jest i Vučićeva ponuda pomilovanja za 13 procesuiranih studentskih suboraca.
Umjesto da odgovori na neispunjene zahtjeve o kažnjavanju identificiranih napadača na studente, kao i da se odmah puste svi uhićeni u prosvjedima, on nudi milost koju od njega nitko ne traži, potpuno ignorirajući spomenute zahtjeve.
Također, dokumentacija vezana za građevinske radove na paloj nadstrešnici nudi se javnosti u etapama, kao posljedica pritiska stručnjaka koji kontinuirano upozoravaju da mnogi papiri nedostaju.
Pored toga, primjera radi, konstatirano je da je dokumente izvođača radova 2023. navodno potpisivala osoba za koju se lako utvrdilo da te godine uopće nije radila u toj firmi, koja je, usput, u isprepletenim i zamračenim poslovnim vezama s vrhovima vlasti.
Ima nešto što nije na prodaju
Ukratko, nijedan od četiri zahtjeva studenata ili nije u potpunosti ili nije uopće ispunjen. I u tim uvjetima, predsjednik i premijer nude pregovore, hoće trgovati i pogađati se.
Studenti su očito neumoljivo na pozicijama da oko nekih stvari nema pogađanja. Ima nešto što nije na prodaju. Upravo to nešto je dalo rezultat: dok ovo pišem, stiže vijest da su premijer Vučević i gradonačelnik Novog Sada Đurić podnijeli ostavke. Pala vlada! To je, inače, bio peti zahtjev koji su prethodnima dodali novosadski studenti.
SPC je najpreciznije definirao poziciju studenata
Neočekivani šlagvort za pokušaj dešifriranja te, za vlast i režimske medije, izluđujuće distance i zida šutnje studenata u odnosu na ponude vlasti, dalo mi je priopćenje Srpske Pravoslavne Crkve, na praznik svetog Save.
Oni, mučenici, kritizirajući i dijeleći studente na ispravne i neispravne, napisaše za ove druge da "žive u paralelnom svemiru". Rukovođeni nekom drugom, nekršćanskom namjerom, oni su potpuno nehotice možda najpreciznije definirali poziciju studenata u odnosu na sve nas, a pogotovo na njih.
"Paralelni svemir" studenata je puno bolji od onog u kojem živimo
Da, oni jesu iz sasvim druge priče, s tim što je taj njihov "paralelni kosmos" puno bolji od ovoga u kome živimo, možda obećana zemlja u koju ćemo poželjeti emigrirati, a da ne napustimo svoju kuću i svoj grad.
To svakako nije svemir u kojem se pedofili štite od ruke pravde zastarom sudskih procesa; u kojem se pod izgovorom restauracije s ikonostasa skida teška, barokna oplata od zlata da se, gle čuda, više ne bi pojavila na novom, srpsko-bizantijskom ikonostasu; nije svemir u kojem "radi tisući trgovina, a nigdje fiskalizirane kase", kako mi se duhovito i cinično "pohvalio" moj prijatelj, profesor i zaposlenik Crkve; nije svemir za koji je, Bože mi oprosti, socijalistička Jugoslavija bila moralna vertikala.
Studenti i đaci postali su uzor i moralni primjer
Ono što arhijereji prešućuju ili ne razumiju jest da je i onaj iza čijeg se imena kriju i na čiju se slavu nedostojni pozivaju, također živio "u paralelnom svemiru". Da nije, Srbija bi bila i ostala polupoganska divlja vukojebina, ovaj njihov svemir u koji su nas vratili i kojem je omladina rekla DOSTA JE!
Jer, studenti i đaci su, nasuprot uobičajenom redu i tradiciji, postali uzor i moralni primjer upravo svojim roditeljima, baš kao što se otac svetog Save i osnivač dinastije Nemanjića zaredio po ugledu na svoga sina.
O tome crne mantije ne vole pričati, a pogotovo se trude sakriti to da se Rastko, u đačko-studentskim godinama, odrekao prinčevskog i vlastelinskog statusa. To ne ide ruku pod ruku sa srebroljubljem, vlastoljubljem i korupcijom.
Djeca su nam poslala poruku iz "paralelnog svemira"
Nije čudo da je Svetosavska himna koju je otpjevao studentski zbor na blokiranoj Autokomandi djelovala ljepše, iskrenije, zvonkije i potresnije nego sve zajedno pjevane na crkveno-državnim proslavama. To je zato što su naša djeca dešifrirala Svetoga da bi nam iz svoga "paralelnog svemira" poslala poruku da su bez morala i poštenja učenje i znanje samo prazna ljuštura.
Djeca su se stvorila tamo gdje smo ih najmanje očekivali. Među sobom smo ih namršteno ogovarali kako samo zure u ekrane, kako su svijet znanja zamijenili svijetom informacija, kako im je materijalno daleko važnije od moralnog, kako su površni i udaljeni...
Najluđe od svega je što sve to nije sasvim netočno, ali ipak postoji onaj "peti element" koji još nismo shvatili i do kraja vjerojatno i nećemo. Jer je to ono što ih čini drugačijima od nas - kap bijele jutarnje rose, ono što nas je postidjelo i uzvisilo. Hvala, djeco.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala