U SPLITU, drugom najvećem gradu u Hrvatskoj, koji broji 161.312 stanovnika, po smjeni od 12 sati djeluju samo četiri tima Hitne pomoći.
Svoja svjedočanstva i iskustva s Hitnom i hrvatskim zdravstvom, ako iza toga želite stati svojim imenom i prezimenom, šaljite nam na desk@index.hr.
Četiri tima po smjeni
Ovdje govorimo o timovima Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije - ispostava Split, onima koji djeluju u Gradu Splitu. Radi se tu o tri tima T1 u sklopu kojih djeluje liječnik te jednom timu T2, u kojem rade samo dva medicinska tehničara.
Tema splitske Hitne pomoći aktualizirana je smrću Indexova novinara Vladimira Matijanića, koji je preminuo u petak, nakon što je danima tražio pomoć od splitskih liječnika.
>>"Deset puta smo zvali i molili da Vladu prime u bolnicu. Nisu htjeli"
>>UZNEMIRUJUĆE Objavljujemo audiosnimke Matijanićevih poziva Hitnoj i bolnici
Matijanićeva životna partnerica Andrea Topić, također novinarka Indexa, u svojoj objavi opisala je kako ga Hitna nakon prvog dolaska nije željela odvesti u bolnicu, a drugi put kad su došli, kada mu se stanje pogoršalo, bilo je prekasno.
Luetić nedostupan
Uglavnom, čovjek ne treba biti medicinske struke kako bi zaključio da su četiri tima Hitne pomoći po smjeni, u gradu poput Splita, koji je i turističko središte, po svoj prilici premalo.
Obratili smo se Leu Luetiću, HDZ-ovom ravnatelju Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije koji govori da je organizacija Hitne dobra. Poslali smo upit u kojem smo pitali misli li da je to dovoljno za cijeli grad, kao i postoji li mogućnost da se poveća broj timova.
Odgovor nismo dobili. Luetića smo zvali na njegov broj mobitela, ali bio je nedostupan.
Djelatnik Hitne Jaman: Gledao sam i mozak po putu
Kontaktirali smo djelatnika splitske Hitne pomoći Joška Jamana, ujedno i potpredsjednika Udruge Hitna uživo 194. S njim smo popričali o stanju u splitskoj Hitnoj, gdje on radi od 2006. godine, dakle već 16 godina. Govori nam kako je posao nepredvidiv.
"Nekad možete sjediti dva sata da nemate intervencija, a u idućem trenutku sva četiri tima izlaze vanka i nedostaje vam timova. Radite 12 sati po smjeni, a ne znate koliko ćete vremena provesti u vozilu. Nekad dođete u 7 na posao i budete u vozilu do 15 sati. Idete iz kuće u kuću, pa na prometnu, pa opet kućni posjet...
Tu je i stres. Nisu sve situacije stresne. Sigurno da je manje stresno kad idete u kućni posjet starijem čovjeku koji ima temperaturu, a više je stresno kad mlađu osobu reanimirate i u tome ne uspijete. Najgore su prometne nesreće, gdje doslovce pokrivate ljude plahtom ako ste ih zatekli mrtve ili ako vidite mozak na cesti, kako sam to ja jednom vidio.
Sve to ostavi traga, mogu reći da se u ovih 16 godina sjećam skoro svake svoje intervencije, ali pokušate to staviti u neki pretinac, na neki način potisnuti, ispričate svojima doma pa na neki način pokušate nastaviti dalje", govori on o svome poslu.
"Bude više intervencija nego timova"
Pitamo ga bude li više intervencija nego što ima timova.
"Dogodi se. Postupamo kako odradi prijavno-dojavna jedinica. Oni rade po indeksu prijema poziva. Pozive svrstavaju prema crvenom, žutom ili zelenom kriteriju. Na intervencije koje spadaju pod crveni kriterij postupamo odmah. Žuti kriterij kroz desetak minuta pokrivamo, a zeleni može i pričekati neko vrijeme dok se ne oslobodi vozilo.
A da se to sve skupa tako događa često, događa se. Pogotovo u sezoni. Zato mi radimo po cijeli dan, timovi ne staju, nekad dobijemo pomoć drugih ispostava. Čak i po noći stalno radimo jer smo turističko središte.
Na kraju sve ovisi kako će se stvari u prijavno-dojavnoj jedinici dispečirati. Njima treba dati priznanje. To su jako iskusni profesionalci koji moraju balansirati kad ima više intervencija nego vozila", dodao je.
"Dobro bi nam došlo još jedno vozilo"
Pitali smo ga koliko bi timova trebalo biti.
"U razgovoru između sebe kažemo da bi nam dobro došlo barem još jedno vozilo u svakoj smjeni, u prijevodu su to četiri tima ukupno više. To nije službeno mišljenje, to je mišljenje nas djelatnika", kazao je.
Pitamo ga zašto se takvo nešto ne omogući, čija je pogreška...
"Osnivač Zavoda je Županija splitsko-dalmatinska, tu se može tražiti prva pogreška. Ali, ne bih rekao da je Županija toliko kriva jer u Statutu Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu piše da oni donose mrežu u suradnji s Ministarstvom zdravstva.
To je jedna vertikala gdje bi trebao ravnatelj zatražiti proširenje mreže, onda bi Županija trebala platiti timove kao nadstandard. Ako nema novca za to, onda bi Hrvatski zavod za hitnu medicinu trebao zaprimiti zahtjev ravnatelja za proširenjem timova, a o čemu naposljetku odlučuje ministar. Iskreno, ne znam je li ravnatelj tražio proširenje", rekao je on.
Stvari iste od 1980-ih
Dodaje kako Split ima tri tima po smjeni od 1980-ih godina.
"Grad ima oko 160 tisuća stanovnika, ali tu su stalne migracije ljudi iz zaleđa, iz Hercegovine, tu bude još oko 50 tisuća ljudi dnevno iz tih predjela. Onda, tu su turisti. Vi po sezoni imate 100 do 200 tisuća ljudi u gradu. To je 300-400 tisuća ljudi o kojima brinu tri tima plus ovaj jedan tim s dva tehničara", kaže.
"Nadam se da ćemo uskoro proširiti mrežu. Zadnja izmjena mreže je bila 2016. godine. Ne treba samo proširiti mrežu Splita nego i Kaštela, drugog najvećeg grada u županiji, koji ima 40 tisuća ljudi raspoređenih po ogromnom terenu. Oni imaju jedan tim po smjeni", još je rekao.
Kazuje da je općenito slab interes za ovim poslom.
"Budu natječaji gdje se traži 20, 30 ljudi, a bude četiri, pet prijava. Ljudi gube interes kad za veće novce mogu raditi konobarski posao ili iznajmljivati apartmane. Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević je nedavno rekla da bi naš sustav bio potpun uz HEMS, to je helikopter.
Split ima vojni helikopter u Divuljama gdje je i medicinska ekipa. Ali to je helikopter koji služi za transport od otoka do Firula. To nije HEMS koji dolazi prvi na lice mjesta i brine se o pacijentu. Mi to još nemamo iako su se zavodi hitne medicine osnovali prije 12 godina", rekao je.
"Sustav je truo"
"Sustav je nedorečen i truo. Treba ga mijenjati i ljude treba motivirati za posao. Tu je i problematika plaća, one su takve da vi vanka možete imati tri puta veću plaću. Moramo nešto mijenjati. Doći ćemo do toga da ćemo kroz idućih pet godina imati dvoje ljudi prijavljenih po natječaju na kojem će se tražiti 20, 30 ljudi.
"Interes jenjava. Naročito u sestrinskom i liječničkom kadru, a i sve manje vozača se prijavljuje, ljudi rade posao gdje su jednako plaćeni, a bez stresa. Pitanje je hoćemo li u budućnosti imati djelatnika za spojiti službu", kazao je Joško Jaman.
Ivana Šmit: Tu bi trebalo biti šest do osam timova
Popričali smo s liječnicom Ivanom Šmit, predsjednicom Hrvatske udruge bolničkih liječnika. Govori nam kako zdravstvo jest rak-rana hrvatskog društva, osobito hitna medicina.
"Mi smo iz HUBOL-a predlagali reformu prije još dosta godina. No očito je sve bezuspješno. Neki su pomaci bili kad je bio ministar Nakić, kad se išlo u reformu pojedinih segmenata zdravstvenog sustava, između čega i hitne medicine. Sjedala sam kao član u jednoj radnoj skupini, napravili smo dokument, predan je u Ministarstvo, ali vlada je pala i očito je spremljen u ladicu", govori ona.
Što se tiče Splita, kaže da su četiri tima nedostatna i za vrijeme mimo sezone.
"A to je tek u sezoni zaista premalo. Grad poput Splita udvostručuje svoj broj stanovnika za vrijeme sezone. Prema mom mišljenju, tu bi trebalo biti minimalno oko šest do osam timova.
Turistička sezona radi veliki pritisak na zdravstveni sustav, vi imate strane turiste, kao i domaće kontinentalce koji se prebace na obalu. Jednostavno, udvostruči se broj pacijenata pa bi i broj timova trebao biti veći", kaže.
"To je jedan težak posao"
Ističe da se vrlo maleni broj liječnika trajno želi zaposliti u Hitnoj pomoći.
"To je njima prolazna stanica, žele naći mjesto u bolničkim ustanovama ili drugim institucijama mimo Hitne pomoći. Tu rade mahom mlađi liječnici, oni koji nemaju izobrazbu za hitnu pomoć.
Sjetimo se slučaja u Zaprešiću kad su čovjeka s ulice reanimirali djelatnici tima 2. Vani je to drugačije riješeno: vani su tehničari posebno educirani za hitna postupanja, specijalizirani su u području hitne medicine. Tada oni mogu i liječnike zamijeniti.
Sad se događa da bi se mlada liječnica oko slučaja vašeg kolege mogla razapeti, ali prva ću reći da nije njezina greška nego da je kriv sustav. Ljudi ne žele raditi u tako neorganiziranom sustavu. Evo, sad vidimo da je ministar Beroš osnovao radnu skupinu za reformu zdravstvenog sustava i opet je tu zvao akademike i emerituse, a mi smo se tu iz struke na silu ugurali", rekla je.
"I sama sam radila u Hitnoj pomoći. To je jedan težak posao. Na terenu ste, imate hrpu poziva, preopterećeni ste... Na vama su telefonski savjeti, ambulanta, tereni, procjene, manjak vremena...
"To je strava i užas. Vi idete na prometnu, pokušaj suicida, obiteljsko nasilje - ne znate što vas čeka. To je sve stresno i teško je to do mirovine raditi. Da je više timova, stvari bi se bolje organizirale.
Problem su i oni koji zlorabe tu hitnu skrb i dolaze zbog ugriza komaraca, svrbeži, opeklina od sunca. Umjesto da se posluže u ljekarnama, idu na Hitnu pomoć i tako se oduzima dragocjeno vrijeme liječnika i tehničara", rekla je ona.
"Zavodi hitne medicine služe da se uhljebljuju stranački ljudi"
Pitamo je kako onda reformirati sustav.
"Naša radna skupina se fokusirala na činjenicu da je Hitna pomoć prepuna birokracije, ukinuli bismo birokratske mašinerije. To su županijski zavodi za hitnu medicinu. Nepotrebni su. Oni služe da se uhljebljuju stranački ljudi koji idu na ravnateljske pozicije.
Cilj bi bio da se oni pripoje bolnicama i bolničkim centrima gdje bi se preselilo sve osoblje i infrastruktura. U bolnicama bi bio i call-centar. Uštedjelo bi se brdo novca. S intervencija bi maknuli liječnike, već bi izlazili na intervencije specijalizirani tehničari. Liječnik bi išao kad je situacija iznimna, kad se zna da je u pitanju reanimacija, kad su velike nesreće.
Tu je ušteda ogromna, od komunalija i prostora pa do ukidanja nepotrebnih radnih mjesta, raznih uprava i vijeća. Istovremeno, napravili bi se periferne stanice u županijama, koje ne bi imali svoje ravnatelje nego timove. Treba za to vremena. Treba edukacije. No to nije politički popularna reforma jer se ukidaju uhljebničke fotelje", govori.
Ipak, dodaje da se ta reforma mora napraviti.
"Puno razmišljam o onome što se dogodilo vašem kolegi, vrijeme je da se u budućnosti nekome drugome spasi život. Danas je on, sutra može biti netko drugi što možda i neće doći do medija. Moramo napraviti što više možemo da izbjegnemo buduće takve slučajeve", rekla je Ivana Šmit.