DRUŠTVENIM MREŽAMA jučer se počeo dijeliti sjajan odgovor gradonačelnice Supetra Ivane Marković Počasnom bleiburškom vodu koji je od nje molio donaciju.
Ona je 29. studenog prošle godine odbila dati novac za Bleiburg, a to je učinila vrlo jasnim objašnjenjem.
Sjajan odgovor gradonačelnice Supetra jako uzrujao mladog splitskog vijećnika
Između ostalog, napisala im je da Grad Supetar ne može odvojiti sredstva za njihove projekte jer je već predvidio sredstva za proslavu 75 godina oslobođenja otoka Brača od nacističke i fašističke okupacije, gdje su u četiri godine rata u borbi protiv okupatora poginula 492 bračka borca, dok je 275 Bračanki i Bračana stradalo od fašističkog terora. Dodala je da je stradalo i 110 djece, dok ih je 118 ostalo bez jednog, a 8 bez oba roditelja te da će proslavu posvetiti svima onima koji su bili dio borbe velikog svjetskog pokreta za slobodu i dostojanstvo čovjeka.
To je jako uzrujalo mladog splitskog vijećnika Neovisnih za Hrvatsku Martina Pauka koji često u javnost istupa porukama koje su na rubu ili preko ruba govora mržnje.
Govorio je tako da pred migrante treba postaviti mitraljeske puške, a horor s Paga gdje je otac bacio svoje četvero djece s balkona usporedio je s abortusom. Slično je reagirao i sad.
Pauk zaprijetio gradonačelnici traktorom
Pauk nije bio naročito kreativan pa je gradonačelnici Supetra zaprijetio - traktorom.
Pročitajte tijek misli mladog vijećnika koje je naslovio: "Šteta što traktori ne plove".
“Život nas na sve nauči. Jedna od prvih stvari koju nas nauči jest da ne vjerujemo ljudima, a pogotovo ‘nadvrsti’ ljudi (ili podvrsti, kako vam draže) koji se nazivaju ‘političarima’. Postoji jedno prekrasno i pitoreskno mjesto – Supetar na otoku Braču, kojega vodi SDP-ova gradonačelnica. Riječ je o divnom mjestu, svega 10 kilometara plovidbe od grada Splita. Ta ista gradonačelnica ovog otočkog mjesta se ponosi time što je odbila pokroviteljstvo nad obilježavanjem pokolja na Bleiburgu.
Ne samo da je odbila, već se u odnosu na stradavanje Hrvata na Bleiburgu ponijela tako bezobzirno, da ne kažem bahato da je uz odbijenicu navela par standardnih floskula o ‘ponosnom antifašizmu, slobodi i bla-fašizmu-bla’ i kako su nas ‘Austrijanci konačno stavili gdje nam je mjesto.’
Boli me to. Kao Hrvata i kao čovjeka – boli me. Boli me nepoštivanje nevinih, civilnih žrtava, nenaoružanih ljudi, žena, djece i staraca. Boli me, ali ne bojim se – znam da je kraj blizu, znam da je pobjeda nadohvat ruke.
"Nabavit ćemo im traktore koji plove"
Jedna čitava generacija je mučki pobijena na Bleiburgu i Križnom putu. Druga generacija je ginula za slobodu od Vukovara do Dubrovnika. Treća, moja generacija vodi neku drugu borbu – ekonomsku, svjetonazorsku i političku, borbu protiv klijentelizma i rasprodaje države. Borbu za opstanak na rodnoj grudi. I znajte, u toj borbi ćemo pobijediti.
Samo, budite sigurni, nećemo pogriješiti poput naših starih, nećemo ostaviti niti zrno mogućnosti da naši neprijatelji nastave sijati sjeme mržnje i šire svoju propagandu.
Prvi put su nas naši protivnici pobijedili i pobili. Drugi put smo mi pobijedili, ali nismo ih pobili, već su pobjegli na traktorima. Šteta što traktori ne plove morem, možda bismo na vrijeme otkrili tko je ostao među nama, a ne poštuje našu žrtvu. Treći put ćemo, budite uvjereni, opet pobijediti. Ovaj put nabavit ćemo im traktore koji plove”, napisao je Martin Pauk.