DOGAĐAJI koji su obilježili protekli tjedan još jednom su nas podsjetili da je Hrvatska unatoč otvaranju pregovora s EU još uvijek duboko u balkanskom glibu, u kojem caruju podobnost, korupcija i laži vladajućih.
Početak tjedna obilježio je dolazak "velikog" promotora Dona Kinga u Hrvatsku, kojeg su srdačno dočekali predsjednik RH Stjepan Mesić i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, inače dva najistaknutija populista u hrvatskoj politici.
Činjenica da je Don King osuđen za dva ubojstva, da je bio optužen za cijeli niz kaznenih djela poput izbjegavanja plaćanja poreza i potkradanja vlastitih boksača, nije smetala hrvatske vlasti da Kingu pripreme doček dostojan pape.
Isti taj "veliki" Don King potrošio je u životu više od 30 milijuna dolara na odvjetnike koji su ga svaki put (osim jednom, kad su mu uspjeli bitno smanjiti kaznu za ubojstvo) kad je bio optužen za teška kaznena djela izvukli od služenja zatvora, ali bože moj, što ima loše u tome da nam predsjednik i gradonačelnik glavnog grada dočekuju dvostrukog ubojicu kao spasioca nacije.
Nastavak tjedna donio nam je još "sjajnih" vijesti. Hrvatska je jedna od najkorumpiranijih zemalja u Europi, gori od nas su samo naši istočni susjedi. Radi se o najgoroj ocjeni razine korupcije u Hrvatskoj u zadnjih pet godina, ali takve sitnice ne brinu premijera Sanadera koji, eto, nije vidio izvješće Transparency Internationala, ali smatra da je borba protiv korupcije u Hrvatskoj u zadnjih godinu dana uznapredovala. Naravoučenije, ako se činjenice ne poklapaju s premijerovim željama, tim gore po činjenice.
Bivši ministar zdravstva Andrija Hebrang, autor čuvene izjave o tome kako on ne laže, nego samo ponekad iznosi neistine, kazao je tjedniku Globus da nikad nije dao intervju Novom listu u kojem je proglasio velik dio novinara protivnicima države. Hebrang, naravno, ne laže, on samo iznosi neistine.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić također boluje od poremećaja pamćenja. Tako je zaboravio da je prije samo pet mjeseci svečano obećao da će, pobijedi li na lokalnim izborima, provesti referendum na kojem će Zagrepčani sami odlučiti hoće li maksimirski stadion biti dovršen ili ne. Umjesto toga je o trošku istih tih Zagrepčana koji su ga izabrali za gradonačelnika otputovao u posjet nizu europskih gradova kako bi vlastitim očima pogledao najljepše europske stadione, te odlučio na koji će način biti riješen problem "maksimirskog rugla".
I za kraj, od visokog izvora iz Europske komisije doznali smo da famozni pregovori s EU, na krilima kojih bi Sanader lako mogao osvojiti i drugi mandat, zapravo i nisu pregovori. Hrvatski će pregovarači, dakle, sjediti za stolom s europskim kolegama, te poslušno kimati glavom, kako i priliči sitnim dušama naviklim na bespogovorno izvršavanje naredbi autoriteta. Istih onih autoriteta koji su gurali glavu u pijesak kad su četnički koljači uz podršku JNA ubijali po Vukovaru i Srebrenici.
Stara i prokleto istinita izreka kaže da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje. I zaista, biračko tijelo čije pamćenje ne seže više od tjedan dana u prošlost u potpunosti zaslužuje da ga se ismijava, gazi i ponižava.