Duboko na kanadskom Arktiku znanstvenici prkose temperaturama ispod ništice, snažnim vjetrovima i snježnim olujama kako bi bušili rupe kroz morski led, ispumpavali morsku vodu i na površini je zamrzavali. Grupa iz britanskog start-upa Real Ice nalazi se u Cambridge Bayu, malenom obalnom selu u Nunavutu, kako bi pokušala dokazati da mogu uzgojiti i obnoviti arktički morski led, izvještava CNN.
Njihov krajnji cilj je podebljati led na više od 1.000.000 četvornih kilometara Arktika, području više nego dvostruko većem od Kalifornije, s namjerom usporavanja ili čak potpunog preokretanja ljetnog gubitka leda. Time žele doprinijeti rješavanju klimatske krize uzrokovane ljudskim djelovanjem.
Neki arktički znanstvenici ne podržavaju Real Ice
Riječ je o ambicioznom planu koji uključuje postavljanje velike podvodne zavjese za zaštitu ledenih ploča i posipanje sitnih staklenih kuglica kako bi se reflektirala sunčeva svjetlost. Neki arktički znanstvenici su kritizirali metode start-upa Real Ice kao neprovjerene, ekološki rizične te nešto što skreće pažnju od suočavanja s glavnim uzrokom klimatskih promjena, a to su fosilna goriva.
No, tvrtka tvrdi da je njihov projekt nadahnut prirodnim procesima i predstavlja posljednju priliku za zaštitu nestajućeg ekosustava, dok svijet sporo reagira na klimatske promjene. Arktički morski led nestaje kako ljudi nastavljaju zagrijavati planet spaljivanjem fosilnih goriva. Od sredine 1980-ih količina debelog, višegodišnjeg leda smanjila se za 95%. Preostali led je mlad i tanak, a neki znanstvenici predviđaju da bi Arktik ljeti mogao ostati bez leda već oko 2030.
Gubitak morskog leda je globalni problem. Njegova sjajna bijela površina reflektira sunčevu energiju natrag u svemir, time hladeći planet. Kada se led otopi, tamniji ocean ispod njega upija više sunčevih zraka. To stvara začarani krug. Globalno zagrijavanje otapa led, a otapanje leda pojačava globalno zagrijavanje.
Debljina leda je već povećana za 50 centimetara
Plan Real Icea za zaštitu ledenog oceanskog krajolika uključuje postavljanje električnih potopnih pumpi ispod morskog leda. One bi izbacivale morsku vodu na površinu. Time bi se stvorio dodatni sloj leda. "Proces također uklanja snijeg s površine leda, čime se uklanja izolacijski sloj i potiče dodatni rast donje strane morskog leda", objasnio je Andrea Ceccolini, jedan od izvršnih direktora tvrtke Real Ice.
Start-up provodi terenska ispitivanja na Arktiku već gotovo dvije godine. Prva su provedena prošle godine na Aljasci, uglavnom kako bi se provjerilo funkcionira li oprema i može li izdržati ekstremnu hladnoću. Testiranja u Cambridge Bayu u Kanadi započela su u siječnju ove godine. Pokrili su oko 4000 četvornih metara leda te povećali njegovu debljinu za prosječno 50 centimetara između siječnja i svibnja, u usporedbi s kontrolnim područjem.
"Rezultati su ohrabrujući"
"U prvih deset dana ispitivanja led je već bio deblji za 10 centimetara na testiranim područjima", izjavio je Ceccolini. Planiraju se vratiti početkom sljedeće godine te ponovno u svibnju kako bi izmjerili koliko je leda stvoreno. Na temelju prethodnih rezultata, očekuju povećanje debljine leda između 40 i 80 centimetara, dodao je Ceccolini.
"Još je rano. Optimističan sam, ali potrebna su dodatna ispitivanja i više podataka" rekao je Shaun Fitzgerald, ravnatelj Centra za klimatske popravke na Sveučilištu Cambridge, koji surađuje s Real Iceom na ovim ispitivanjima. Konačni plan uključuje automatizaciju procesa s pomoću podvodnih dronova, dugih oko dva metra, koje bi pokretala zelena vodikova energija. Ovi dronovi bi grijanim bušilicama probijali rupe u ledu s donje strane.
Ceccolini procjenjuje da bi se na vrhuncu projekta koristilo oko 500.000 dronova, pažljivo raspoređenih kako bi se izbjegle migracijske rute životinja ili brodski promet. Ako sve bude išlo po planu, očekuje da bi proces mogao biti dovršen u roku od osam do deset godina.
"Projekt je možda skup, ali posljedice imaju još višu cijenu"
Real Ice procjenjuje da bi projekt zadebljavanja morskog leda na 1.000.000 četvornih kilometara koštao između 5 i 6 milijardi dolara godišnje. Smatraju da bi to područje bilo dovoljno veliko da uspori ili čak preokrene gubitak ljetnog leda na Arktiku. Projekt se trenutačno financira uglavnom iz vlastitih sredstava i doprinosa investitora, ali dugoročno očekuju potporu vlada ili globalnih fondova. Također, planiraju prodavati kredite za hlađenje, pri čemu bi zagađivači plaćali za zamrzavanje leda kako bi kompenzirali zagađenje.
Međutim, mnogi znanstvenici sumnjaju u učinkovitost i održivost projekta. Jennifer Francis iz Woodwell Climate Research Centera priznaje da projekt može povećati debljinu i sjaj leda na lokalnoj razini, ali izražava ozbiljne sumnje u mogućnost stvaranja dovoljno leda kako bi se utjecalo na klimatsku krizu. Liz Bagshaw sa Sveučilišta u Bristolu dodaje da su ovakve intervencije moralno dvojbene i potencijalno ekološki štetne.
Zabrinjava ih i utjecaj na osjetljivi arktički ekosustav i rast algi, zbog promjena u debljini leda. Znanstvenici su u nedavnom izvješću upozorili na rizike polarnih geo-inženjerskih projekata, uključujući mogućnost značajnog utjecaja ljudske prisutnosti na Arktiku.
Andrea Ceccolini priznaje da projekt može izazvati promjene u morskom okolišu, ali smatra da je alternativni scenarij, ne poduzeti ništa, mnogo opasniji. Budućnost projekta ovisit će o tome mogu li dokazati učinkovitost i minimalne nuspojave procesa zadebljavanja leda.