KAKO se pandemija covida-19 pretvorila u globalnu krizu bez presedana, a cjepiva još uvijek nema, jedno od ključnih medicinskih pomagala koje je u fokusu znanosti, medicinske industrije i javnosti, trenutno su maske.
Istraživanja su potvrdila da maske djeluju, osobito u kombinaciji s drugim epidemiološkim mjerama kao što su držanje razdaljine i pranje ruku. U novije vrijeme sve popularnije postaju višekratne i antivirusne maske.
Maske su ključne za izbjegavanje lockdowna
Znanstveni modeli i iskustva pokazali su da su maske ključne ako se želi izbjeći lockdown.
U jednoj studiji objavljenoj 22. travnja znanstvenici su pomoću dva računalna modela predvidjeli učinke nošenja maski na širenje koronavirusa. U jednom modelu uspoređen je efekt zaštite maski s ostalim epidemiološkim mjerama fizičke distance. Simulacija je pokazala da je prihvaćanje nošenja maski u 80% stanovništva više smanjilo širenje virusa nego mjere održavanja fizičke distance. No, pridržavanje nošenja maski od 50% nije bilo dovoljno da se zaustavi širenje.
Druga simulacija, u kojoj su testirani učinci nošenja različitih maski, pokazala je da se širenje virusa može zaustaviti čak i nošenjem nemedicinskih, pamučnih maski. Ona je također utvrdila da prihvaćanje nošenja maski od 100% dramatično smanjuje broj novozaraženih.
Oba modela pokazala su da prihvaćanje nošenja maski u javnim prostorima od 80% prije ukidanja lockdowna ima dovoljan efekt da se popuštanje lockdowna može provesti bez ubrzavanja širenja covida-19. Ako 100% stanovništva nosi maske, čak i nakon 300 dana krivulja broja novozaraženih ostat će na konstantnoj razini, a prevalencija covida-19 bit će na 10% čak i ako se lockdown potpuno ukine.
U Hrvatskoj potražnja za izraelskim maskama
Očekivano, zahvaljujući ovakvim nalazima i preporukama raznih zdravstvenih organizacija, na tržištu su se počele pojavljivati razne vrste maski, osobito višekratnih, koje se mogu prati ili dezinficirati. Višekratne bi trebale biti praktičnije i dugoročno jeftinije.
U Hrvatskoj je posljednjih dana puno govora bilo o tzv. bakrenoj maski izraelske proizvodnje koja se reklamira kao višekratna i sigurnija jer ubija viruse. Prema informacijama koje smo dobili iz RiniGARD-a, tvrtke koja je uvozi, maska ima antibakterijska i antivirusna svojstva.
Na službenoj stranici kompanije piše da se virusi i bakterije filtriraju u višeslojnoj strukturi (oko 99%) te da se značajno uništavaju kada se nađu u kontaktu s tkanjem. Antivirusna svojstva daju joj mikro-čestice bakrenog oksida koje se nanose na slojeve maske. U RiniGARD-u tvrde da nema rizika od samo-inficiranja kada se dodiruje površina maske. Maska je 100% pogodna za recikliranje i odlaganje, a prikladna je i za osjetljivu kožu. Ne izaziva iritacije. Ima certifikate CE i FDA.
Ideja je ta da bi ona trebala omogućiti da se bez dezinfekcije ili pranja može nositi višekratno te da bakreni oksid u njoj uništava viruse još dok je nosimo kako bi se smanjio rizik od prijenosa virusa s površine maske u oči, nos i usta. Ona nije znanstveno neutemeljena jer bakrov oksid doista uništava viruse. Taj efekt odavno je poznat u medicini. To sve zvuči vrlo praktično i zanimljivo jer se veći efekt zaštite dobiva za manje novca i uz manje problema oko pranja, održavanja i odlaganja.
Prema uvozniku, za potrebe hrvatskih kupaca naručeno je 128.000 maski koje koštaju 40 kuna.
Bakrene maske su troslojne kao i kirurške. Sloj B drži virus zarobljen i umanjuje njegovo djelovanje izmjenom ključnih virusnih proteina i inhibicijom njihove biološke strukture.
Zašto su antivirusne maske važne i potrebne?
Razvoj antivirusnih maski treba sagledati kao značajnu nišu u širem kontekstu razvoja višekratnih maski. Naime, pandemija je globalno uzrokovala nestašicu verificiranih maski jer ih svakodnevno koriste milijarde ljudi, a važno je da ih uvijek bude dovoljno, naročito za medicinsko osoblje.
Kako su cijene maski od početka pandemije porasle, obaveza njihova nošenja predstavlja i financijski problem, osobito za siromašnije, brojnije obitelji u kojima ih svaki član svakodnevno mora koristiti – za odlazak u školu, na posao, u javnom prijevozu, u trgovinama itd.
Konačno, jednokratne maske koje se bacaju nakon relativno kratke upotrebe predstavljaju i velik ekološki problem. Zbog toga neke kompanije razvijaju biorazgradive maske.
Takva situacija zasigurno će se nastaviti još neko duže vrijeme, a ona je, među ostalim, dovela do širenja zbrke i dezinformacija o maskama.
Zbog svega navedenog višekratne, a osobito antivirusne maske nameću se kao moguće važno rješenje za cijeli niz problema.
No važno je ispravno razumjeti kako one funkcioniraju te što od njih možemo, a što ne možemo očekivati.
Kako funkcioniraju antivirusne maske?
Antivirusna maska je maska koja ubija ili eliminira viruse u kratkom vremenu, s time da pritom osigurava osnovne performanse filtriranja kapljica koje prenose viruse.
One su, među ostalim, važne zato što virus SARS-CoV-2 može dugo preživjeti na površini maske koja ga je blokirala. To stvara mogućnost sekundarne infekcije. Naime, mnogi ljudi imaju potrebu namještati maske koje im stvaraju neugodu, a potom i dodirivati lice. Ako su na površini maske zapele kapljice koje sadrže viruse, postoji opasnost da se oni prenesu u organizam.
Jedno novije istraživanje pokazalo je da SARS-CoV-2 izuzetno dugo preživljava u okolišu. U aerosolu u zraku može preživjeti najmanje 3 sata, na površinama od plastike i čelika najmanje 72 sata, a na površini od bakra koji ima određena antimikrobna svojstva više od 8 sati. Naravno, neće preživjeti svi virusi, već neki dio koji može ili ne mora biti dovoljan za infekciju. Stoga su antivirusne maske vrlo korisne na mjestima na kojima su koncentracije virusa velike, kao što su bolnice i područja izolacije bolesnika.
Različiti zanimljivi koncepti i mehanizmi djelovanja
U svijetu se trenutno razvijaju antivirusne maske koje funkcioniraju na različitim principima. Najveći izazov u njihovu dizajniranju je to što moraju ubiti virus u kratkom vremenu, u idealnom slučaju u nekoliko sekundi. Iako postoji mnogo antivirusnih materijala, njihovu brzinu ubijanja virusa tek treba temeljito provjeriti. Istovremeno antivirusni materijali moraju biti sigurni za ljudsko zdravlje.
U mnogim institucijama koriste se nanomaterijali ili nanoreagensi koji imaju skrivene opasnosti i zahtijevaju daljnje eksperimentalne provjere. Također, protuvirusni materijali moraju imati dobru trajnost.
Većina suvremenih istraživanja usmjerena je na razvoj ili odabir antivirusnih materijala. Međutim, ti materijali mogu prouzročiti sigurnosne probleme. Zbog toga bolji izbor mogu biti antivirusna rješenja koja se temelje na fizičkim rješenjima – primjerice, za maske se mogu koristiti površinski materijali koji nemaju svojstva privlačenja ili pak površine s nanostrukturama koje imaju antivirusna svojstva. Međutim, takvi materijali tek se razvijaju.
Za ilustraciju navedimo nekoliko primjera tehnoloških rješenja.
Jedna izraelska kompanija razvija maske koje sadrže poroznu pjenu od grafena koja zaustavlja kapljice s virusima. One bi se trebale moći dezinficirati tako da se nakon nošenja kroz njih propusti struja.
U Hong Kongu jedan tim razvija maske s nanočesticama dijamanta. Prema autorima te čestice se vezuju na virusne ovojnice i uništavaju ih.
Jedna izraelska kompanija razvija maske u čije su tkanje ugrađene čestice cinkovog oksida. One ispuštaju ione koji reagiraju s ovojnicama virusa i deaktiviraju ih.
Postoji i koncept maske u kojima se korite soli. Kapljice u kojima se nalazi virus zaustavljaju se na tkanju u kojem se nalazi natrijev klorid. Kapljice prvo otope sol, a potom, kako isparavaju, u njima dolazi do ponovne kristalizacije koja uništava strukturu virusa.
Sve ove maske razvijaju se i istražuju. Njihovi koncepti su zanimljivi, no trebat će vremena da se pokaže koliko su učinkovite.
O čemu treba voditi računa?
Kako smo istaknuli na početku teksta, treba razumjeti određena ograničenja antivirusnih maski.
Njihov prvi i glavni problem jest dizajn koji bi trebao omogućiti da se mogu višekratno koristiti. Izraelske maske s bakrenim oksidom u suštini su iste po dizajnu i materijalu klasičnim jednokratnim kirurškim maskama. One se predstavljaju kao višekratne s time da se ne smiju prati. To predstavlja određeni problem jer će u roku od oko tjedan dana vjerojatno postati začepljene nekim česticama kože, masnoćama tijela, osušenom slinom, puderom koji se nanosi na lice, prašinom i sl. Stoga je pitanje mogu li one stvarno biti efikasne mjesec dana ili duže kako se reklamiraju.
Jedan od problema također je i mogući preuveličani osjećaj sigurnosti koji bi takve maske mogle stvarati. Naime, treba imati na umu da one, baš kao i obične kirurške maske, ne prianjaju savršeno uz lice, što znači da određene količine kapljica mogu proći, a da se ne filtriraju, sadržavale one bakreni oksid ili ne.
Također, treba istaknuti da antivirusne maske, mada mogu djelovati antimikrobno, neće ubijati viruse odmah, u sekundi, već kroz nekoliko minuta. Stoga uvijek postoji mogućnost sekundarne infekcije.
Nadalje, one ne djeluju kao filtar koji će ubiti sve viruse koji bi se mogli nalaziti u ljudskom dahu koji prolazi kroz masku. One će s vremenom ubiti samo one viruse koji su zaustavljeni u tkanju maske.
Također ne treba zaboraviti da maske, uključujući i antivirusne, prvenstveno štite druge od nas. Onima koji ih nose pružaju manju zaštitu.
Konačno, važan problem u cijeloj priči jest i to da su takve maske medicinska pomagala klase 1. To znači da ne moraju podlijegati rigoroznim provjerama kakve se rade za lijekove ili cjepiva. Proizvođači eventualno mogu objaviti neke rezultate svojih istraživanja efikasnosti maski, no ih nitko neće temeljito provjeravati.
Drugim riječima, maske su vrlo važna zaštita od covida-19, a antivirusne mogu biti još bolja. No, treba voditi računa o tome jesu li verificirane, a čak i ako jesu, treba s njima rukovati s odgovarajućim oprezom.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.