SLJEDEĆIH šest mjeseci svjedočit ćemo velikoj ljudskoj tragediji. Ukrajinske oružane snage suočit će se s teškim uvjetima na bojnom polju, a ukrajinski civili nastavit će trpjeti svakodnevne ruske napade. U međuvremenu, ruske nedovoljno opremljene i loše vođene postrojbe pretrpjet će tisuće gubitaka, što će uništiti preostalu borbenu sposobnost zemlje.
Ruska vojska već je pretrpjela "znatno više od 100.000" smrti i ozljeda, prema zapovjedniku Združenog stožera američkih oružanih snaga generalu Marku Milleyu. A zahvaljujući nemaru i okrutnoj ravnodušnosti režima predsjednika Vladimira Putina, još tisuće će stradati ove zime zbog bezosjećajnog zanemarivanja ljudskih života, piše Foreign Affairs.
Ilegalno okupirani poluotok poslužio je Putin za invaziju
Uz pomoć novoobećanih zapadnih tenkova i drugog oružja, ukrajinske oružane snage također će osloboditi više teritorija na istoku i jugu zemlje, što će omogućiti eventualnu kampanju za oslobađanje Krima. Poluotok kojeg je 2014. godine ilegalno anektirao Putin, poslužio je kao polazna točka za rusku invaziju Ukrajine u veljači 2022.
Danas okupacija Krima omogućuje ruskoj vojsci da prijeti ukrajinskim položajima s juga i daje ruskoj Crnomorskoj floti bazu za izvođenje dalekometnih napada.
Međutim, u prvih devet mjeseci rata zapadni podupiratelji Kijeva oklijevali su podržati bilo kakve vojne napore da se teritorij vrati Ukrajini, dijelom zbog zabrinutosti da bi takav pokušaj isprovocirao Putina i izazvao katastrofalnu rusku odmazdu, a dijelom i zato što na poluotoku sada živi znatan broj ljudi koji se identificiraju s Rusijom, što bi moglo otežati reintegraciju u Ukrajinu.
Ideja o oslobađanju Krima donedavno je bila akademska, ali...
Veći dio prošle godine, dok je ideja o oslobađanju Krima bila samo akademska, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski bio je voljan ostaviti po strani pitanje kratkoročnog statusa regije. Ukrajinske snage bile su usredotočene na oslobađanje okupiranog teritorija izvan poluotoka, a činilo se da će budućnost Krima biti određena nakon završetka rata kroz diplomatske pregovore.
Ali kako je rat napredovao i Ukrajina oslobađala velike dijelove svog teritorija od okupacijskih ruskih snaga, retorika Zelenskog u vezi s Krimom se promijenila. "Krim je naša zemlja, naš teritorij", rekao je prošlog mjeseca u video apelu Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u Švicarskoj.
"Dajte nam oružje", pozvao je Zelenski i dodao: "Ukrajina će povratiti ono što je njeno". A prema The New York Timesu, Bidenova administracija počela je prihvaćati ideju da bi Ukrajina možda trebala ugroziti rusko uporište na poluotoku kako bi ojačala svoju pregovaračku poziciju, čak i pod rizikom eskalacije sukoba.
Ako borbe potraju, Zelenskom će biti sve teže dopustiti Putinu nastavak okupacije Krima
Kad bi ozbiljni pregovori uskoro počeli, Zelenski bi još uvijek mogao biti otvoren za dogovor kojim bi se okončao rat i odgodilo pitanje Krima za kasnije. Ali ako borbe potraju tijekom proljeća i ljeta i Ukrajina nanese goleme žrtve Rusiji dok oslobađa znatan teritorij, Zelenskom će postati sve teže omogućiti Putinu da spasi obraz i dopustiti Rusiji nastavak privremene okupacije Krima.
Do ljeta će Ukrajina vjerojatno početi gađati veći dio ruske vojne infrastrukture na Krimu u pripremi za sveobuhvatnu kampanju oslobađanja poluotoka. Umjesto da čeka ovaj scenarij, riskirajući dulji i opasniji rat koji bi mogao uplesti NATO, Washington bi trebao dati Ukrajini oružje i pomoć koja joj je potrebna da brzo i odlučno oslobodi sva okupirana područja sjeverno od Krima i vjerodostojno zaprijetiti da će vojno zauzeti poluotok.
To bi prisililo Putina za pregovarački stol i stvorilo prostor za diplomatske razgovore dok konačni status Krima ostaje neriješen, nudeći Putinu izlaz iz Ukrajine koji ne jamči njegovu političku smrt i dopušta Ukrajini da izbjegne enormno skupu vojnu kampanju za koju nije sigurno da će uspjeti.
Ukrajinsko oslobađanje Krima nije isključeno
Eventualni dogovor zahtijevao bi trenutačno smanjenje ruskih konvencionalnih snaga na poluotoku i zacrtao put do referenduma koji bi omogućio ljudima s Krima, uključujući one raseljene nakon invazije 2014., da odrede konačni status regije.
Suprotno onome što su neki skeptični analitičari tvrdili, ukrajinska vojna kampanja za oslobađanje Krima nije uopće isključena. Prvi korak bio bi obuzdavanje ruskih snaga u regijama Herson i Luhansk te u sjevernom dijelu Donjecka. Zatim bi Ukrajina oslobodila ostatak pokrajine Zaporižja i probila se kroz južni Donjeck do Azovskog mora, presjekavši rusku kopnenu poveznicu s Ukrajinom.
Ukrajinske snage bi također trebale uništiti most preko Kerčkog prolaza, koji povezuje Rusiju s poluotokom Krimom i omogućuje Moskvi opskrbu svojih trupa cestom i željeznicom. Eksplozija je srušila dio mosta u listopadu 2022. godine, no do ljeta bi mogao biti potpuno obnovljen.
Kako bi moglo izgledati oslobađanje Krima?
Bez kopnenog mosta ili cestovnih ili željezničkih veza s Krimom, Kremlj bi bio prisiljen vratiti se pomorskoj opskrbi, ali trajekti i teglenice ne bi zadovoljili njegove logističke potrebe za borbe na Krimu i južnoj Ukrajini.
U međuvremenu, ukrajinske snage izvele bi tjedne udare na ruske snage i infrastrukturu kako bi degradirale neprijateljske vojne sposobnosti. Mete bi uključivale logistička čvorišta, zračne baze, zapovjedne i kontrolne centre, pomorska postrojenja i transportna čvorišta.
Ako bi Ukrajina uspjela u ovoj početnoj fazi operacije, morala bi izvršiti kopnene i amfibijske napade kako bi stekla uporište na Krimu - što je još jedan herkulovski napor. Zatim bi trebala nagomilati snage na više lokacija u sjevernom Krimu kako bi mogla zauzeti velike strateške objekte kao što su baza ruske Crnomorske flote u Sevastopolju, glavni grad Krima Simferopolj, obalni grad Feodosija i luka Kerč.
Kako bi postigla te ciljeve, Ukrajina bi trebala koncentrirati svoje snage u Hersonu i na novooslobođenom teritoriju na sjevernom Krimu, čineći ih ranjivima na ruski taktički nuklearni napad. Iz tog razloga (i zato što bi gubitak Krima mogao ugroziti Putinov režim), završna faza ove kampanje bila bi najopasnija.
Kakvo oružje treba Ukrajini za taj pothvat?
Čak i uz obilnu zapadnu potporu, Ukrajina bi imala problema s poduzimanjem takve operacije. Njemački tenkovi Leopard 2, britanski tenkovi Challenger 2, američki tenkovi M1 Abrams i borbena vozila pješaštva M2 Bradley obećani posljednjih tjedana sigurno bi poboljšali izglede.
Ali ukrajinska bi vojska trebala stotine ovih vozila kao i kapacitete za zračne napade (ili desetak dobro naoružanih borbenih bespilotnih letjelica ili stotine manjih protuoklopnih bespilotnih letjelica za jednokratnu upotrebu), tisuće projektila HIMARS (High Mobility Artillery Rocket System) i rakete dugog dometa, te desetke tisuća topničkih granata.
Također bi trebala snažno zrakoplovstvo s ljudskom posadom i inženjeriju te amfibijski i logistički kapacitet za prodor kroz utvrđene ruske obrambene linije, čišćenje stotina kilometara okupiranog teritorija i provođenje desantnih i kopnenih napada za prelazak na Krim i izbacivanje ruskih snaga.
Rat bi zbog neodlučnosti Zapada mogao potrajati
Nevoljkost Zapada da u potpunosti podrži Ukrajinu i porazi Rusiju - ilustrirana i trajnim otporom Washingtona i njegovih saveznika da Ukrajini pošalju sve potrebne sustave naoružanja i njihovim dugim rokovima za isporuku onoga što su obećali - potkopava sposobnost Ukrajine da provede takvu ofenzivu i vjerojatno će uzrokovati da se rat protegne duboko u 2023. godinu. Ovo je recept za postupnu eskalaciju.
Vojni gubitak Krima zadao bi težak udarac Putinovom kredibilitetu, koji bi, ako se rat bude odužio, mogao pribjeći tajnim sredstvima kako bi upozorio NATO da ne podupire Ukrajinu, provodeći napade na računalne mreže i infrastrukturu u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama ili uzrokujući industrijske kemijske ili nuklearne nesreće u Ukrajini kako bi pokazao svoju spremnost na eskalaciju.
Zapad je do sada pokazao malo apetita za rizik, pa bi Putin mogao pomisliti da može blefirati na putu do sporazuma s Ukrajinom koji bi potvrdio njegove zahtjeve. No, zapadni dužnosnici danas su manje zabrinuti zbog ruskog zveckanja nuklearnim oružjem nego što su bili prije.
Formula za potencijalnu eskalaciju do nuklearnog rata
A pred sve većom ruskom eskalacijom, euroatlantska odlučnost da podupre Ukrajinu će se održati, kao što se održala tijekom cijelog rata. Umjesto popuštanja, Zapad će na postupnu eskalaciju Kremlja odgovoriti postupnim povećanjem vojne potpore.
Kao rezultat toga, NATO i Rusija nastavit će se približavati sukobu, progresivno povećavajući rizik da nesreća ili pogrešna procjena izazovu rat širokih razmjera. Ovo je formula za požar i za potencijalnu eskalaciju od konvencionalnog do nuklearnog rata.
Putin zapravo nema interesa boriti se s NATO-om. To je jasno stavio do znanja ne ostavljajući nikakve konvencionalne vojne sposobnosti za takav sukob. Ali to ne znači da ruski čelnik nije voljan igrati opasnu igru sa Zapadom. I što se ta igra dulje razvlači, veća je šansa da će završiti tragedijom.
Zapadne sile ne moraju riskirati opasan i dugotrajan rat. One mogu pomoći da se sukob dovede do brzog završetka isporukom oružja, opreme i logističke podrške koja je Ukrajini potrebna da protjera ruske trupe sa svih okupiranih područja sjeverno od Krima i da ugrozi kontrolu Moskve na poluotoku.
Zapad mora učiniti puno više ako želi uvjeriti Putina da se povuče s Krima
Ukrajina upravo sada pobjeđuje uz tek umjerenu potporu Zapada. Tenkovi i drugi materijali koje su nedavno obećali SAD, Njemačka i razne druge europske sile nedvojbeno će dati Ukrajini još veću prednost. No, da bi uvjerile Putina da mu je bolje da se povuče s Krima, zapadne će zemlje morati učiniti mnogo više.
Morat će ukinuti umjetna ograničenja na vojnu pomoć Kijevu i opskrbiti ga oružjem dugog dometa koje bi Ukrajini omogućilo da u napadu igra jednako dobro kao u obrani. I morat će isporučiti stotine tenkova, oklopnih transportera, bespilotnih letjelica, zrakoplova i drugog oružja potrebnog za prijetnju oslobađanju Krima.
Umjesto da dopusti da se sukob oduži tijekom zime, Bidenova bi administracija trebala pomoći Ukrajini da brzo i odlučno završi rat. To bi moglo omogućiti da se konačni status Krima odredi pregovorima, a ne silom, čime bi se Ukrajinu i Rusiju poštedjelo tragedije još jedne godine borbi.
To bi također osiguralo ukrajinsku demokraciju, odvratilo autoritarne sile od razmatranja vojne agresije u budućnosti i smanjilo rizik od nuklearne eskalacije koja bi mogla prerasti u egzistencijalni sukob, zaključuje Foreign Affairs.