Foto: Index/FaH
SVE JE manje državni firmi, sve je manje dobrih sinekura, a vlada glad za državnim novcem i dobro plaćenim političkim namještenjem. Glad za mjestima gdje će porezni obveznici plaćati nerad i nesposobnost sitnih političara velikog ega. Pa što napraviti? Promijeniti propise i uvesti više profesionalnih političara! Upravo je to i napravljeno!
Nije dugo trebalo da se pokaže kako nova vlast, ne da ne planira neku racionalizaciju uprave, već zapošljava nove uhljebe i to na razini državnih dužnosnika – uvodeći državne tajnike. Pa naravno da se onda mora dizati PDV, treba novca za novu razinu dužnosnika – i to ne onih niskih, već finih, dobro plaćenih, narodski bi rekli – dobro uhranjenih.
Samo čekamo da počne priča kako eto porezi rastu jer nedostaje bolnicama, učiteljima, vatrogascima i sličnim kategorijama – nedostaje iz sasvim drugog razloga. Plijena je sve manje, a i ovaca koje treba šišati je sve manje. Pa se našlo rješenje – novi šišači novaca, novi koji će dobivati svoje plaće na račun vas koji naivno plaćate poreze i mislite kako time pomažete Hrvatskoj. Pomažete, ali novim uhljebljenjima o vašem trošku.
Kao bi sve bilo ljepše i prošlo što je moguće više „ispod radara“, izmjena je napravljena tiho, a novi dužnosnici su omogućeni izmjenama par suhoparnih i dosadnih propisa koje malo tko čita. Kako su to napravili? Na najbolji mogući način – ukinuli zamjenike ministara (to ide vani kao „racionalizacija“) te uveli državne tajnike – kojih će biti par puta više.
Kako izgleda državna uprava?
Imamo ministra koji upravlja ministarstvom. Ministar je do sada imao i zamjenika, koji je uglavnom radio ništa – ako ga ministar nije na nešto ovlastio, zamjenik bi uglavnom mijenjao ministra ako je dulje na putu ili onih par tjedana kada je ministar na godišnjem. Ukratko, vjerojatno najbolje mjesto u državi – zamjenik ministra. Sva prava i povlastice kao u ministra, a ne potpisujete skoro ništa.
Ispod ministra su bili pomoćnici ministara – u pravilu upravljaju jednom cjelinom ministarstva koja se zove uprava. Recimo, pomorski promet, cestovni promet, šumarstvo, zaštita voda. Negdje 50, negdje (posebno kada postoje odvojene jedinice tipa lučkih kapetanija) i puno više službenika. Znači, jedan ministar, jedan zamjenik, nekoliko pomoćnika. Oni su državni dužnosnici, politički imenovani i odlaze sa svakim izborima.
Ispod njih imamo službenike. Recimo da imate desetak godina staža i fakultet – najvjerojatnije ste viši savjetnik. Radite u nekom odjelu, koji ima svoj šefa. Taj odjel je dio neke službe – koja opet ima svog šefa. Iznad službe je sektor, opet sa svojim šefom (već su trojica), a par službi čini upravu, koju vodi već spomenuti pomoćnik ministra, državni dužnosnik.
Ponovimo kraće: u „klasičnom“ hrvatskom sustavu državne uprave do državnog dužnosnika nekog ministarstva imate tri organizacijska stupnja: odjel-sektor-služba. Ima par izuzetaka, ali ovo je ono tipično. Ove razine vode profesionalni činovnici. Od vas kao službenika do ministra – jedno četiri razine šefova. I onda ova vlast kaže – nije dovoljno!
Što su sada napravili?
Vlada HDZ-Most predlaže ukidanje zamjenika ministara – složiti ćemo se, dobar potez, ionako nisu ničemu služili. Ali, uvodi jednu novu razinu – državne tajnike. Državni tajnici stoje između pomoćnika i ministra.
Dakle sada imamo: ministar – državni tajnik – pomoćnik ministra, pri čemu „ministar može imati jednog ili više državnih tajnika koje na prijedlog predsjednika Vlade imenuje Vlada Republike Hrvatske“.
Umjesto dosadašnjih zamjenika ministara (kojih je bilo koliko i ministara) imenovano je za sada 26 državnih tajnika, a očekuje se imenovanje još njih desetak. Na svakom zamjenika ministra tako ide i do tri nova državna tajnika! Pri čemu ostaju i pomoćnici ministara kao državni dužnosnici! Opširnije.
Dakle, administrativni sustav koji između službenika i ministra ima četiri razine šefova sada gura i petu razinu i to dobro plaćenih šefova, koji su po koeficijentu plaće između pomoćnika i ministra.
Ukida se jedna razina profesionalnih političara i uvodi nova razina – još brojnijih profesionalnih političara, pa će onda kada treba nešto napraviti doći nalog od ministra državnom tajniku, pa pomoćniku, pa u sektor, službu, odjel i onda onom našem višem savjetniku. Koliko je to razina upravljanja? Kao da radite iskrcavanje na Normandiju, a ne vodite državu koja ima stanovnika koliko i jedan oveći europski grad! Je li uopće netko napravio istraživanje da li nam ovoliko razina upravnog sustava treba? Naravno da nije – jer treba uhljebiti „naše ljude“.
A što će Hrvati napraviti?
A znate što će Hrvati napraviti na to što im se diže PDV i povećava broj državnih dužnosnika, dakle profesionalnih političara? Pa isto što će napraviti i prosječna ovca kada dođe red za šišanje – potruditi se da je ne boli previše i čekati da joj ponovno naraste dlaka kako bi je ošišali.
Pričati će se u ovoj zemlji o nezaposlenima, blokiranima, sklanjati glava kada netko kopa po kontejnerima, ali za sve veći broj državnih dužnosnika nitko se neće pobuniti, nitko neće reći ni jednu jedinu riječ, možda će jedino dosta njih provjeriti tko su novi imenovani dužnosnici, da li ima netko među njima poznat, možda bivši susjed ili frend iz škole, kako bi ponizno sutra nazvali i molili za kakvo sitno plaćeno mjesto za sebe, ženu, sina…
Neki će naravno reći da je eto samo bitno da su pobijedili „njihovi“, a ne „crveni“, makar i „njihovi“ i „crveni“ u obliku nepostojeće SDP oporbe jedu u finim restoranima s bijelim stolnjacima, različitim čašama za različita arhivska vina i posebnim priborom za ribu. Sve što većina raje koja se dere u nacionalnom zanosu nije u životu uzela u ruku.
U ovoj državi, u kojoj politika smije i može sve, bez da se itko išta pobuni i prosvjeduje – u biti više ne treba žaliti nikoga. Treba žaliti samo djecu koja odrastaju u lošim uvjetima jer samo djeca nisu kriva za ovu licemjernu Hrvatsku.
Penzioner koji preživljava s 2000 kuna i onaj što nema za platiti grijanje i radnik što čeka dobiti plaću zarađenu prije pola godine – upravo su svi oni svojom šutnjom stvorili ovakvu Hrvatsku. Sramotnu, lažljivu i pokvarenu Hrvatsku u kojoj politika može sve što joj se ćefne, a da nitko protiv toga ne kaže ništa. Svi šute i nadaju se kao kmetovi komadiću koji će im možda feudalac dati, ako uzme drugoj sirotinji.
Uostalom, ima ona stara krilatica: „Iz pobjede u blagostanje!“ Novi državni tajnici će je upravo ispuniti, o vašem trošku. Uživajte i spremite se za još koje šišanje, trebati će državi novca! A dok ima ovaca, bude i vune.