DRŽAVE koje je zahvatilo "Arapsko proljeće" različito se odnose prema svrgnutim diktatorima, pri čemu se nameće pitanje koji je najispravniji, prenosi Deutsche Welle.
Vladali su desetljećima, dok ih nije svrgnuo vlastiti narod: bivši predsjednik Tunisa Zine al Abidine Ben Ali, dugogodišnji egipatski predsjednik Hosni Mubarak, u Libiji Moamar al-Gadafi i jemenski predsjednik Ali Abdulah Saleh.
Nakon svrgavanja s vlasti, svaki od njih doživio je drugačiju sudbinu, piše Deutsche Welle.
Različite pravne sudbine
"Ben Ali je prvi predsjednik kojega je s te pozicije svrgnulo “arapsko proljeće”. U siječnju 2011. godine je pobjegao u Saudijsku Arabiju u kojoj se ne mora bojati da će biti pravno gonjen. Za razliku od Ben Alija, egipatski predsjednik Hosni Mubarak je odlučio ostati u zemlji i sada pred (nacionalnim) sudom mora odgovarati za svoja djela. Gadafi je svoje obećanje održao: borio se do posljednjeg daha. Umro je kratko nakon što je pao u ruke libijskih pobunjenika. Okolnosti njegove smrti su još uvijek nerazjašnjene. Jemenski predsjednik se odlučio za podnošenje ostavke uz uvjet da mu bude zajamčen imunitet i s obzirom to, možda neće nikada biti izveden pred sud", prenosi Deutsche Welle.
Problemi pravne države
Međutim, postavlja se pitanje pred kojim bi sudom bivši diktatori trebali odgovarati? Jesu li za to nadležne pravosudne institucije zemalja iz kojih dolaze ili sud kao što je Međunarodni kazneni sud u Haagu?
U ovakvim slučajevima pravna država postoji samo na papiru. Pristranost u suđenjima diktatorima je prevelika.
"U puno slučajeva se optuženi nije uopće saslušao, a Sadam Husein je pogubljen odmah nakon izricanja smrtne kazne bez obzira što još nije bio iscrpio sve pravne puteve na koje je imao pravo", kaže Reinhard Merkel, profesora za kazneno pravo i pravnu filozofiju na sveučilištu u Hamburgu.
André Bank iz Instituta za bliskoistočne studije u Hamburgu (GIGA) se boji da će se slično dogoditi i u iračkoj susjedi Siriji. Tamo već deset mjeseci režim vrši nasilje nad demonstrantima. Mnogi pripadnici oporbe više ne traže da se Asadu pošteno sudi, već žele njegovu smrt. Bank smatra da bi se u slučaju svrgavanja režima i Asadovog hapšenja mogao ponoviti scenarij iz Libije, prenosi Deutsche Welle.
Sirija i međunarodna zajednica
"Upravo to za demokratsku Siriju može predstavljati problem“, upozorava Michael Boethe, umirovljeni profesor za međunarodno pravo sveučilišta u Frankfurtu.
André Bank u ovome vidi dilemu zapadnih i europskih država. Iako je sirijski predsjednik Bašar al-Asad možda odgovoran za ubojstvo nekoliko tisuća Sirijaca i puno pripadnika oporbe traži njegovu smrt, zapadne vlade bi morale inzistirati na poštenom procesu - a da pritom ne izgleda kao da Sirijce koji traže Asadovu smrt gledaju s visoka.