Ovih dana ukrajinsko ratište obilježio je pad gradića Vuhledara u Donjeckoj oblasti. 1. listopada u večernjim satima ukrajinska vojska je izdala priopćenje za javnost kako napušta Vuhledar. Time su potvrdili da su videosnimke s ruskim zastavama koje su objavljene u centru grada autentične.
Operativno zapovjedništvo ukrajinskih snaga izjavilo je da je nakon ruskih napada na bokove postojala prijetnja opkoljavanja grada, stoga je vrhovno zapovjedništvo dalo dopuštenje za izvođenje manevra izvlačenja postrojbi radi očuvanja ljudstva i vojne tehnike.
Povlačenje
Već je neko vrijeme bilo izvjesno da će se ukrajinske snage morati povući iz Vuhledara. Budući da je obrana bila u nepovoljnom položaju duže vrijeme, bez prave podrške, ovo je bio jedini razuman potez zapovjedništva. Iako se to najavljivalo, postoje neke analize kako je izvlačenje možda bilo potrebno napraviti i ranije. Navodno su se ukrajinski vojnici zadnjih dana morali izvlačiti pješice, jer ih je bilo nemoguće evakuirati.
Neke grupe su bile potpuno dezorijentirane jer im radiouređaji nisu radili. Ukrajinske obrambene linije su uništene zračnim i termobaričnim bombama.
Gubitak Vuhledara
Napad na grad se odvijao istodobno s relativno brzim napredovanjem u smjeru Pokrovska. Oba ova pravca su zapravo dio plana ruskog zapovjedništva da uđe u pozadinu glavnih obrambenih linija OS Ukrajine zapadno od Donjecka. Drugim riječima, to je bio pokušaj da se okruži veliki dio fronta zapadno od Donjecka. Time bi se ukrajinske snage morale povući prema Zaporižji i Dnjipru. U tom smislu, jedan od ključnih gradova na tom potezu bio je Vuhledar.
Gubitak Vuhledara za ukrajinsku vojsku je značajan udarac, ne toliko zbog važnosti samog grada, već zbog toga što je grad bio vrlo jaka utvrda. Generalno, prva utvrđena linija na tom pravcu koja se gradila još od 2014. godine praktički više ne postoji. Ruske snage su na tom pravcu zauzele, osim Vuhledar, Marjinku te Avdijivku. Sada se postavlja pitanje gdje ukrajinske snage mogu napraviti novu, sličnu utvrđenu liniju.
Najlogičnijim točkama smatraju se mjesta Bogojavljenka i Kurahove. Upravo prema tim mjestima i ruska vojska nastavlja s napredovanjem, kako bi skratila vrijeme ukrajinskim snagama da se regrupiraju i utvrde.
Također, osim vojnog, Vuhledar ima i strateški značaj. Gradić je tek na nekih 20 kilometara od željezničke pruge koja povezuje Donjeck s Mariupoljem i Krimom. Ruske snage su još u 2022. godini pokušale zauzeti Vuhledar upravo iz tog razloga. Kako bi riješili taj problem, Rusi su počeli graditi alternativnu cestu istočno od Volnovahe, ali to još uvijek nije dovršeno. Ispod same željeznice postavljena je utvrda koja bi poslužila kao prepreka u slučaju da ukrajinske snage pokušaju napraviti prodor na tom dijelu.
Sada s odsijecanjem Vuhledara Rusi će moći relativno neometano koristiti željeznicu od Donjecka do Mariupolja i Krima, što će generalno pojednostaviti logistiku ruskoj vojsci.
Posjet Zelenskog SAD-u
Drugi važan događaj jest posjet ukrajinskog predsjednika SAD-u koji, prema svemu sudeći, zasad nije doveo do rezultata koji se priželjkivao u Kijevu. Naime, službeni ciljevi posjeta ostali su neostvareni. Američki predsjednik, kao i ostali visoki dužnosnici SAD-a, negativno su odgovorili na zahtjev Kijeva za dopuštenjem korištenja projektila dugog dometa za gađanje ciljeva na ruskom teritoriju, što je bila ključna točka u "planu pobjede" predsjednika Zelenskog.
Iako su službeni komentari vrlo šturi, jasno je iz američkih medija da je Plan pobjede dobio skeptičnu ocjenu od Bijele kuće. Prema njima, prijedlozi Zelenskog o daljnjem vođenju rata sve više nailazi na otpor i skepsu na Zapadu, uključujući i SAD. To se osim spomenutog dopuštenja za korištenje oružja odnosi i na samu opskrbu Ukrajine oružjem. Generalno govoreći, događa se nekakva opća revizija u pristupu ratu u Ukrajini.
S druge strane, zemlje globalnog juga intenzivirale su svoje mirovne inicijative. Kao mirovnu inicijativu, zemlje globalnog juga podržale su kinesko-brazilski plan o deeskalaciji u šest točaka. Unutar tog plana je "problematična" točka prema kojoj bi strane trenutno trebale stati s vojnim djelovanjem. U tom kontekstu, vrlo vjerojatno (nigdje nije eksplicitno navedeno) bi se primirje moralo uspostaviti na trenutnoj liniji bojišnice. To u ovom trenutku ne odgovara ni Moskvi ni Kijevu.
No, ako i Zapad krene s inzistiranjem na primirju, što još nije na vidiku, tada bi Ukrajina i Ruska Federacija bile pod velikim pritiskom da se krene u tom smjeru. Osim toga, ako se nastave proturječja između Kijeva i zapadnih partnera, to bi dodatno moglo napraviti unutarnje političke probleme Kijevu.
Trumpovo nezadovoljstvo
Pri tome za Kijev nije nevažno kako će proći predsjednički izbori u SAD-u. Upravo u jeku intenzivne kampanje dogodio se ovaj posjet. Zbog tog je posjeta predsjednički kandidat Donald Trump burno reagirao u javnosti. Zelenski je doletio u Pennsylvaniju kako bi posjetio tvornicu streljiva. Budući da je Pennsylvania jedna od "swing" država, za koje se vjeruje da će odlučiti o ishodu izbora, jasno je zbog čega je Trump reagirao.
Osim toga, Trump je na svojim skupovima počeo otvoreno kritizirati ukrajinskog predsjednika. Na skupu upravo u Pennsylvaniji, nakon posjeta Zelenskog spomenutoj tvornici, Trump je podrugljivo oponašao Zelenskog. No, bilo kako bilo, Trump se sastao sa Zelenskim u New Yorku. U kratkoj poruci navedeno je da je i Trumpu predstavljen Plan pobjede.
"Mislim da imamo zajednički stav da se rat u Ukrajini mora zaustaviti. Putin ne može pobijediti. Ukrajinci moraju pobijediti", rekao je Zelenski prije sastanka. Osim toga, razgovaralo se o situaciji na frontu, operaciji u Kurskoj oblasti, gubicima ruske vojske, posljedicama rata za Ukrajinu i ulozi sustava protuzračne obrane Patriot.
Ipak, američki analitičari smatraju da se teško moglo očekivati nešto pozitivno u tom susretu. Republikanci okupljeni oko Trumpa sve više "emitiraju" njegove stavove, uključujući i one vezane za Ukrajinu. Tako da su se mogle čuti jasne optužbe na račun Zelenskog da podržava kampanju demokratske kandidatkinje Kamale Harris.
Vraćajući se na Plan pobjede, izvjesno je ipak da Kijev neće dobiti odobrenje za uporabu projektila prije izbora. Doduše, teško je nagađati kako će se situacija razvijati nakon izbora. Kao "utjehu", američki predsjednik je najavio izdvajanje gotovo osam milijardi dolara kao još jedan način pomoći Ukrajini do kraja godine u vidu oružja i nastavka obuke ukrajinskog vojnog osoblja.
Strah od eskalacije
Kao najčešći razlog za nedozvoljavanje gađanja projektilima na ciljeve na ruskom teritoriju, zapadni mediji spominju strah od eskalacije. Jasno je da u tom smislu i Kremlj zaoštrava retoriku mijenjanjem nuklearne doktrine, iako ona suštinski sama po sebi ne mijenja puno toga. Ipak, drugi mogući razlog odbijanja vjerojatno je unutarnja situacija u SAD-u.
Ako bi sada Bijela kuća dala takvu vrstu dopuštenja, jasno je da bi republikanci to obilato iskoristili kao najavu Trećeg svjetskog rata. U tom slučaju, ako se nešto dramatično ne promijeni, moguć je scenarij, ako demokrati osvoje izbore, da Ukrajina takvu vrstu dopuštenja dobije nakon izbora. Međutim radi se tek o nagađanju.
Službeno je najavljeno da će se rasprave oko Plana pobjede nastaviti 12. listopada, kada bi se trebali sastati čelnici SAD-a, Velike Britanije, Njemačke i Francuske. Ipak, analitičari najavljuju da će se u Berlinu razgovarati o drugim temama, ističući primirje kao jednu od tih tema. U slično vrijeme održavat će se summit zemalja BRICS-a u ruskom Kazanu. Nakon toga u studenom se održavaju američki izbori.
U pogledu rata, listopad i studeni će biti vrlo važni mjeseci za Ukrajinu. Očekuje se da na summitu BRICS-a zemlje globalnog juga (prije svega Indija i Kina) nastave s pritiskom na Rusku Federaciju da se uspostavi primirje, dok s druge strane tek treba vidjeti u kojem će smjeru ići zapadni partneri Kijeva.
Kao što je spomenuto u ranijim analizama, koordinirani pritisak Zapada i Juga jedino mogu zaustaviti rat u Ukrajini i uspostaviti nekakvo primirje. S druge strane, ako pritisak ne bude koordiniran, rat će se gotovo sigurno nastaviti u punom jeku.