NA TRGU u Caracasu, pred svojim pristašama koji su sa zastavama u rukama izvikivali slogane podupirući demokraciju, 35-godišnji predsjednik Narodne skupštine Juan Guaidó, iz obalnog grada La Guaira, zakleo se da će “osigurati svu moć predsjedništva da okonča uzurpaciju”. Svi mediji o ovom događaju izvijestili su sljedeće: “Guaidó se proglasio predsjednikom Venezuele.”
Guaidó nije “sam sebe proglasio” predsjednikom
No upotreba tog izraza, odnosno ideja da je “proglasio sam sebe”, sugerira da je riječ o banana državi u kojoj se dogodio pokušaj preuzimanja tuđe zemlje, piše za CNN Fabiana Sofia Perera sa Sveučilišta George Washington.
Način na koji se o tom događaju izvještavalo pogrešno prikazuje ono što se dogodilo u Venezueli ove srijede. Guaidó nije “sam sebe proglasio” predsjednikom te južnoameričke države. On je preuzeo presjedanje Venezuelom onako kako to Ustav te zemlje propisuje.
Narodna skupština u kojoj je opozicija na vlasti bojkotirala izbore
Guaidó je izabran kao zastupnik države Vargas u Narodnoj skupštini Venezuele u prosincu 2015. godine. Bio je dio opozicije koja je zaslužna za Madurov prvi izborni poraz u nacionalnom parlamentu, na što je odgovorio pokušajem ograničavanja moći tog tijela. Uz pomoć Vrhovnog suda Venezuele, koje uopće nije neovisno, donesena je odluka koja je išla na ruku Maduru - da se sva moć Narodne skupštine prenese na sud. Sud je kasnije promijenio tu odluku. Nekoliko mjeseci poslije, Maduro je sazvao nove izbore za novo tijelo - Nacionalnu ustavotvornu skupštinu - koje je trebalo preuzeti zakonodavnu moć. Opozicija je te izbore bojkotirala. No u međuvremenu je imala kontrolu nad Narodnom skupštinom, koja je nastavila raditi s ciljem da pronađe načine za ponovnu uspostavu demokratskog poretka u Venezueli.
Madurov potez protiv Narodne skupštine te prividni izbori za Nacionalnu ustavotvornu skupštinu privukli su pažnju međunarodne zajednice. A SAD je već 2017. godine opomenuo Venezuelu sankcijama. Cijela zemlja je ušla u krizu u kojoj se i danas nalazi. Ekonomija propada zbog snižavanja cijena goriva i lošeg upravljanja izvorima nafte. Nakon sankcija i nezadovoljstva koje je počelo rasti, opoziciji se otvorila mogućnost za reakciju.
Na izborima u svibnju 67 posto glasača izabralo Madura, opozicija bojkotirala izbore
Maduro je sazvao izbore u svibnju 2018. godine. U to vrijeme zemljom je vladala ekonomska i humanitarna kriza i milijuni ljudi napuštali su zemlju u potrazi za hranom i lijekovima. Maduro je zabranio opozicijskim kandidatima da sudjeluju u izborima pa je opozicija bojkotirala izbore. No Maduro je unatoč tome na izborima proglasio pobjedu, a za njega je glasalo 67 posto glasača.
Venezuela nije bila demokratska zemlja pod Madurovom vlašću
Ovi lažni izbori potom su rezultirali još većim sankcijama za režim. Jasno je da u danima koji su prethodili Guaidóvom nastupu na trgu, Venezuela nije bila demokratska država. Štoviše, utjecajna organizacija Freedom House označila je Venezuelu kao “neslobodnu” u 2017. godini pa se ona tako pridružila Kubi kao druga “neslobodna” države zapadne hemisfere.
Venezuela je bila osiromašena zemlja pod vodstvom diktatora unatoč tome što je bogata naftom. No od ostalih osiromašenih zemalja bogatih naftom kojima vladaju diktatori, razlikovala se po tome što je blizu SAD-a, nalazi se u regiji u kojoj vlada mir i njeni građani spremni su boriti se kako bi obnovili demokratski poredak, i to demokratskim metodama.
Većina demokratskih zemalja nije poslala izaslanike na drugu Madurovu inauguraciju
Mogućnost da to učine otvorila se u siječnju. Nakon što se proglasio pobjednikom predsjedničkih izbora 2018. godine, Maduro je drugi put inauguriran 10. siječnja 2019. godine. Većina demokratskih zemalja u regiji ovog puta odbila je prihvatiti Madura kao predsjednika Venezuele.
Samo nekoliko prijateljskih država poduprlo ga je tog dana i tako otkrilo prirodu svojih režima. A to su Bjelorusija, Bolivija, El Salvador, Nikaragva, Turska i Rusija koje su poslale svoje predstavnike na Madurovu inauguraciju.
Madurova vladavina nije ustavna
Prema Ustavu Venezuele, svi građani te države moraju se brinuti za očuvanje ustavnog poretka (članak 333). Isto tako, Ustav predviđa da građani ne priznaju nijedan režim koji je protiv vrijednosti i načela demokracije ili krši ljudska prava (članak 350). Madurov režim jasno je kršio demokratske principe i ljudska prava, kao što se može pročitati u izvještajima Freedom Housea i Organization of American Statesa (OAS).
Stoga je Madurova diktatorska vladavina aktivirala odgovornost građana da brane Ustav. Način na koji je Maduro izabran odredio je njegov režim kao nedemokratski.
Guaidó preuzeo odgovornost za vraćanje demokratskog poretka
Stoga kad je Juan Guaidó kročio na pozornicu ove srijede, on nije “proglasio sebe” predsjednikom, već je kao najviše rangirani demokratski izabrani dužnosnik u zemlji preuzeo odgovornost za vraćanje demokratskog poretka u državi.
SAD je odmah priznao Guaida kao predsjednika države, a slijedile su ih brojne druge demokratske zemlje, među kojima i većina susjednih.
Predsjednika Guaida sada čeka teška borba u nastojanju da zemlji vrati mir i prosperitet koji je imala prije dva desetljeća. A sve to mora odraditi dok se suočava s prijetnjama fizičkoj sigurnosti. Guaidó i narod Venezuele trebaju podršku onih koji brane demokraciju i ljudska prava.
Izvještavati o tome da je Guaidó sam sebe proglasio predsjednikom znači ne shvaćati kritičan trenutak u političkom životu zemlje od gotovo 30 milijuna stanovnika koji se bore da bi slobodno živjeli.