Foto: Shutterstock
Građani, ali i policija, javljaju da su klaunovi koji plaše ljude i djecu viđeni u više gradova, među ostalim u Osijeku, Slunju, Bjelovaru i Dubrovniku.
Na društvenim mrežama i YouTubeu objavljene su brojne fotografije i video zapisi klaunova među kojima su neki čak naoružani hladnim oružjem poput noževa i palica. Neki od filmova, stvarni ili namješteni, pogledani su više milijuna puta što znači da su autorima vjerojatno donijeli izdašnu zaradu. S druge strane raširili su štetan trend, a potencijalno i opasan strah od maskiranih ljudi. Osobito problematično to može biti u ovom dijelu godine, pred Noć vještica.
Strah od klauna
No neobičan fenomen istovremeno je još jednom podsjetio na činjenicu da postoje djeca i odrasli ljudi koji se boje klaunova čak i kada nemaju strašne maske ili oružje te kada se uz njih ne vezuju neke bizarne priče kao što je to trenutno slučaj ili kao što je bio u brojnim horor filmovima od 'Ono', preko 'Poltergeista', do 'Klauna'.
U psihologiji je poznato da strah od klaunova može biti ozbiljan do te mjere da postaje fobijom. Njezin uvriježeni naziv je coulrophobia, mada se termin ne može naći na službenom popisu poremećaja Svjetske zdravstvene organizacije niti Američkog udruženja psihologa.
Jedno od ključnih tumačenja ovog straha je pojava u prijevodu s enegleskog poznata kao 'dolina jeze'. Naziv, koji korijene vuče još od Freudovog koncepta jezovitog (Das Unheimliche), opisuje duboki pad u krivulji pozitivnih osjećaja koje u čovjeku izazivaju konstrukcije nalik na ljude. Prema toj hipotezi lutke, roboti ili klaunovi, koji nalikuju ljudima, ali ipak ne baš sasvim, kod mnogih će poticati osjećaje ugode sve dok sličnost nije previše velika. Kada ona prijeđe određeni prag od oko 70 do 80 posto, replike ljudi, a osobito leševi i zombiji, počet će izazivati veliku neugodu pa i strah. Krivulja privlačnosti naglo će pasti da bi konačno ponovno počela rasti kada se sličnost približi 100 postotnoj (pogledajte grafikon dolje).
U Wikipediji su predstavljene brojne hipoteze kojima se tumači fenomen 'doline jeze'. Mi smo ih izdvojili i saželi nekoliko, čisto za ilustraciju.
Odabir partnera. Ljudi na temelju vanjskog izgleda osjećaju prirodnu odbojnost prema nekim licima i tijelima jer im taj mehanizam omogućuje da automatski izbjegavaju odabir partnera niske plodnosti, slabog hormonalnog i genetskog zdravlja te slabog obrambenog sustava.
Poricanje smrtnosti. Susreti s neživim robotima koji nalikuju ljudima, osobito s onima koji izgledaju nedovršeno, rastavljeno ili nepotpuno, podsjećaju nas na vlastitu neizbježnu smrtnost, izazivaju strah od mogućnosti da smo i mi samo svojevrsni strojevi te da smo zamjenjivi i raspadljivi.
Izbjegavanje patogena. Ljudima je prirodno usađeno izbjegavanje svega što je povezano s ljudskim tijelom, što uključuje neke simptome koji bi ukazivali na određene defekte. Nedostaci ukazuju na moguće bolesti, a što su likovi koji ih nose sličniji ljudima, to više podsjećaju na bolesna ili mrtva tijela.
Paradoks sorita ili hrpe (problem definiranja u kojem trenutku hrpa zrnaca postaje ili prestaje biti hrpa). Prema ovoj hipotezi podražaji koji su istovremeno ljudski i neljudski podrivaju naš osjećaj ljudskog identiteta jer povezuju dvije kvalitativno različite kategorije, ljudsku i neljudsku kvantitativnom metrikom, stupnjevanjem sličnosti ljudskom.
Vjerska definicija ljudskog identiteta. Postojanje umjetnih kreacija nalik na ljude može biti prijetnja konceptu ljudskog identiteta. Naime, prema psihijatru Irvinu Yalomu ljudi stvaraju psihološku obranu kako bi izbjegli egzistencijalnu tjeskobu koja proizlazi iz smrtnosti. Jedna od tih obrana je osjećaj posebnosti, iracionalno uvjerenje da se starost i smrtnost odnose na druge, ali ne na nas. Susret s robotom koji je oblikom vrlo sličan čovjeku može poljuljati taj osjećaj posebnosti.