Dan nakon Generalnog štrajka, na koji su građane Srbije pozvali studenti četiri državna univerziteta, Arhiv javnih skupova saopštio je da je tog 25. januara na ulicama srpskih gradova protestovalo više od stotinu hiljada građana. Istovremeno, oko 14 000 pristalica predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prisustvovalo je "kontramitingu" u Jagodini.
"Generalni štrajk je uspio. Svako naše naredno okupljanje biće masovnije, posebno ako osnovne i srednje škole u Srbiji krenu u totalnu obustavu rada. Očekujem da nam se priključe i ostale profesije, prije svega advokati i dio radnika Elektroprivrede Srbije", kaže za index.hr Branislav Đorđević, student Filozofskog fakulteta u Novom Sadu koji ima poruku i za hrvatske studente:
Uoči razgovora koji smo vodili, studenti Univerziteta u Novom Sadu, koji su duže od dva mjeseca u protestu, imali su ne naročito prijatan "bliski susret" s policijom. Naime, interventna jedinica policije blokirala je most u novosadskom naselju Rumenka kako bi vojvođanske paore spriječila da traktorima dođu do studentskog kampusa u Novom Sadu i studentima pruže podršku.
"Gurali su nas, najavljivali napad, vikali… Bilo je napeto. A onda su se povukli."
Zašto se policija povukla, znate li?
Bilo nas je barem sedam puta više. Građani su pristizali i, budući da je rijeka automobila s obje strane mosta već bila blokirala prilaz, znali su da su u obruču i da nema šanse da dobiju pojačanje.
Režim bi konačno morao da shvati da ništa neće postići silom i prijetnjama.
Tko vam prijeti?
Vlast nam gotovo svakodnevno poručuje da ćemo izgubiti studentske domove, godinu, da će nas kazniti. Ne mogu da se dogovore što smo: jesmo li ludi, zbunjeni ili veoma dobro obučeni strani plaćenici. Trpimo pritiske, zastrašuju nas, pozivaju na informativne razgovore. Na meti su i naše porodice: roditeljima mojih kolege koji rade u javnim preduzećima prijeti se gubitkom posla.
Meta su i naši profesori. Rektor Univerziteta u Novom Sadu blizak je Srpskoj naprednoj stranci i, zajedno s dekanom jednog fakulteta pokušava da docentima, vanrednim profesorima i naučnim saradnicima koji nas podržavaju onemogući izbor u zvanje. Odgovornost za to prebacuju na nas studente, jer, eto, univerzitet držimo u blokadi. Profesore okreću protiv studenata, što neće proći.
Građani od političkih partija traže da studente i fizički zaštite od nasilja koje režim provodi nad njima. Što vi kažete?
Studenti su se ogradili od političkih partija, na blokadama ne zastupamo interese ni jedne. Drugim riječima, naši su zahtjevi politički, ali ne i stranački. Blokadama i akcijama koje preduzimamo ne upravljaju partije, kako to tvrdi vlast, nego Studentski plenumi.
Kada je riječ o zaštiti od nasilja režima, u subotu je prvi put novosadska opozicija stala između policije i studenata i tako nas i fizički odbranila. Između žandarmerije i nas stajali su gotovo svi odbornici i poslanici iz Vojvodine i Novog Sada.
Ne mislim da bi opozicija trebalo da ostane u stanju hibernacije; zadatak joj je da na svom terenu pokuša da završi svoj dio posla. Čujem da spominju izbore, ali mislim da prije toga postoje jasni i konkretni zahtjevi koje vlast nije ispunila.
Zahtjevi vas studenata?
Da. Već smo ih poslali nadležnim institucijama - Vladi Republike Srbije, resornim ministarstvima, Tužilaštvu. Ni jedan nije upućen Aleksandru Vučiću.
Odgovara vam upravo predsjednik Vučić, koji ponavlja da ste dobili traženu dokumentaciju o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu i da su svi vaši zahtjevi ispunjeni.
Vučiću od početka odgovaramo na isti način: Nisi nadležan!
Ne interesuje vas, dakle, šta predsjednik misli?
Ne. Vučić nije nadležan da ispunjava naše zahtjeve, da tjera policiju da obezbjeđuje naše skupove, da ih šalje i povlači, da objavljuje dokumentaciju… To nije njegov posao.
Ali je proglašenje vanrednog stanja, koje podrazumijeva i zabranu protesta, nadležnost ili posao predsjednika Republike. Jeste li razmišljali o tome?
Režim nema koherentan plan, a ni hrabrosti da krene u tu avanturu. Na ulicama je sve više incidenata, rastu i tenzije i represija; ipak, ne vjerujem da bi se drznuli da povuku tako rizičan potez. Prije bih rekao da će pokušati da nas umire.
Kako?
Da smijene nekog ministra, na primjer, i da to onda predstave kao ispunjavanje studentskih zahtjeva. A zahtjevi studenata Univerziteta u Novom Sadu su jasni: ostavke premijera Miloša Vučevića i gradonačelnika Novog Sada Milana Đurića. Ostavka premijera Vučevića značila bi pad Vlade, a onda i vanredne parlamentarne izbore. No, o tome se, kažem, može raspravljati tek nakon što vlast ispuni naše zahtjeve. Od njih pet, do sada je djelomično ispunila jedan.
Koji?
Objavljen je samo dio dokumentacije o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu, dok su stranice na kojima je ono što smo tražili - finansijska dokumentacija, izvođači radova, podizvođači, firme s dvoje fiktivno zaposlenih, čiji je osnivački kapital manji od deset eura i sl. - jednostavno istrgnute. Interesuje nas kako je rekonstrukcija nadstrešnice satri milijuna stigla na šesnaest. Gdje je nestalo 13 milijuna? U čijim je džepovima završio taj novac? Tko se sve ugradio?
Ako bi Tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo optužnice, brzo bismo riješili problem.
Režim tvrdi da imate koordinatore u inostranstvu, uglavnom u Zagrebu. Čemu su vas sve naučili?
Te me propagandne besmislice podsjećaju na spinovanje uoči 5. oktobra 2000. godine: nisu, dakle, građani na ulicama zato što se protive režimu Slobodana Miloševića, nego zato što je stigao netko sa Zapada i dao im novac da ga sruše. To je ista radikalna svijest, koja svuda vidi i pronalazi neprijatelje i koja Srbiji ne da naprijed.
Žao mi je što naša zemlja nije otvorena, što proganja ljude koji u nju dolaze, što ih hapsi, tjera ih da u policiji potpisuju nekakva priznanja, protjeruje i sl.
Kako to da na nedavno protjerivanje trinaest stranih državljana, među kojima pet Hrvatica, nije reagovala opozicija?
Veoma mi je žao što je ta vijest prošla ispod radara, što opozicija nije reagovala. U Srbiji se iz dana u dan situacija komplikuje, događaji se smjenjuju, pa više niste u stanju sve da ispratite. Filozofski fakultet u Novom Sadu više puta je podržao naše kolege iz Hrvatske, naročito onda kada su režimski mediji objavljivali fotografije pasoša i čitali imena hrvatskih studenata što su došli u Beograd na doček Nove godine.
Naše hrvatske kolege uvijek su dobrodošle na novosadski Univerzitet i Filozofski fakultet u Novom Sadu. Molim ih da ne čitaju to što pišu režimski mediji u Srbiji, da ne slušaju RTS dok govori o "hrvatskim špijunima"; molim ih da ne nasedaju na igre Aleksandra Vučića i nekih političkih krugova u Hrvatskoj, koji tvrde da se naša dva naroda mrze i da jedni drugima konstantno pokušavamo da urušimo države. Neka dođu u Srbiju, mi ćemo u Hrvatsku. Samo tako ćemo ponovo izgraditi mostove koje su oni godinama rušili. Zajedno smo u borbi za pravednije društvo, za bolji svijet.