SVE je više dokaza koji povezuju parazita koji se zna nastaniti u mačkama i inficirati njihove vlasnike s pojavom shizofrenije i nizom drugih neuroloških poremećaja u ljudi.
Iako postoje brojne studije koje ukazuju na to da parazit Toxoplasma gondii možda utječe na promjenu ponašanja ili obrasca aktivnosti u ljudi, ima i onih istraživanja koja nisu utvrdila nikakvu povezanost između tog mačjeg parazita i psihotičnih epizoda njihovih vlasnika.
Nova studija bi mogla malo više razjasniti situaciju, odnosno odgovoriti na pitanje zašto ima tako kontradiktornih nalaza o utjecaju parazita T. gondii na ljudsko ponašanje.
Simptomi toksoplazmoze
Ljudi se mogu inficirati spomenutim parazitom putem kontaminirane hrane, vode, nedovoljno kuhanog mesa (najčešće janjetine, svinjetine ili, rijetko, govedine), ali i izlaganjem izmetu zaražene mačke.
Infekcija obično prođe bez simptoma, a ako se oni razviju, može doći do akutne toksoplazmoze koja nalikuje mononukleozi. Zaraženi tada mogu imati vrućicu, mialgiju i osjećaj umora, navodi MSD.
Povezivanje toksoplazmoze i psihičkih oboljenja
Istraživanje iz 1995. naziva Could Schizophrenia Be a Viral Zoonosis Transmitted From House Cats? prvo je koje je ukazalo na povezanost između imanja mačke kao kućnog ljubimca u djetinjstvu i rizika od razvoja mentalnih bolesti u odrasloj dobi.
Međutim, kasnije studije nisu pokazale iste rezultate, što znači da bi u igri moglo biti mnogo više faktora od držanja mačke kao kućnog ljubimca.
"Domaće mačke se najčešće zaraze tim parazitom nakon jedenja glodavaca, a zarazne su samo tijekom narednih nekoliko dana ili tjedana. Stoga je za određivanje izloženosti T. gondii važniji faktor lovi li mačka glodavce nego ima li je netko za kućnog ljubimca", napisao je u studiji psihijatar Vincent Paquin sa Sveučilišta McGill u Kanadi.
Drugim riječima, kako objašnjava Paquin, mačke koje love glodavce, odnosno one koje izlaze iz kuće ili stana, vjerojatnije će doći u kontakt s parazitom koji uzrokuje toksoplazmozu u ljudi. Mačke koje vlasnici puštaju van bi u tom slučaju mogle prenijeti infekciju na djecu, koja bi u odrasloj dobi imala veći rizik od razvoja psihičkih bolesti.
Psihotične epizode većinom imali muškarci
Kako bi istražili ovaj mogući lanac prijenosa, znanstvenici su napravili anketu i ispitali oko 2200 ljudi. Postavili su im pitanja o tome jesu li imali mačku u djetinjstvu, o osobnoj povijesti, broju psihotičnih epizoda, ali i općenito o njihovom zdravlju, piše Science Alert.
Nakon analize ankete, ustanovili su da su muški ispitanici koji su tijekom djetinjstva imali mačku koja je lovila glodavce imali povećan rizik od psihotičnih iskustava u odrasloj dobi. Ta poveznica nije bila zabilježena u žena ili onih ispitanika čija mačka nije izlazila.
Treba uzeti u obzir i druge faktore
No znanstvenici su tvrdili da na pojavu psihotičnih epizoda utječu i drugi faktori koje su sudionici naveli u anketi, poput pušenja, učestalosti selidbe u djetinjstvu ili ozljeda glave.
"Ovo nije velika studija i ima svojih ograničenja, ali zanimljivo je uočiti koji faktori mogu predstavljati rizik. Čak i ako je veličina rizika mala na individualnoj razini, mačke i T. gondii su toliko prisutni u našem društvu da ako zbrojimo sve te male potencijalne učinke - onda to postaje potencijalno javnozdravstveno pitanje", rekao je Paquin za Medscape Medical News.
Istraživanje naziva Conditional associations between childhood cat ownership and psychotic experiences in adulthood: A retrospective study objavljeno je u časopisu Journal of Psychiatric Research.