IDEJA da je soj koronavirusa omikron svojevrstan izbavitelj iz pandemije, vrlo je opasna, upozoravaju stručnjaci.
Simplistički narativ glasi otprilike ovako: omikron se vrlo brzo širi, a uzrokuje blaže simptome, stoga bismo uz manji broj teško oboljelih i umrlih vrlo brzo mogli razviti kolektivni imunitet pa bi pandemija mogla završiti - mogli bismo je početi tretirati kao sezonsku gripu.
No, promotori ove ideje u toj optimističnoj priči propuštaju uočiti dva fundamentalna problema: 1) da je vrlo teško prognozirati kako će virus SARS-CoV-2 dalje mutirati (već nas je više puta neugodno iznenadio) i 2) da će mnogi ljudi koji prežive infekciju (a mnogi će i od omikrona teško oboljeti i umrijeti), čak i uz blaže simptome, završiti s dugim covidom (u tom smislu bilo bi pravilnije koristiti termin preživjeli nego oporavljeni koji se uobičajeno koristi).
Dugoročne posljedice uzrokuje covid-19, a ne cjepiva
Ovdje je paradoksalno da je jedan od ključnih razloga zbog kojih se ljudi odbijaju cijepiti strah od mogućih dugoročnih nuspojava cjepiva koje bi navodno mogle postati vidljive tek s vremenom. Takva percepcija temelji se na tlapnjama prema kojima su cjepiva nova i eksperimentalna te da se ne ispituju dovoljno dugo pa ne znamo kakve nuspojave mogu nastupiti koju godinu nakon cijepljenja.
No, sve više studija pokazuje sasvim suprotnu sliku prema kojoj upravo koronavirus uzrokuje dugoročne posljedice, a cjepiva ne ni nakon što su već više od godinu dana u upotrebi. Naime, SARS-CoV-2 nije uobičajen respiratorni virus kakvi uglavnom napadaju dišni sustav.
Zbog široke rasprostranjenosti receptora u ljudskom organizmu za taj virus on ulazi u gotovo sve stanice tijela, uključujući srce i mozak, pa je raspon teških posljedica iznimno raznolik.
Na Indexu smo već pisali o tome da covid-19 uzrokuje dugi covid kod gotovo pola ljudi kojima je infekcija potvrđena testiranjem, čak i ako su imali blage simptome.
Prema nalazima studije, koja je obuhvatila 250.000 necijepljenih odraslih osoba i djece kojima je dijagnosticiran covid-19, objavljene u uglednom časopisu JAMA, sudionici istraživanja doživjeli su niz zdravstvenih problema povezanih s covidom-19 koji su utjecali na njihovu opću dobrobit, njihovu pokretljivost ili na organske sustave.
Sveukupno, svaki drugi preživjeli doživio je dugotrajne manifestacije covida-19. Stope su uglavnom ostale postojane čak i nakon šest mjeseci, pa i duže.
> Nova studija: Velik broj zaraženih ima dugi covid. Što je to i što mogu poduzeti?
Mit prema kojem cjepiva uzrokuju neplodnost
Za ilustraciju, jedan od prominentnih mitova među protivnicima cijepljenja jest onaj prema kojem bi jedna od nuspojava cijepljenja mogla biti neplodnost.
Nova istraživanja pokazala su sasvim suprotno. Naime, covid-19 ne samo da je opasan za trudnice nego također smanjuje plodnost, osobito mušku.
Jedna od vodećih bolnica u Teksasu, Houston Methodist, na svojim je stranicama objavila popis cijelog niza štetnih utjecaja covida-19 na plodnost koji su potvrđeni u brojnim studijama, osobito kod teško oboljelih i hospitaliziranih:
- 19% pacijenata u jednoj studiji imalo je nelagodu u skrotumu koja ukazuje na upalu uzrokovanu virusom u vrijeme postavljanja dijagnoze.
- 39% pacijenata imalo je klinički nizak broj spermija u kineskoj studiji muškaraca koji su svi prethodno imali barem jedno dijete bez ikakve reproduktivne pomoći. Funkcija spermija bila je ugrožena u 61% slučajeva.
- 33% uzoraka sjemena u jednoj studiji pokazalo je nisku kvalitetu sperme i manju pokretljivost. 25% je također prijavilo nizak libido, a jedan pacijent je prijavio neuspjeh u postizanju erekcije. Bolesnice su također imale značajne hormonske promjene, što može biti pokazatelj poremećaja plodnosti kod žena.
- Iranska studija koja je analizirala uzorke sjemena pacijenata svakih 10 dana tijekom 60 dana otkrila je neravnotežu slobodnih radikala i antioksidansa, znakove upale i aktivaciju puteva koji potiču smrt spermija. Koncentracija sperme bila je smanjena za pet puta, a pokretljivost za dva puta.
- Talijanska studija koja je od ispitanika online ankete tražila da sami prijave dijagnozu covida-19 i simptome erektilne disfunkcije pokazala je da bolest povećava rizik gotovo šesterostruko.
Obdukcije preminulih pacijenata pokazale su sljedeće:
- 50% biopsija u studiji na Floridi pokazalo je smanjenu sposobnost proizvodnje sperme. 17% pokazalo je tragove upale u testisima.
- Uobičajene su štetne promjene na sjemenim tubulima u kojima se razvija sperma, kao i oticanje i zagušenje testisa, što je znak lokalizirane infekcije.
- Utvrđeno je oticanje i kongestija skrotuma, pronađena su crvena krvna zrnca u testisima i epididimisu, cijevi kroz koju teče sjeme, te stanjivanje sjemenih tubula i visoka razina mrtvih spermija.
Za sada nije poznato koliko su trajne ove posljedice te u kojoj mjeri ih uzrokuje varijanta omikron. No nema razloga vjerovati da omikron neće imati sličan učinak kao prethodne varijante.
Jedna nova studija slučaja objavljena u časopisu International Journal of Medicine pokazala je da covid-19 može dovesti do dugotrajnih štetnih učinaka na važne parametre muške plodnosti, posebno na DNA i morfologiju spermija.
„U ovom slučaju, vidjeli smo da čak i blaga infekcija može rezultirati dugotrajnim promjenama u morfologiji spermija i integritetu DNA sperme kod muškaraca te da može trebati mnogo više vremena (više od 4 mjeseca) nego što se prije mislilo (70-90 dana) za povratak u temeljno stanje parametara sperme ili da bi u konačnici čak moglo izazvati mušku neplodnost“, upozoravaju u zaključku autori.
Za navedeno postoji više logičnih objašnjenja. Među ostalim, SARS-CoV-2 da bi ušao u ljudsko tijelo i počeo se razmnožavati, mora se vezati za receptor ACE2, protein koji se nalazi na površini stanica u ustima, plućima, srcu i drugim područjima u cijelom tijelu. Među svim tkivima u tijelu, muški testisi pokazuju gotovo najvišu razinu ekspresije ACE2, što podrazumijeva da bi mogli biti meta virusne invazije.
Osim toga, SARS-CoV-2 je vrlo sličan virusu SARS-CoV-1, koji je uzrokovao pandemiju SARS-a 2003. i 2004. A već je ranije utvrđeno da je SARS-CoV-1 ciljao isti ACE2 receptor te da je imao štetne učinke na muške spolne organe.
Cjepiva ne uzrokuju neplodnost, naprotiv
S druge strane, istraživanja mogućih nuspojava cjepiva pokazala su da ona ne uzrokuju neplodnost.
Primjerice, jedna studija objavljena u uglednom časopisu JAMA https://jamanetwork.com/journals/jama/fullarticle/2781360 pokazala je da cijepljenje uopće nije utjecalo na kvalitetu spermija.
„U ovoj studiji parametara sperme prije i nakon 2 doze mRNA cjepiva protiv covida-19 nije bilo značajnog smanjenja bilo kojeg parametra sperme u ovoj maloj kohorti zdravih muškaraca.
Budući da cjepiva sadrže mRNA, a ne živi virus, malo je vjerojatno da će cjepivo utjecati na parametre sperme. Iako su ovi rezultati pokazali statistički značajno povećanje svih parametara sperme (nakon cijepljenja, op.a.), veličina promjene je unutar normalne individualne varijacije i na nju može utjecati regresija na srednju vrijednost.
Dodatno, povećanje može biti posljedica produženog vremena apstinencije prije uzimanja drugog uzorka“, napisali su u zaključku studije autori.
Covid-19 smanjuje kognitivne sposobnosti
Još rano u pandemiji zabilježeno je da SARS-CoV-2 napada i živčani sustav. Neki od prvih jasnih simptoma koji su ukazivali na tu mogućnost bili su gubitak okusa i mirisa te tzv. moždana maglica.
Jedno novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Oxford, objavljeno na platformi medRxiv, usporedilo je skenove mozga kod ljudi zaraženih virusom SARS-CoV-2 - kod 394 pacijenta s covidom-19 koji su bili pozitivni na infekciju sa skenovima 388 pacijenata u kontrolnoj skupini.
“Identificirali smo značajne učinke covida-19 u mozgu s gubitkom sive tvari u lijevom parahipokampalnom girusu, lijevom lateralnom orbitofrontalnom korteksu i lijevoj insuli. Kada se gleda preko cijele kortikalne površine, ovi rezultati su se proširili na prednji cingularni korteks, supramarginalni girus i temporalni pol”, navode autori u studiji.
Slične rezultate pokazala je i studija objavljena u Lancetovom časopisu EClinicalMedicine.
Konačno, neka nova istraživanja predstavljena u časopisu Nature pokazuju da djeca rođena u pandemiji pokazuju smanjene kognitivne sposobnoti. Primjerice, prema jednoj studiji objavljenoj nedavno na platformi MedRxiv bebe rođene u pandemiji postigle su gotovo dvije standardne devijacije niže rezultate na ispitivanjima kognitivnog razvoja (nalik na testove IQ-a) od djece rođene prije pandemije.
Također se pokazalo da su bebe iz obitelji s niskim primanjima, odnosno iz nižeg socioekonomskog statusa, doživjele najveće padove, da su dječaci bili više pogođeni nego djevojčice, te da su najviše bile pogođene grube motoričke sposobnosti.
Ovi nalazi poprimaju dodatnu težinu kada se uzme u obzir činjenica da su brojne studije pokazale da ljudi koji imaju manje kognitivne sposobnosti u prosjeku pokazuju manju sklonost pridržavanju mjera, da su manje skloni cijepljenju te da teže obolijevaju od covida-19.
Drugim riječima, moglo bi se reći da ljudima nesklonim mjerama, koji u prosjeku imaju manje kognitivne sposobnosti, prijeti rizik da im nakon težeg obolijevanja kognitivne sposobnosti postanu još manje.