Vojin Jelić (Knin, 1921.) preminuo je u Zagrebu 19. prosinca, a posljednji ispraćaj obavljen je jučer na zagrebačkom Krematoriju.
Jelić pripada istaknutim pripovjedačima poratne hrvatske proze, osobito onoga njezina dijela koji se bavio ruralnom, folklornom tematikom, preispitujući djelovanje mita, posebno u kulturi Srba u Hrvatskoj.
Pisao je o ljudima sa škrtoga kamenjara kninskog dijela dalmatinskog zaleđa. Tradicionalnim, realističkim, narativnim tehnikama primjerenima takvoj prozi, kako ističe književna kritika, Jelić je umio pridodati modernističke postupke kolažiranja, kadriranja i fragmenitranja.
Najvažnija su mu djela roman "Anđeli lijepo pjevaju" (1953.), zbirke novela "Ljudi kamenjara", "Limeni pijetao" i "Gorki bajami" i druga.
U posljednjoj knjizi "Pogledaj svoje ruke" (1996.), u prozno-dokumentarističkoj formi tretira "srpsko pitanje" nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske.