MNOGI ljudi uskoro bi mogli živjeti 150 godina, pokazalo je novo istraživanje, objavljeno 25. svibnja u uglednom časopisu Nature Communications.
No ono je istovremeno otkrilo da je to najvjerojatnije gornja granica prirodnog trajanja ljudskog života.
Očekivano trajanje života stalno raste
Očekivano trajanje života u svijetu u posljednjih se stotinjak godina više nego udvostručilo - s 31 godine u 1900. poraslo je na 72.2 godine u 2017. To produženje omogućili su faktori kao što su razvoj medicine, osobito cijepljenje i antibiotici, ali i kvalitetnija prehrana, higijena, hladnjaci, dostupnost čiste vode i dr.
No to nije maksimalno trajanje života, već statistička mjera prosječnog vremena trajanja života ljudi u trenutku rođenja, koja ovisi o godini rođenja i drugim demografskim čimbenicima, uključujući i biološki spol. Trenutno je ono najduže za japanske žene i iznosi 84.3 godine.
Kako se očekivano trajanje života produžava, očekuje se da bi i broj stogodišnjaka u 21. stoljeću trebao značajno porasti. Prema britanskom Uredu za nacionalnu statistiku (ONS), čak jedna trećina djece rođene 2013. u Velikoj Britaniji mogla bi doživjeti stotu.
Trenutno je, prema Guinnessovoj knjizi rekorda, najstarija živa osoba na svijetu Japanka Kane Tanaka koja ima 118 godina. Jeanne Calment, najstarija zabilježena osoba koja je ikad živjela, umrla je u Francuskoj u 122. godini.
Pokušaji umjetnog produžavanja života
U tehnološkim krugovima, osobito u Silicijskoj dolini, posljednjih je godina popularna ideja da bi se ljudski život mogao učiniti vječnim tako da se umovi ljudi prebacuju u računala. No za sada još nije jasno koliku bi moć trebala imati računala da simuliraju funkcioniranje ljudskog mozga. Naime, kada bismo htjeli kopirati baš sve funkcije jednog mozga sa svim neuronima i popratnom biologijom, sva računala koja danas postoje u svijetu ne bi nam bila dovoljna. Naravno, postoji mogućnost da nije neophodno kopirati kretanje baš svake molekule svakog neurotransmitera i hormona, poput dopamina ili oksitocina, da bismo uvjerljivo simulirali mozak određene osobe. No to je za sada još uvijek u domeni spekulacije.
Neki znanstvenici također smatraju da bi se ljudski život mogao značajno produžiti biološki, bez računala, umjetnim produžavanjem telomera, koje imaju važnu funkciju u dijeljenju stanica. Naime, krajevi kromosoma imaju svojevrsne zaštitne kapice u kojima se nekodirajući genski kod samo ponavlja i koje onemogućuju da prilikom dijeljenja stanica nastanu greške u DNA.
Budući da se sa svakim dijeljenjem telomere skraćuju, u jednom trenutku postaju toliko kratke da daljnje dijeljenje postaje nemoguće, pa se tkiva prestaju obnavljati, što vodi starenju i konačno smrti. Kada bi se telomere mogle produžiti, vjerojatno bi se moglo produžiti i trajanje života. Istraživanja su pokazala da oksidativni procesi, poput izlaganja suncu i štetnim kemikalijama ili nezdravoj hrani, skraćuju telomere. S druge strane, utvrđeno je da hrana bogata antioksidansima te niskokalorična prehrana i redovna gladovanja usporavaju trošenje telomera. No još uvijek nije dokazano da bi se produžavanjem telomera ljudski život mogao produžavati u nedogled. Štoviše, utvrđeno je da kod nekih sisavaca trajanje života ne korelira s dužinom telomera.
Koliki je prirodni maksimum?
U novom istraživanju tim znanstvenika pokušao je odrediti koliko bismo maksimalno mogli živjeti prirodno, bez gore navedenih i sličnih intervencija, zahvaljujući nekoj kombinaciji povoljnog ponašanja, povoljnih uvjeta i dobre genetike. Naravno, preduvjeti su da ne umremo od raka ili bolesti srca i da ne stradamo u prometnoj nesreći.
Autori tvrde da kada otklonimo sve moguće rizike, i dalje ostaje činjenica da sposobnost našeg tijela da povrati ravnotežu u svoje bezbrojne strukturne i metaboličke sustave nakon poremećaja blijedi s vremenom. Čak i ako prođemo kroz život s malo izvora stresa i bez teških kroničnih bolesti, taj postupni pad ograničava ljudski život na maksimalno 120 do 150 godina.
U novoj studiji Timothy Pyrkov, istraživač u tvrtki Gero sa sjedištem u Singapuru, i njegovi kolege proučavali su tempo starenja u tri velike skupine u SAD-u, Velikoj Britaniji i Rusiji. Kako bi procijenili odstupanja od stabilnog zdravlja, razvili su aplikaciju DOSI (Dynamic Organism State Indicator) za iPhone, koja je procjenjivala tempo starenja uzimajući u obzir dob, bolesti i stil života. Prema studiji, autori su, među ostalim, mjerili broj krvnih zrnaca i koraka prehodanih u danu. Aplikacija je koristila umjetnu inteligenciju kako bi utvrdila otpornost tijela i sposobnost oporavka od ozljeda ili bolesti.
"Izračun otpornosti na temelju tokova podataka o fizičkoj aktivnosti implementiran je u aplikaciju GeroSense iPhone", rekao je prvi autor studije, dr. Tim Pyrkov iz biotehnološke tvrtke Gero.
I za broj krvnih stanica i za broj koraka uzorak je bio jednak: kako se dob povećavala, neki čimbenici, neovisno o bolestima, uzrokovali su predvidljiv i postupan pad sposobnosti tijela da vrati broj krvnih stanica ili broj koraka na stabilnu razinu nakon određenih poremećaja. Aplikacija je pokazala da će potpuni gubitak otpornosti ljudskog tijela nastupiti tek negdje između 120. i 150. godine života ako se ključni trendovi određene osobe zadrže u starosti.
"Starenje kod ljudi pokazuje univerzalne značajke zajedničke složenim sustavima koji rade na rubu dezintegracije", kaže suosnivač Gera dr. Peter Fedichev.
"Ovaj rad je demonstracija kako se koncepti posuđeni iz fizičkih znanosti mogu koristiti u biologiji za ispitivanje različitih aspekata starenja i krhkosti kako bi se proizvele snažne intervencije protiv starenja", dodao je.
Kako se dugovječnost može povećati?
Gerov tim kaže da ljudi sa starenjem u prosjeku provode sve manje vremena u svojem optimalnom fiziološkom stanju.
S druge strane, autori smatraju da studija otvara vrata za pronalaženje novih tretmana i kliničkih istraživanja mogućih načina za usporavanje procesa starenja.
Autori vjeruju da bi jedan od ključeva za povećanje dugovječnosti, odnosno za pronalaženje eliksira života, mogle biti tzv. senescentne ili "zombi-stanice". To su žive stanice koje su postale nefunkcionalne, a povezuju se s brojnim bolestima karakterističnim za starenje, od artritisa do Alzheimerove bolesti.
Stručnjaci smatraju da bi genetske manipulacije, ograničavanje unosa kalorija i novi lijekovi mogli dodatno produžiti život.