DVADESET dana od početka rata koji je Rusija na čelu s Vladimirom Putinom pokrenula protiv Ukrajine, posljedice su strašne za obje zemlje. Ukrajinski gradovi trpe razaranje neviđeno od rata u Siriji ili, na europskom tlu, od ratova u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, broj ubijenih civila i vojnika odavno se kreće u tisućama, a zemlju je napustilo više od 2.5 milijuna izbjeglica, mahom žena i djece, očajnički tražeći utočište diljem Europe.
No posljedice su izuzetno teške i za Rusiju. Tisuće njenih vojnika već su bespotrebno izgubile život u Ukrajini - procjene se kreću od dvije do više od 12 tisuća vojnika, ovisno o izvoru - njen financijski sustav i ekonomija pod udarom zapadnih sankcija su na koljenima i rubu bankrota, zemlju je napustio niz zapadnih tvrtki, njeni građani također masovno bježe u inozemstvo, policija masovno privodi one koji prosvjeduju protiv rata kako bi spriječila još veće prosvjede, politički i ekonomski je izoliranija nego Sovjetski Savez.
U ekstremno kratkom roku pretvorila se ili je na putu da se pretvori u golemu Sjevernu Koreju.
Što je Rusija dobila za izvanrednu vojnu, ekonomsku, političku i ljudsku cijenu koju je platila? Rat koji je ušao u pat-poziciju, bez osvajanja ijednog većeg ukrajinskog grada osim Hersona na jugu, dok su predsjednik Volodimir Zelenskij i ukrajinska vlada i dalje u Kijevu i zasad odbijaju sve ruske ultimatume o “demilitarizaciji i denacifikaciji”, kao i o priznanju neovisnosti, odnosno ruskog suvereniteta u Donbasu i na anektiranom Krimu.
"Gotovo cjelokupno rusko napredovanje i dalje je u zastoju", glasi procjena Pentagona od ponedjeljka s kojom se slažu brojni analitičari.
A još prvog dana invazije, ruska politička analitičarka i suradnica u moskovskom Carnegie centru, Tatjana Stanova, zaključila je da ona predstavlja “početak kraja njegova režima koji se sada može osloniti samo na bajunete."
Mislio je da će svijet povjerovati u njegove laži o Ukrajini
Podsjetimo, Putin je u svom govoru kojim je obznanio početak rata neutemeljeno optužio NATO da podržava ukrajinske neonaciste i da se “počeo vojno razvijati u Ukrajini”, a Ukrajinu da priprema vojnu ofenzivu na odmetnuti Donbas i da namjerava proizvesti nuklearno oružje. Zaprijetio je da je "kijevski režim" odgovoran za svako daljnje krvoproliće - ako bude pružao otpor.
Neuvjerljivo je pokušao redefinirati beskrupuloznu i ničim izazvanu agresiju na susjednu, neovisnu i međunarodno priznatu zemlju kao “samoobranu od prijetnji", odnosno “zaštitu same Rusije od onih koji su Ukrajinu uzeli za taoca i pokušavaju je iskoristiti protiv naše zemlje i njenog naroda”. Usto je zaprijetio svakom tko se pokuša umiješati u rat sa strane “posljedicama koje nikada niste doživjeli u svojoj povijesti”.
"Bila je to izuzetno nasilna analiza, sa zabludama i paranoična... s mnogo povijesnih laži", komentirao je tada francuski ministar za Europu Clement Beaune.
"Kod Putina postoji neka vrsta gubitka veze sa stvarnošću za račun njegove ideologije koja se može opisati kao paranoična", rekao je za AFP francuski pisac Michel Eltchaninoff, autor knjige U glavi Vladimira Putina.
>> Putin je uspio ujediniti Zapad. To mu je najveća greška u životu
Ne možemo biti sigurni je li Putin zaista mislio uvjeriti ukrajinsku i svjetsku javnost u svoj propagandni narativ ili ga je ponudio tek reda radi, kao smokvin list za agresiju. Ali ono što je neporecivo je da je najveći dio Europe i veliki dio svijeta odlučno odbacio njegove prozirne izlike.
Tome najbolje svjedoči rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda o osudi ruske agresije i pozivu Rusiji da odmah povuče svoje snage iz Ukrajine, za koju je 2. ožujka glasala čak 141 od 193 zemlje članice. 35 zemalja bilo je suzdržano, a jedine koje su bile protiv su Rusija, Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Eritreja i Sirija. To sigurno nije koalicija "multipolarne" protuteže Zapadu koju se Putin nadao okupiti.
Mislio je dobiti rat u par dana, ući u Kijev i natjerati Zelenskog na kapitulaciju
Putin, kako to šahovski velemajstor, bivši prvak i njegov žestoki kritičar Gari Kasparov već godinama ističe, nije u svojoj srži šahist, već pokeraš. Osnova njegove, po svemu sudeći dubinski precijenjene geopolitičke strategije svodi se na jednostavan manevar: blef eskalacijom konflikta i spremnost da, ako druga strana taj blef prozre i ne popusti, eskalira sve do one razine kad će ta druga strana - konkretno, Zapad - popustiti, jer se više boji nepredvidivih posljedica.
A ta dugogodišnja hazarderska strategija destabilizacije, provokacije i konflikta prvi put je Putinovom režimu zaista došla na naplatu u snijegu i blatu Ukrajine, do te mjere da se možda neće nikad oporaviti.
"Mislim da se Putin sad našao u očajnoj situaciji, u nečemu što definitivno nije očekivao. Vjerujem da je on vidio ukrajinsku kampanju kao vrlo kratku, blitzkrieg, zauzimanje Kijeva, instaliranje svoje marionetske vlade i zatim pregovaranje sa slobodnim svijetom koji bi s vremenom prihvatio tu novu geopolitičku stvarnost", ocijenio je Kasparov u intervjuu za britanski Times Radio objavljenom 1. ožujka.
"U ovom trenutku ukrajinska vojska i narod se odupiru, herojstvo ukrajinskog naroda je ustvari pomoglo promijeniti javno mnijenje na Zapadu. Mislim da smo u posljednjih nekoliko dana vidjeli dramatičnu promjenu javnog mnijenja. Jer čak i na početku Putinove agresije, Njemačka je odbijala naoružati Ukrajinu. I onda je, odjednom, Olaf Scholz promijenio njemačku politiku (da ne šalje oružje drugim zemljama) koja je bila na snazi 50 godina", dodao je Kasparov.
Ukrajinci su svojom hrabrošću osvojili srca svjetske javnosti
Svijet je zaista ostao zadivljen prkosom, srčanošću i hrabrošću, kako običnih ukrajinskih vojnika i civila dobrovoljaca koji su prvi put uzeli pušku u ruke, tako i predsjednika Zelenskog koji je zadobio simpatije svojim dnevnim obraćanjima iz Kijeva.
“Putin je bijesan, mislio je da će cijeli rat biti brzo gotov, za jedan do 4 dana, i da će bez problema pobijediti. Rusi nisu imali taktički plan", ustvrdio je još na treći dan invazije estonski eurozastupnik i bivši ministar obrane Riho Terras, prenoseći informacije koje je navodno dobio od upućenih obavještajnih izvora.
“Nedostaje im oružja, tvornice fizički ne mogu ispuniti narudžbe za oružje. Puške i streljivo su najviše što mogu osigurati. Ako Ukrajina uspije zadržati Ruse 10 dana, onda će Rusi morati pregovarati. Zato što nemaju novca, oružja i resursa”, dodao je Terras i rezimirao ruski plan ovako: “Cijeli plan Rusije oslanja se na paniku, da se civili i vojnici predaju, a Zelenskij pobjegne.”
To se, naravno, nije dogodilo. A iako je prošlo više od deset dana, a rat i dalje kraje, prognoze da bi se ruske snage mogle naprosto raspasti u Ukrajini u nedostatku osnovnih resursa za ratovanje sve su češće.
Početna taktika ruske vojske bila je u skladu s idejom da će ukrajinska vojska i vlast naprosto pobjeći ili se predati, a narod ili dočekati ruske vojnike kao osloboditelje od “nacističke hunte”, kako je nazvao demokratski izabranu državnu vlast na čelu sa židovskim predsjednikom, ili barem stoički prihvatiti okupaciju pošto su okupatori “bratski narod”, a Kijev i Moskvu zaista vežu višestoljetne veze.
Kad se ništa od toga nije dogodilo, kad se Putinovo očekivanje pokazalo kao tragikomično samozavaravanje, ruske snage su brzo prešle sa strategije blitzkriega, odnosno pokušaja brzog prodora do Kijeva lakim i specijalnim postrojbama, uz minimalne gubitke i minimalno uništavanje Ukrajine, prešle na klasični ruski model ratovanja kakav su demonstrirale od Čečenije do Sirije: sveobuhvatno razaranje i vojnih i civilnih meta kako bi se slomio otpor.
>> Ukrajinci iz dana u dan pretvaraju drugu vojsku svijeta u staro željezo
Uhićenja ključnih ljudi sigurnosne službe
A prema izvještaju jednog od rijetkih ruskih nezavisnih medija koji djeluje iz Latvije, portala Meduza, u petak su uhićeni ključni ljudi ruske Federalne sigurnosne službe (FSB), inače nasljednice KGB-a u kojem je i Putin gradio svoju karijeru prije raspada Sovjetskog Saveza: šef Pete uprave FSB-a (zadužene za vanjski obavještajni rad) general pukovnik Sergej Beseda, i njegov zamjenik Anatolij Boljuh.
Jedan od navodnih razloga zašto su uhićeni i stavljeni u kućni pritvor je, vrlo znakovito, pružanje loših obavještajnih podataka, očito o stanju ukrajinskih snaga, raspoloženju u ukrajinskom društvu i izgledima ruskih snaga za uspješnu invaziju i okupaciju Ukrajine.
"Krivi ih zbog loših savjeta zbog kojih su donesene krive odluke tijekom invazije na Ukrajinu", objasnio je Philip Ingram, stručnjak za sigurnost i bivši britanski obavještajac, za Daily Mail.
Međutim, bivši agent KGB-a koji je špijunirao za tu službu u SAD-u do 1988. godine, Jack Barsky, smatra da je Putin vjerojatno taj koji je, u svojoj samouvjerenosti i samovolji, “zanemario informacije s terena i da sada krivi svoje agente da su mu dali loše podatke”.
“Ne vjerujem, ne mogu vjerovati da nisu znali kako će Ukrajinci reagirati na invaziju. On je te informacije vjerojatno ignorirao jer je bio uvjeren da zna bolje", dodao je Barsky u intervjuu za CNN.
Zanimljivo je da je sad i zapovjednik ruske Nacionalne garde Viktor Zolotov priznao da vojna ofenziva Moskve na Ukrajinu ne ide prema planu, odnosno da “ne ide sve tako brzo kako bismo željeli", ali je za to okrivio ukrajinske “krajnje desničarske elemente” koji se, kako kaže, kriju među ukrajinskim civilima.
Mislio je da Ukrajina nije prava nacija i da će se Ukrajinci naprosto predati
U još jednom svom govoru koji će povijest zasigurno zapamtiti, onom tri dana prije invazije, Putin je pokušao pseudopovijesnom analizom negirati samu ukrajinsku državnost, tvrdeći da Ukrajina “nikad nije imala stabilnu tradiciju prave državnosti”, a da je njena prozapadna orijentacija od 1991. do danas samo sredstvo za bogaćenje njenih oligarha na račun naroda, a u korist zapadnih suparnika Rusije.
“Shvaćaju li (Ukrajinci) da se njihova zemlja pretvorila ne samo u politički ili ekonomski protektorat, nego da je svedena na koloniju s marionetskim režimom”, pokušao je Putin uvjeriti Ukrajince, kao da se sprema kandidirati na njihovim izborima, a ne zauzeti njihovu zemlju i pretvoriti je u upravo takvu koloniju s marionetskim režimom.
Ironija je što je Putin, pokušavajući poništiti ukrajinsku državnost i rastočiti nacionalni identitet, pokušavajući ih vratiti u okrilje, odnosno pod imperijalnu čizmu “povijesne Rusije”, zapravo osnažio tu državnost i identitet kao nitko dosad.
To smatra i ukrajinski novinar i autor Volodimir Jermolenko, koji je u komentaru za Al Jazeeru naglasio kako većina Ukrajinaca mrzi ideju podčinjavanja Putinovoj diktaturi i da je burna ukrajinska povijest "proizvela jedinstvenu ukrajinsku političku kulturu koja je antitiranska po svojoj prirodi".
"Koliko god se Kremlj trudio da podijeli Ukrajince kroz lažne historijske narative, iskrivljavanje činjenice i otimanje zemlje, sve njeno agresivno ponašanje okuplja ukrajinsku naciju kao jednu i osnažuje ukrajinski identitet. U prošlosti su mnogi Ukrajinci doživljavali bliske odnose s Moskvom kao nešto dobro, ali danas se to percipira kao najveća prijetnja naciji", zaključuje Jermolenko.
Mislio je da će Zapad ostati razjedinjen i neodlučan, a sankcije simbolične
Mnogo prije nego što je Putin izdao naredbu za invaziju - nešto što su on i njegovi dužnosnici mjesecima poricali da će se dogoditi, unatoč neviđenom gomilanju ruskih snaga na ukrajinskoj granici - SAD, Velika Britanija, EU i NATO upozoravali su ga da će na to odgovoriti vrlo teškim sankcijama.
Istina, prvih dan-dva invazije zaista se činilo da će te sankcije ipak biti više simbolične nego konkretne i da će ruska vojska već biti u centru Kijeva dok se poslovično razjedinjena, neodlučna i plašljiva Europa ne dogovori kako odgovoriti - baš kako je Putin vjerojatno računao.
Ali onda je došao još jedan paket europskih i američkih sankcija, pa još jedan i još jedan, svaki teži od prošlog. Začudo, Europa se tu čak pokazala odlučnijom i agresivnijom od Amerike. Sve u svemu, Zapad je u cjelini dosad Rusiji uveo najteže sankcije u povijesti, precizno pogađajući njene banke, državne tvrtke, oligarhe bliske Putinu i njihovu luksuznu imovinu u zapadnim zemljama, uvoz ruskih dobara (osim plina i nafte u slučaju Europe).
>> Rusija je u par dana uništila samu sebe
Te sankcije nisu, zasad, zaustavile rat, ali će na ne tako dugi rok itekako osakatiti Putinov režim koji u velikoj mjeri kontrolira rusku ekonomiju. A u paru sa sankcijama, Zapad je Ukrajini poslao nezanemarive količine modernog naoružanja, od protutenkovskih Javelina i NLAW-a do protuzračnih Stingera, čije efekte na bojištu gledamo svakodnevno.
Samozavaravanje u Kremlju
Da u Kremlju ipak i dalje vlada samozavaravanje ili da režim barem i dalje pokušava uvjeriti ruski narod u povijesni trijumf, ilustrira i tekst kolumnista ruske agencije RIA Novosti koji figurira kao svojevrsni Putinov trbuhozborac, Petra Akopova. Zapadne sankcije, čiju je učinkovitost Putinov režim očito kobno podcijenio, ustvari će dokrajčiti moć Zapada, a ne Rusije, uvjerava Akopov rusku javnost.
"Čak i u slučaju pobjede Zapada, odnosno odbijanja Rusije da ostvari svoje ciljeve u Ukrajini, udar na ugled Zapada bi bio ogroman. A sada, kada je cijeli svijet uvjeren da je Rusija izdržala udarac i da nije pokleknula, Zapad će jednostavno prestati postojati kao svjetski hegemon”, piše ovaj ruski režimski novinar, dodajući velikodušno da će se Rusi koji su u panici pobjegli iz zemlje moći vratiti “ako zaista vole svoju zemlju i žele biti dio pravog ruskog života".
I sam Putin je prošli tjedan pokušao uvjeriti Ruse kako će posljedica zapadnih sankcija biti ta da će Rusija dugoročno "biti još neovisnija i suverenija”. No čak i ako dio ruskog naroda, onaj koji informacije prvenstveno ili isključivo dobiva od režimskih izvora, vjeruje u takvo prodavanje magle, pitanje je koliko će još dugo vjerovati, kako posljedice sankcija budu sve teže, a zemlja sve bliže službeno bankrotu, ekonomskom kaosu i općoj oskudici.